IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Privatna stvar Kći bivšeg gradonačelnika Njujorka Rudija Đulijanija Kerolajn Đulijani, student Harvardskog univerziteta, uhvaćena je u krađi kozmetike vrijedne oko100 dolara u radnji Sefora na Menhetnu. U društvu svoje majke, Kerolajn je ćapila pet proizvoda, pa je uhapšena zbog sitne krađe. Sve dovde to ne bi bilo zanimljivo da njen otac nije saopštio da se radi o privatnoj stvari i zamolio medije da poštuju njihovu privatnost!? Eto, šta znači privatizacija na zapadu. Tamo je i lopovluk privatna stvar. Ako je tako, onda je jasno što je cijela naša privatizacija lopovluk, jer su je, najčešće, vodili obožavaoci "američkih vrijednosti", Soroševi ili Fulbrajtovi stipendisti, kao i oni koji su stekli evroatlantske manire na svom putu u "američki san". To je kao u rječniku: ako s američke strane rječnika piše krađa + "privatna stvar", onda sa srpske mora da piše obrnuto - "privatna stvar" + krađa. Pošto smo se odlučili za liberal-atlantističku privatizaciju, mediji ne treba da se bave lopovlucima "džet-seta", jer su oni privatna stvar moćnika, a "prajvasi" je velika "američka vrijednost". Izjava bivšeg gradonačelnika Njujorka pokazuje u koji moralni glib se zaglavila "najdemokratskija država svijeta", iako uopšte nije demokratska, već ima republikansko državno uređenje u kome predsjednik ima veća ovlašćenja od Luja Četrnaestog. On je to izjavio nonšalantno, jer je, po njemu, normalno da je lopovluk njegove kćeri privatna, takoreći porodična stvar, a sasvim je "OK" i da se "običnim" lopovima odmah nalijepi slika u novinama. Tako je to u liberalno-kapitalističkom društvu, dalekom od koncepta humanih sloboda, morala i etike, u toj nepravednoj zajednici nejednakih ljudi, sa podjelom na kaste bogatih i moćnih, kojima se sve može, i na parije koje se hapse čak i za iznijeto mišljenje o ponašanju tih moćnika. Dakle, čovjek čija funkcija je bila "res publika", "javna stvar", smatra da je lopovluk njegove familije privatna stvar. Objašnjavati takvima da je krađa Kosova i Metohije čisto razbojništvo zaludan je posao. Ti ljudi to ne razumiju i čak se ljute, kao što se britanski predstavnik u Savjetu bezbjednosti UN naljutio na Vuka Jeremića što je snishodljivo zamolio da nam više ne deru kožu, pa mu je zaprijetio, sve u "duhu tolerancije" i ostalih licemjernih floskula evroatlantskih bombardera, da će Srbija, ukoliko bude negirala nezavisnost Kosmeta, doći u sukob sa svim zemljama koje su ga priznale. Pošto se Jeremić pokrio ušima, reagovao je predstavnik Rusije u UN Vitalij Čurkin. To je razlika u vaspitanju, jer je Jeremić učio škole kod onih što su kao gradonačelnik Njujorka, a Čurkin je čitao "Kako se kalio čelik" Nikolaja Ostrovskog. Na Zapadu lopovluk nije prekršaj sam po sebi, već samo kada ga čine drugi. Mi smo taj patent unaprijedili tako da se hvataju samo oni lopovi koji finansiraju protivničke partije, oni koji su se zamjerili nekome na vlasti, ili kada neki klan ocinkari konkurentski klan da bi zatvaranjem konkurenata oslobodio sebi "tržište". Onda oni koji su uhvatili "njihove" lopove ne samo da se time hvale, kao borbom protiv kriminala, već optužuju "njihove" i politički. Digne se prašina, izjave predsjednika na TV razbijaju bubne opne, a kada istraga, mic po mic, dođe i do onih na vlasti, pa i predsjednikovih, jer su lopovi svih partija ujedinjeni, onda se sve zataška, pa krenu novi slučajevi, kako narod ne bi pitao: je li, a šta bi s onim? Naši lopovi su, pak, prevazišli i zapadni privatni lopovluk: Crna Gora i Srbija su postale privatne države Mila Đukanovića i Borisa Tadića. "Oče, nemoj im oprostiti, jer znaju šta čine." (Autor je bivši generalni konzul SRJ u Bariju) PiŠe: dragan mraoviĆ http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-08-12&clanak=242507
_______________________________________________ SIM mailing list SIM@antic.org http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
