U pored potrebne opreznosti, provokativno i intrigantno. Zanimljivo. -------
http://standard.rs/-cvijanovi-vam-preporuuje/5265-pogled-iz-hrvatske-evropskoj-uniji-preti-nova-balkanska-kriza.html POGLED IZ HRVATSKE: EVROPSKOJ UNIJI PRETI NOVA BALKANSKA KRIZA subota, 28 avgust 2010 23:28 Balkan je izložen izbijanju dviju simultanih kriza, koje imaju različitu genezu, ali su koincidirale u isto vrijeme; sukob vehabijskog pokreta sa postojećim muslimanskim društvima Balkana, te kolaps lokalnih postkomunističkih elita zbog upletenosti u Aferu Hypo hypo„Sunovrat Balkana u kaos“ obilježavaju dva trenda Kako se, krajem kolovoza okončala sezona godišnjih odmora, u Zagrebu su ponovno počeli funkcionirati kuloari stranih diplomatskih predstavništava. U tim kuloarima čulo se, početkom ljeta, kako će Balkan u slijedećim godinama biti jedno od kriznih žarišta današnjeg svijeta. Ta shvaćanja bila su uzrokovana kako analizama nedavnog terorističkog napada u Bugojnu, tako i općim shvaćanjem da se „između Slovenije i Grčke“ nalazi „zona posrnulih država“, koje „ne mogu bez tuđe pomoći i nadzora“. (O tome da se Balkan pretvara u zonu posrnulih država pisao je portal Necenzurirano u analizi trendova na Balkanu u ovom desetljeću u prosincu 2009. godine.) Ta slika stanja se, krajem ljeta ove godine pokazuje u izoštrenijem obliku, te se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu čuje da su dva ključna trenda, koji će obilježiti „sunovrat Balkana u kaos“: - rast Vehabija (odnosno Selefija), tj. ekstremne, terorizmu sklone grane Islama u okviru tradicionalnih zajednica Muslimana na Balkanu, te - opća dezintegracija društvenih elita u društvima Balkana, prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, kao posljedica bankarske afere Hypo. Predstojeći sukob Vehabija i Šijita na Kosovu Portal Necenzurirano pisao je o odnosima lokalnih muslimanskih zajednica na Kosovu u više tekstova, još od kraja 2008. godine. Sažetak toga može se svesti na osnove teze da Kosovo danas funkcionira kao „država trgovine heroinom“, te da je „cijela društvena elita Kosova uključena u trgovinu drogama“. Ta elita regrutira se iz lokalne manjine Šijita, koji pripadaju sekti Bektašija, i koji čine 20 do 25% stanovništva Kosova i koji monopoliziraju praktički cjelokupni društveni i ekonomski život te zemlje. Nasuprot njima, u sunitskoj većinskoj populaciji, koja je socijalno, konfesionalno, ideološki i ekonomski sasvim dezintegrirana, raste, naročito među najsiromašnijim slojevima društva vjerski, društveni i politički pokret Vehabija, čiji je ideološki vođa prištinski imam Shefqet Krasniqi. Budući da Vehabije smatraju Šijite „nevjernicima“, te budući da im žele preoteti kontrolu nad trgovinom drogama (premda momentalno rade za njih kao pomagači u toj trgovini), već se duže vrijeme smatra da će između ove dvije zajednice na Kosovu „prije ili kasnije izbiti pravi vjerski rat“. Nedavna politička zbivanja na Kosovu izazivaju bojazan da će „taj rat izbiti prije nego što se očekivalo“. Zabrana hidžaba u kosovskim školama „povod Vehabijama za sukob“ Budući da Kosovo „živi od trgovine drogama“, tj. da je to „nesumnjivo najjača gospodarska grana u toj zemlji“, te da je „u tome povezano sa nekim značajnim financijskim institucijama na Zapadu“, lokalna elita se pokušava na sve moguće načine približiti Europskoj uniji. Pri tome se, barem za sada, ne očekuje punopravno članstvo u Uniji, već „pojačavanje veza sa Unijom“, sa ciljem „slobodnog prometa roba i ljudi“, a sve radi „što lakšeg održavanja strateškog transporta droge“. Stoga je lokalna vlada, kojom dominiraju „Šijiti povezani sa trgovinom drogama“, krenula u „akciju poboljšavanja imidža Kosova“, kako bi se isto prikazalo europskoj javnosti kao „jedna zapadnjački orijentirana tranzicijska zemlja“. Iz tog razloga je odlučeno da se u kosovskim školama zabrani nošenje muslimanskih marama – hidžaba. Ovu mjeru će lokalna šijitska zajednica tolerirati, kako iz razloga što je to „korisno za biznis od kojega ta zajednica živi“, tako i iz razloga što je riječ o Šijitima iz lokalne, sinkreticističke sekte Bektašita, u kojoj je uloga žena u društvu bitno jače izražena nego kod Sunita i Vehabija. Osim toga, Bektašije su u pravilu tradicionalno monogamni, a prozelitizam te sekte se u velikoj mjeri oslanjao na žene, koje su pridobivale svoje muževe za prijelaz na bektašijsku granu Islama. Zato se smatra da će lokalna, inače već gotovo sasvim urbana šijitska zajednica na Kosovu podržati ovu vladinu mjeru. Međutim, reakcije lokalne sunitske većine su izrazito negativne, te većina stanovništva na Kosovu to smatra „dokazom da Bektašije nisu pravi muslimani“, te da „vladine mjere napadaju Islam“. Pri tome je znakovito da su reakcije za sada spontane, te da vehabijski vođe, za sada šute. To se smatra dokazom da isti „u tišini ispituju javno mnijenje lokalne sunitske većine, te da je ta njihova „tišina“ zapravo „znak zatišja pred buru“, te da će Vehabije iskoristiti ove vladine mjere za iniciranje sukoba na Kosovu. Simultana pobuna Vehabija širom Balkana Pri tome se smatra da će Kosovo biti samo centar sukoba, budući da je to zemlja u kojoj su „omraženi Šijiti“ na vlasti, i u kojoj je „centar međunarodnog lanca koji snabdijeva Europu heroinom“. Međutim, vehabijski pokret je jak širom muslimanskih zajednica u Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori, Srbiji (područje Sandžaka, odnosno Raške), te Bosni i Hercegovini. Tako će Vehabije, ovisno o okolnostima, odnosno ovisno o snazi svojeg pokreta, „počevši od ove jeseni, simultano krenuti u izazivanje krize“. Ta „kriza“ će prije svega podrazumijevati „terorističke akcije protiv lokalnih vlasti“, te „širenje tih akcija protiv susjednih naroda; Srba, Crnogoraca, Makedonaca i Hrvata“, odnosno nemuslimanskih zajednica u pretežito muslimanskim sredinama (Katolici i Pravoslavci u Albaniji, Hrvati u Federaciji Bosne i Hercegovine …). Tijekom vremena će se te akcije širiti na područje zapadne Europe i drugih područja svijeta. Afera Hypo „bez presedana u bankarstvu Srednje Europe“ „Nedostaje ukupno 47,7 milijardi eura.“ To je zaključak do kojeg su došli istražitelji, na temelju podataka izvanredno provedenih revizija u Hypo Grupi. To je iznos kojeg će „netko“ morati podmiriti. Taj „netko“ su, prije svega, države Savezna Republika Njemačka i Republika Austrija. Naime, Hypo-Alpe-Adria Bank (HAAB) je banka u suvlasništvu austrijske pokrajine Koruške. To znači da to nije banka u vlasništvu isključivo privatnih dioničara, pa da ju se može pustiti da propadne. S obzirom da je jedna od austrijskih pokrajina suvlasnik, za štetu odgovara Država Republika Austrija, a teret pada na porezne obveznike i birače Austrije. Kako je, da bi odgodila slom Hypo-Alpe-Adria banke, njemačka BLB banka kupila istu, i to nakon što je znala za sve njene dugove, za ovaj astronomski dug odgovara i BLB banka. I ta banka je, poput Hypo-Alpe-Adria banke u suvlasništvu države, tj. u suvlasništvu Slobodne Države Bavarske, jedne od saveznih zemalja Savezne Republike Njemačke. To znači da će porezni obveznici i birači Bavarske, (koja je po broju stanovnika i ekonomskoj snazi približno velika kao Nizozemska) snositi teret otplate ovog duga. Budući da je Bavarska jedna od saveznih zemalja Njemačke, za dug je odgovorna cijela Njemačka, te je ovo pitanje javna stvar svih poreznih obveznika i birača Njemačke. Iz tog razloga je ova afera bez presedana u bankarstvu i bankarskoj povijesti Njemačke i Austrije, odnosno Srednje Europe. 47,7 milijardi eura pokradeno Pri tome je bitno da je dug nastao iz „čistog kriminala“, tj. da je taj novac jednostavno pokraden. Ovdje nije bilo pogrešnih bankarskih procjena, neopreznog ulaska u rizik, do duga nije došlo zbog svjetske ekonomske krize ili zbog bilo kojeg razloga koji bi se mogao pripisati pogrešnim procjenama, općim gospodarskim uvjetima ili slučaju. Ovih 47,7 milijardi eura mogućeg gubitka posljedica su svjesnog ulaska u kriminalne aktivnosti, te je novac „nestao“, odnosno pokraden je od strane lokalnih elita u državama bivše Jugoslavije, te znatno manjim dijelom Italije. Pri tome su uprave austrijske HAAB i njemačke BLB, svjesno sudjelovale u kriminalnim aktivnostima. Budući da su banke u suvlasništvu države (austrijske pokrajine Koruške, odnosno njemačke savezne države Bavarske), očita je korupcija političkih elita u Koruškoj i Bavarskoj. Iz dosadašnjeg tijeka istrage proizlazi da je u korupcijsko klupko uključen i veći broj političara iz Beča. Osim toga, obje banke su imale i privatne suvlasnike (npr. HAAB je u suvlasništvu austrijskog GRAWE osiguranja), pa sumnja na sudjelovanje u ovom kriminalu pada i na te privatne suvlasnike. Stoga je ova afera suočila javnost Njemačke i Austrije sa činjenicom da njihova društva nisu imuna na korupciju. Ova afera je u središtu pozornosti javnosti u obje zemlje, a predstavlja slučaj gospodarskog kriminala koji po svojem obimu prelazi bilo koji slični slučaj u povijesti obje zemlje, od početaka industrijalizacije i modernog bankarstva do danas. „Najveća europska bankarska afera“ Osim Njemačke i Austrije, afera uključuje Italiju, Sloveniju, Mađarsku i Bugarsku; dakle ukupno šest zemalja članice Europske unije, odnosno četiri zemlje članice zone eura. Uz ove četiri zemlje Europske unije, afera uključuje i pet zemalja Zapadnog Balkana; Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i u manjoj mjeri Makedoniju te osim njih Ukrajinu i Kneževinu Lichtenstein. Stoga se po broju stanovnika zemalja koje su uključene u aferu, (oko četvrt milijarde stanovnika), po ekonomskoj snazi tih zemalja (ekonomski giganti Njemačka i Italija), te po broju država (ukupno trinaest), ova afera sa punim pravom smatra „najvećom bankarskom aferom u Europi nakon Drugog svjetskog rata“. Stoga ova afera nije samo predmetom interesa javnosti u Njemačkoj i Austriji, odnosno Italiji i Sloveniji, već predstavlja problem ukupne vjerodostojnosti bankarskog sustava Europske unije i vjerodostojnosti same Europske unije. Stoga su sve države članice Europske unije koje su uključene u aferu pod širim pritiskom Europske unije da slučaj do kraja razriješe, da krivce (unutar Europske unije i izvan nje) sankcioniraju po zakonu, da sve rezultate istrage predstave javnosti, te da gubitak saniraju u cijelosti. Afera Hypo inicira međunarodnu istragu u svim umiješanim državama Opći je zaključak da afera Hypo dokazuje da su se klanovi koji su potekli iz nekadašnjih komunističkih tajnih službi involuiranih tranzicijskih zemalja „međusobno koordinirali i udružili u ovoj krađi bez presedana“, te da su „sa uspjehom prodrli u političke i financijske krugove Njemačke, Austrije i Italije“, sa kojima su se „udružili u kriminalu“. Stoga će ova afera inducirati međunarodnu istragu protiv tih klanova, što će u velikoj mjeri utjecati kako na unutrašnje odnose u tim zemljama i „postojeći poredak snaga“, tako i na „odnos Zapada prema tim zemljama“. Ovo sve iz razloga što „ovaj novac treba naplatiti“, tj. iz razloga što „javnost u Njemačkoj i Austriji, te šire u zemljama Europske unije neće dozvoliti da se kriminalnim elitama u trećim zemljama oprosti ovaj novac, te što će se tražiti regres isplaćenog novca u cijelosti“. Drugim riječima, ovih 47,7 milijardi eura platit će svaka od involuiranih zemalja u onoj mjeri u kojoj su njene kriminalne elite doprinijele ukupno nastalom manjku. Slom Hypo-Alpe-Adria Banke inducira slom društvenog sustava u Hrvatskoj i Srbiji Pri tome se ukazuje da je „epicentar kriminalne aktivnosti“ bio u Hrvatskoj, te da je u toj aktivnosti „hrvatska elita djelovala u potpunoj koordinaciji sa elitom u Srbiji“. Pri tome je jasno da Hrvatska neće moći sudjelovati u saniranju gubitka nastalog u Hypo banci, budući da je ta zemlja „i bez te afere na rubu financijskog sloma“. Premda je financijski „Srbija nešto jača od Hrvatske“, sumnja se da „ni ta zemlja neće biti sposobna sanirati svoj udio u nastalom gubitku bez potpunog fiskalnog poremećaja“. Stoga će se njemačka i austrijska država naći „između svoje razjarene javnosti, koja će tražiti potpunu naplatu od involuiranih zemalja“, te „prijetnje da će naplata od financijski već posrnule Hrvatske, te vrlo fragilne Srbije“ dovesti do „političkog sloma postojećeg poretka u tim zemljama“, što podrazumijeva „bitno povećanje stupnja nestabilnosti u toj, inače kaotičnoj regiji“. Teret sanacije Hypo banke na kraju će pasti na teret Gregurićevog i Miškovićevog klana Do sada je politički, socijalni i ekonomski sustav Hrvatske i Srbije funkcionirao na „prešutnom konsenzusu“, kako u tim zemljama, tako „i u međunarodnoj zajednici“, da ključne poluge ekonomskog i društvenog života vuku klanovi potekli iz nekadašnje komunističke tajne službe, koji kontroliraju lokalni bankarski sustav, te preko njega praktički cjelokupan gospodarski život u tim zemljama. Premda je u suštini riječ o jednom te istom klanu, čiji je centar u Zagrebu, a kojeg je u okviru nekadašnje jugoslavenske obavještajne zajednice od 1986. do 2008. vodio Franjo Gregurić, a sada je isti preko hrvatskog ministra unutrašnjih poslova, Tomislava Karamarka integriran u sustav međunarodne albanske heroinske mafije, obično se govori o „Gregurićevom klanu“ u Hrvatskoj i „Miškovićevom klanu“ u Srbiji, kojeg je Miroslav Mišković nesumnjivo član, ali se smatra da „isti ni približno nije na vrhu klana“. Kako javnost u Njemačkoj i Austriji neće dopustiti da se Hrvatskoj i Srbiji „oprosti“ njihov dug, te kako iste, a pogotovo Hrvatska, „jednostavno nisu sposobne snositi svoj teret duga“, saniranje će morati platiti „do sada nedodirljive elite“, koje „iz sjene kontroliraju te države“. Afera Hypo inducirat će „aferu Đinđić“ Kičma financijske aktivnosti ovih elita nije bila Hypo-Alpe-Adria Banka, već Zagrebačka banka, koja je „za vrijeme rata bila zajednička banka tuđmanovog i miloševićevog režima“, te preko čijih filijala u Zapadnoj Europi se prao novac miloševićevog režima. Preko te banke su elite Zagreba i Beograda naručile ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Premda su činjenice o tome poznate u javnosti, „prešutni konsenzus, kako na Balkanu, tako i u Europi je bio da se stvar za sada zataška“. Kako je „afera Hypo konačno najavila slom sadašnjih elita u Hrvatskoj i Srbiji“, ovaj „konsenzus oko zataškavanja slučaja ubojstva Đinđića postat će neodrživ“, te će se „isti morati procesuirati po zakonu“. Afera Hypo dovodi do promjene njemačkih geostrateških planova na Balkanu Od svih velikih zemalja, za Balkan je najozbiljnije povijesno bila zainteresirana Njemačka, te je ista na Balkanu, i to „baš u Hrvatskoj“ vidjela svoj „prirodni izlaz na toplo more“, tj. „strateško uporište na Mediteranu“. Njemačka strategija prema Balkanu bila je vođena ovom idejom još od devetnaestog stoljeća, te se provijala kroz sve režime, od Njemačkog Carstva pod dominacijom Prusije iz devetnaestog stoljeća, do moderne demokratske Njemačke iz dvadeset i prvog stoljeća. Ovaj pogled Njemačke na Balkan mijenja se zbog „sazrijevanja ideje da Nijemci nisu bili sposobni izađi sa Balkanom na kraj“, odnosno da „je Hrvatska u dubokom Balkanu, bez ikakve razlike u odnosu na Kosovo, Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu“, te, još više, sazrijevanjem ideje „da će se za sve te balkanske zemlje morati naći zajedničko rješenje“, u kojem zajedničkom rješenju „Nijemci neće moći imati samostalnu ulogu“. Afera Hypo budi „njemački strateški interes za Istru“ Njemački stratezi su već duže vrijeme razmatrali mogućnost „odustanka od hrvatske strategije“, i to nakon više od stoljeća kontinuiteta u toj strategiji, te „zamjenskog rješenja u Istri“. U tom smislu je zadnjih godina jedan od vodećih njemačkih dnevnih listova „ispitivao teren“ sa idejom o „drugačijem rješenju za Istru“, a koja ideja je „u suštini naišla na odobravanje“ kod „ključnih aktera međunarodnih odnosa“. Razvoj događaja u Hrvatskoj, koji vodi u neumitan kaos, koji kaos Njemačka sama, bez oslonca na druge značajne zemlje neće moći rješavati, aktualizira ovo pitanje. Tim više što „naročito u Istri dolazi do izražaja fenomen da su baš svi sada značajni ljudi uključeni u aferu Hypo“, i da razrješavanje te afere vodi „sve značajne ljude u Istri u zatvor“. Osim toga, bitno je da su „aktivnostima Hypo-Alpe-Adria Banke nestali novci, ali su ostala prava“. Pri tome se misli na hipotekarna prava na nekretninama, što upravo u Istri „pokriva znatan dio obale“. Hrvatska i Srbija nisu sposobne samostalno izdržati promjenu elita Pri tome se naglašava da ove dvije zemlje „nisu sposobne samostalno izdržati promjenu sadašnjih elita“, budući da su „u aferu Hypo uključene vodeće grupe iz svih političkih stranaka, gotovo svih većih gospodarskih subjekata, te iz svih regija u obje zemlje“. Drugim riječima, „afera vodi u zatvor gotovo sve ljude koji u tim zemljama nešto znače“. Na taj način će afera izazvati „vakuum vlasti“ u obje zemlje. To samo po sebi ne bi predstavljalo problem kada bi postojali mehanizmi da se taj vakuum demokratskim putem zamijeni novim elitama, novim ljudima sa novim programima. Međutim, problem je u tome da obje zemlje funkcioniraju kao „ekonomski zatvorene sredine“, čiju ekonomiju „kontroliraju međusobno povezani monopoli“, i gdje se „iz jednog centra kontroliraju glavne poluge političke i ekonomske vlasti“. Pri tome u obje zemlje ne postoji ekonomski nezavisna srednja klasa, niti u privredi tih zemalja postoji kritična masa nezavisnih gospodarskih subjekata koji bi se mogli organizirati u interesne lobije kakvi postoje na Zapadu. Stoga će rušenje postojećih elita, bez postojanja „alternative koja bi ih zamijenila“, dovesti do krajnje nestabilnosti u obje zemlje. Izazov za Europsku uniju Kako je naprijed rečeno, Balkan je izložen izbijanju dvaju simultanih kriza, koje imaju različitu genezu, ali su koincidirale u isto vrijeme; sukob vehabijskog pokreta sa postojećim muslimanskim društvima Balkana, te kolaps lokalnih postkomunističkih elita zbog upletenosti u Aferu Hypo. Ove dvije krize znače da će „Balkan tražiti mnogo pažnje“, i da će se „zapadni svijet morati baviti Balkanom“. Budući da ove dvije simultane krize dolaze u vrijeme „kada su Sjedinjene Američke Države u krizi“, i kada iste „neće moći ponuditi vodstvo u rješavanju krize“, rješavanje krize na Balkanu pada na Europsku uniju. Kako su institucije iste „notorno neefikasne u rješavanju strateških pitanja“, problem će morati rješavati vlade većih država-članica Unije. Pri tome se prvenstveno misli na Njemačku i Francusku, koje „neće moći izbjeći problem“, i koje će morati „zajednički ponuditi strateško vodstvo“. Pri tome će obje zemlje, kako zbog „vidljive strateške slabosti Amerike“, tako i zbog „prisutnosti i zainteresiranosti Rusije za Balkan“, morati „sa Rusijom naći zajednički jezik“ i „tihom diplomacijom koordinirati međusobnu aktivnost na Balkanu“. Izvor Necenzurirano.com, 27. 08. 2010.
_______________________________________________ SIM mailing list [email protected] http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
