OGNJEN TADIĆ Beograd nas gura u NATO

Region <http://www.pecat.co.rs/category/region/>  | Uredništvo 
<http://www.pecat.co.rs/author/admin/>  | septembar 23, 2010 at 10:53 

  _____  

Razgovarala Anja Vujević

O političkom programu, svojoj viziji RS, odnosima Banjaluke i Beograda, ali i 
propuštenim šansama,  korupciji, uništenoj ekonomiji i načinima na koje je 
moguće rešiti sve ove probleme, govori u intervjuu za „Pečat“ kandidat 
koalicije „Zajedno za Srpsku“ koju čine SDS, PDP i SRS

„Samo slobodna, demokratska, pravna, ekonomski održiva i socijalno odgovorna RS 
može muslimanskim i hrvatskim političarima, kao i belom svetu, da poruči – ili 
Dejton ili samostalna država RS. Ako bi bilo povređeno ijedno slovo Dejtonskog 
mirovnog sporazuma onda je moja opcija o RS, opcija svih ljudi koji su dobre 
volje prema RS – nezavisna država RS“, kaže u razgovoru  Tadić.

Ulazimo u poslednju sedmicu predizborne kampanje. Smatrate li da će TV duel na 
kome treba da se suočite sa protivkandidatom Miloradom Dodikom baciti novo 
svetlo na predstojeće izbore?
Da li će biti sučeljavanja ne zavisi od mene nego od toga da li će gospodin 
Dodik pokazati spremnost da o svim pitanjima razgovaramo snagom argumenata. Za 
sada takve spremnosti nije bilo i poznato je da, ne samo Dodik, nego i svi 
kandidati SNSD-a za poslanike bojkotuju sve predizborne debate, na svim 
televizijama. Očito beže jer nemaju odgovore na pitanja – šta je s 
referendumom, zašto imamo 50.000 novih nezaposlenih i gde je nestao novac od 
prodaje „Telekoma RS“, gde je nestalo 14 milijardi maraka koje je na 
raspolaganju imala ova vlast, zašto smo umesto obećanog obračuna s korupcijom 
dobili procvat korupcije, zašto nije bilo revizije privatizacije, zašto su 
smanjene penzije, a boračkim kategorijama oduzeta stečena prava, šta je s 
autoputevima i aerodromima, zašto su nam mnoga preduzeća propala, zašto su se 
mnogi ugovori koje je sklopila ova vlada poput onih sa Čezom i Štrabagom  
pretvorili u višemilionske odštetne zahteve, i mogao bih tako unedogled.
Svako sučeljavanje argumenata otkrilo bi pravo stanje gospodina Dodika i 
ostavilo bi ga bez mogućnosti da bahato nastupa s pozicije nezamenjivog 
političara i falsifikata „oca nacije“ – iako nije ispunio nijedno bitno 
predizborno obećanje, ali i sa pozicije čoveka, koji je lično moćan i bogat, uz 
sve sumnje koje to prate. To izaziva negativan stav kod velikog broja građana i 
oni s pravom traže promene u 2010. godini i te promene očekuju od koalicije 
„Zajedno za Srpsku“. Zato sam uveren da ćemo na ovim izborima pobedu odneti 
Mladen Ivanić, koji je kandidat naše koalicije za srpskog člana Predsedništva 
BiH, i ja, kao i koalicija SDS- PDP- SRS RS.

Neki će vam na to reći da je Milorad Dodik zaustavio prenos nadležnosti, da je 
vratio dostojanstvo RS, suprotstavio se Sarajevu itd.
Prenos nadležnosti je zaustavila Srpske demokratska stranka. Naša pozicija da 
nećemo trčati visokom predstavniku da bi se pokazali poslušnijim od onoga ko je 
na vlasti, presudno je uticalo na pitanje prenosa nadležnosti. Ranije, kada su 
ljudi iz SDS-a hteli da se odupru prenosu nadležnosti, Dodik je obećavao 
strancima da će glasati za sve prenose i ispunjavao je ta obećanja. Na taj 
način stranci su stvarali priču o dobrim i lošim Srbima, i lomili otpor ljudi 
iz tadašnje vlasti. Iz informacije Vlade RS o prenesenim nadležnostima koje su 
upućene Narodnoj skupštini vidite da je od 2006. do 2009. godine preneseno 
četrnaest nadležnosti. SDS nije glasala ni za jedan od tih prenosa. Politika 
Dodika, koji je podigao ruku za sve ijedan prenos nadležnosti od 1998. godine 
do danas, uvela je u Ustav BiH Brčko kao distrikt. Time je RS definitivno 
podeljena na dva dela. Mladen Bosić, predsednik SDS-a, i ja nikada ni za jednu 
od tih stvari nismo digli ruku.
O tome kako se Dodik suprotstavio Sarajevu dovoljno govori to što se u 
zajedničkim institucijama glas Srba i ne čuje, a da ne govorimo o tome da se 
Haris Silajdžić uzdigao do nepostojeće funkcije predsednika BiH i uzurpirao 
Predsedništvo BiH, a MIP uspostavio kao svoj servis.

Kako vidite RS, šta je ono što kao kandidat koalicije „Zajedno za Srpsku“ 
možete ponuditi građanima? Koje su to prednosti Vašeg programa u odnosu na 
program vladajuće partije?
Srpsku vidim kao slobodnu, demokratsku, pravnu, ekonomski održivu i socijalno 
odgovornu državu. Da li je ona u Evropi, BiH, na Balkanu meni nije važno. Važno 
je da je ovde kvalitet života takav da ljudi veruju u RS, da ne žele da odu 
odavde i da svojim radom doprinose da ona bude što bolja. Samo takva RS može 
muslimanskim i hrvatskim političarima, kao i belom svetu, da poruči – ili 
Dejton ili samostalna država RS.
Radi obnove srednje klase i boljeg života za sve imamo novu ekonomsku politiku 
koja će omogućiti ravnomeran razvoj Republike. Ukinućemo zakone kojima se 
oduzimaju prava penzionerima, borcima, invalidima i porodicama poginulih. 
Obrazovaćemo i zapošljavati radi napretka Republike, a ne zbog stranačke 
pripadnosti. Želimo da promenimo sliku o RS, da to bude slika slobodne, bogate 
i obrazovane države. Pred nama su i brojne reforme bilo da se radi o penzijskom 
i zdravstvenom sistemu ili o profesionalizaciji državne uprave. Jedan deo 
administracije je okoštao i podredio se korupciji. Ti ljudi moraju biti 
odstranjeni s leđa poreskih obveznika i RS mora ući u odlučan obračun s 
korupcijom. Neki dan su i nama inače nenaklonjeni analitičari naveli da je SDS 
jedina stranka u RS koja na ovim izborima nudi konkretan ekonomski program.
Što se tiče programa Milorada Dodika i SNSD-a, njihov program još niko u RS 
nije čuo, niti su bilo šta građanima ponudili. Više ne govore o referendumu , 
nego kažu da „imamo pravo da sanjamo o nezavisnoj RS“, o novim radnim mestima, 
ekonomiji, borbi protiv korupcije, privredi, nema ni pomena. Sa njihovih 
skupova se čuju uglavnom psovke, poruke da oni moraju pobediti. Ponegde to čak 
začine striptizetama kao na Kočićevom zboru.

Korupcija kao gorući problem RS i BiH, postala je način života, način na koji 
funkcionišu njene najviše institucije. Kako mislite da rešite taj problem?
Ako predsednik Republike nije neko ko štiti politiku i političare od tužilaca i 
sudija, nego tužioce i sudije od uticaja politike, taj problem je lako rešiti. 
Vi se sigurno sećate da sam prošle godine, kao poslanik SDS-a, u više navrata 
predlagao Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine, za koji vladajuća 
partija nije imala ni sluha ni hrabrosti. Taj zakon predviđa da se u roku od 
šest meseci od njegovog stupanja na snagu izvrši provera imovine svih izabranih 
i imenovanih zvaničnika, i partijskih lidera od 1. januara 1992. godine do 
danas, te da se otme sva korist za koju ti ljudi nemaju pokriće u prihodima. 
Krenućemo od mene, Mladena Bosića, funkcionera SDS-a, ali ćemo na kraju doći i 
do Milorada Dodika i SNSD-a. Politiku moramo očistiti od korumpiranih 
političara.
Drugi zakon koji nameravamo da donesemo jeste Zakon o fiskalnoj odgovornosti 
koji će omogućiti svakom građaninu da zna kako se troši njegov novac.
Ukoliko pobedim, prvi sastanak koji ću održati biće sastanak sa glavnim 
revizorom gospodinom Boškom Čekom od kojeg ću zatražiti da napravimo projekat 
kako realizovati ova dva zakona.

Kako rešiti ekonomsku krizu u RS?
Od završetka rata pa do danas, SDS je imala svog premijera samo 1996, 1997. i 
2005. godine. Ukupno manje od tri godine. Milorad Dodik je proveo osam godina u 
premijerskoj fotelji. Iza sebe smo 2005. godine ostavili rast industrijske 
proizvodnje od 19 odsto, prvi suficit budžeta koji su samo jedan odsto činili 
krediti, i ostavili smo pripremljenu privatizaciju „Telekoma“ i tek uveden PDV. 
Ova vlast je imala 14 milijardi KM na raspolaganju, sredstva od PDV-a koji smo 
uveli i sredstva od prodaje „Telekoma RS“, a iza sebe ostavlja uništenu 
privredu, rekordnu stopu nezaposlenosti, prošlogodišnji deficit je bio pola 
milijarde maraka, a svaka peta marka potiče iz kreditnog zaduženja. Gde je 
novac? Svima je dobro poznato da je najviše sredstava iz budžeta završilo u dva 
preduzeća iz Laktaša. Za sobom su ostavili pomor preduzeća koja su mogla 
ravnopravno da učestvuju u tržišnoj utakmici, ali zbog političkih razloga koji 
postoje u vrhu SNSD-a to nisu bili u prilici da urade.
Kada bude došlo do promena, kada omogućimo i drugim preduzećima da učestvuju u 
tržišnoj utakmici, da učestvuju u izgradnji puteva i infrastrukture, u razvoju 
dalekovodne mreže, da dobijaju poslove, kada se stvore potpuno zakoniti uslovi 
za raspolaganje državnim novcem, to će dovesti do razvoja privrede i otvaranja 
novih radnih mesta.
Jako je važna saradnja sa sindikatima i poslodavcima, ali ne na način da nas 
podržavaju u medijima dok privreda propada i da budu srećni što im ne uzimamo 
proviziju. Jedan od mojih projekata je uvođenje Privrednog saveta u RS u kojem 
se neće nalaziti teorijski stručnjaci nego ljudi koji su u privredi, koji se 
bave proizvodnjom, koji redovno izmiruju obaveze prema državi i radnicima. S 
njima ću zajedno, kao i sa izvršnom i zakonodavnom vlasti, naći najbolja 
rešenja za otklanjanje privrednih i ekonomskih problema.
RS ima 24.000 kvadratnih kilometara i oko 1,3 miliona stanovnika.

Godinu dana unazad aktuelizovano je pitanje ulaska BiH i RS u NATO. Kakav je 
Vaš stav po tom pitanju?
Stav stranke kojoj pripadam i moj lični stav po tom pitanju je vrlo jasan. Mi 
smo već tražili referendum o tom pitanju, ali i pored javnog obećanja vlasti 
nismo dobili njihovu podršku. Podsetiću vas da sam ja bio predlagač Zakona o 
referendumu u NS RS koji je predviđao obavezno izjašnjavanje građana o svakoj 
promeni Ustava RS ili BiH i pristupanju vojnim savezima, ali takva rešenja nisu 
dobila podršku vladajuće koalicije. Za nas je neprihvatljivo da Srbija bude van 
NATO saveza, a mi u njemu, jer bi to značilo da su naši istočni garanti 
Dejtonskog mirovnog sporazuma ili neutralni ili u nekom trećem savezu, a mi 
potpuno nezaštićeni i pod uticajem zapadnih garanta. A znamo šta nam je sve do 
sada doneo taj njihov uticaj.

 

Ognjen Tadić na obeležavanju 20 godina od osnivanja Srpske demokratske stranke

Da li je BiH i RS mesto u EU i kako gledate na brojne zahteve za reformama koji 
se postavljaju kao uslovi za „evropski put“?
RS ima veći potencijal od većine zemalja članica EU naše veličine i ona sutra 
može da uđe u EU. Nama nisu problem standardi, niti usklađivanje s evropskim 
zakonodavstvom. Problem je Federacija, njena neuređenost i neuređeni odnosi 
između muslimana i Hrvata. Članstvo u EU je političko pitanje koje baš i ne 
zavisi mnogo od nas, nego od političke volje EU da prihvati zemlje iz ovog 
regiona. Neke zemlje koje su bile u mnogo lošijem stanju od BiH su primljene u 
EU. Zato, politiku ne treba bazirati isključivo na frazi „EU po svaku cenu“. 
Bićemo u EU ako se za to steknu uslovi, odnosno ako u EU bude volje da nas 
prihvati. Mi treba da pravimo društvo i državu u kojoj želimo da živimo, u 
kojoj ima posla da nam mladi ljudi ne moraju odlaziti, a EU, da li će doći ili 
ne, zavisi od njene, a ne samo naše volje. Pre svega moramo gledati interese 
RS, i ne prihvatamo parolu „Evropa pre svega“. Naša parola je „RS pre svega“  i 
ukoliko je nešto protiv interesa RS, ma čime ono bilo uslovljeno, za nas nije 
prihvatljivo.

Reforma Ustava BiH se već dugo vreme apostrofira kao prvo pitanje koje će biti 
rešeno posle izbora. Lider HDZ-a Dragan Čović je neki dan izjavio da Prudski 
sporazum koji je potpisao sa liderima SNSD-a i SDA, Miloradom Dodikom i 
Sulejmanom Tihićem, predstavlja kompromis tri naroda i polaznu osnovu za 
ustavnu reformu. Kakav je Vaš stav po tom pitanju?
Kada neko bude ponudio bolje rešenje od Dejtonskog sporazuma ja ću ga 
prihvatiti, ali ga, na sreću ili žalost, još niko nije ponudio. Formula mira i 
budućnosti BiH je „dva entiteta i tri naroda“ i za mene, kao ni SDS i partije 
koalicije „Zajedno za Srpsku“ ne dolazi u obzir nikakav prudski avanturizam 
koji zagovara četiri teritorijalne jedinice. Možemo pretpostaviti da se te 
teritorijalne jedinice poklapaju s četiri ekonomske regije koje je predlagala 
Evropska banka za obnovu i razvoj. To znači da bi Tuzla bila centralno mesto za 
Bijeljinu, Sarajevo za Pale i Sokolac, a za nečiju utehu bi Banjaluka bila 
centralno mesto za Bihać. Do takve BiH nikada neće doći i ako bi bilo povređeno 
ijedno slovo Dejtonskog mirovnog sporazuma onda je moja opcija o RS, opcija 
svih ljudi koji su dobre volje prema RS – nezavisna država RS.

Kako ocenjujete odnose Banjaluke sa Beogradom i Zagrebom?
Odnosi sa Srbijom nisu bili nikada slabiji. Što se tiče Hrvatske nemam ništa 
protiv dobrih odnosa, ali sam žestoko protiv ako se takvi odnosi grade da bi se 
preferirali ekonomski i nacionalni interesi jedne strane, kao što je to u ovom 
slučaju. To mora biti dvosmerna saradnja, a ne saradnja u kojoj RS ne sme ni da 
pomene pitanje uništene i otete srpske imovine, i u kojoj guši i ono malo svoje 
privrede omogućavajući hrvatskoj monopol.
Saradnja sa Srbijom trenutno nema nikakvu suštinu, i svela se na manifestaciju 
grljenja. Ovo što sad seckaju vrpce predstavlja lažnu sliku jer je reč o 
projektima koji su dogovoreni i započeti još pre četiri – pet godina, koje je 
započela Vlada Vojislava Koštunice. Takođe, neprihvatljivo je da RS prećutno 
prihvata štetne poteze Srbije kao što su promovisanje Turske u lidera na 
Balkanu, čime se ovom prostoru ponovo pokušava ograničiti suverenitet i 
nametnuti novi tutor.
Razumljivo je da je Srbija u mnogo težoj poziciji zbog stalnih pritisaka 
vezanih za Kosovo i Metohiju. Srbiju stalno teraju da pristane na nešto što je 
na štetu njenih interesa. Javnost u RS hoće da pomogne Srbiji, ali se često 
zbuni zbog poruka koje dolaze iz Beograda. Jedna od njih je i takozvana 
Istambulska deklaracija.

Zbog Istambulske deklaracije kritikovali ste i Beograd i Banjaluku.
Njen suštinski nedostatak je taj što govori o BiH, a da je pri tom sa 
deklaracije izostao potpis bilo kog predstavnika BiH iz reda srpskog i 
hrvatskog naroda, pa čak i iz RS. To je loša poruka. Dejton je za nas formula 
mira i  želimo da je sačuvamo radi sigurne budućnosti sledećih generacija. 
Neprimereno je da predsednik jedne vojno neutralne države gura drugu državu u 
NATO, kao što je to u ovom slučaju učinio predsednik Srbije Boris Tadić, i da 
pri tome zna sve ove fakte koje sam već naveo po pitanju ulaska u NATO. 
Banjaluka je definitivno saučesnik jer je Nebojša Radmanović dozvolio da se 
Haris Silajdžić promoviše u nepostojećeg predsednika BiH i preuzme spoljnu 
politiku u svoje ruke, iako je ona po Ustavu BiH u nadležnosti Predsedništva 
BiH. Kada je već Ustav BiH prekršen Silajdžićevim neovlašćenim odlaskom u 
Istambul, Radmanović je morao pred Ustavnim sudom pokrenuti apelaciju za ocenu 
ustavnosti Istambulske deklaracije ili staviti je van snage tako što će pred 
Narodnom skupštinom RS pokrenuti veto. Niša od toga nije učinio.

Srbija je usvojila i Deklaraciju o Srebrenici.
Samo naivni su mogli verovati da će usvajanje Deklaracije o Srebrenici imati 
neku težinu i značaj pri donošenju kasnije odluke Međunarodnog suda pravde ili 
da će to približiti Beograd i Sarajevo. Nažalost, ta Deklaracija će samo biti 
izvor novih trvenja unutar BiH i stalnih ataka na RS. Sarajevo je, valjda u 
znak zahvalnosti, na Deklaraciju uzvratilo podrškom Zukorliću.
Vlast u Srbiji nije naučila dovoljno iz prošlih iskustava i Srbije i RS i nije 
shvatila da politika stalnog popuštanja ne vodi i ustupcima s druge strane, 
nego da redovno vodi novim pritiscima i zahtevima na štetu srpskih interesa.

Kako komentarišete Rezoluciju o Kosmetu koju je zvanični Beograd usaglasio sa 
EU?
Neshvatljivo je da Kosovo samoproglasi nezavisnost, a da Srbija ne kaže tim 
zemljama koje su ga priznale da će podržati RS da traži to isto pravo. 
Neshvatljivo je ponavljanje fraze „Srbija je privržena Dejtonskom mirovnom 
sporazumu“ i traženje od RS da „ne talasa“, kada se na njenoj teritoriji ruši 
Međunarodno pravo i kada joj iz Sarajeva stižu poruke da oni „podržavaju 
celovitost Srbije bez Kosova“.

Kakav je Vaš stav povodom rada Haškog tribunala?
O Haškom sudu je dovoljno rečeno, ali se u Srbiji malo govori o Sudu BiH. 
Podsetiću vas da Sud BiH ne postoji u Dejtonskom mirovnom sporazumu, da je to 
nametnuta institucija, koja ima politički zadatak da bude deo misije Haškog 
suda. Samo pred Sudom BiH Srbi su osuđeni na više od 1.400 godina zatvora, a 
muslimani na 40 i nešto. Predmeti o ratnim zločinima nad Srbima, poput onog 
protiv Atifa Dudakovića i Nasera Orića, godinama se skrivaju duboko u fiokama, 
dok se običnim srpskim vojnicima sudi retroaktivno za najteža krivična dela 
genocida i ratnog zločina po odredbama KZ BiH koje nisu bile na snazi u vreme 
navodnog počinjenja dela. Zajedno sa haškim presudama celokupnom srpskom 
rukovodstvu, ove presude treba da prekroje istoriju, da nas nateraju da se 
stidimo onih koji su stvorili RS i da i sami pod pritiscima dignemo ruke od RS 
kao nečega što je „nastalo na zločinu“, kako oni to pokušavaju da predstave.
Žalosno je i nacionalno neodgovorno što vlast RS te ljude ostavlja prepuštene 
same sebi.
Njihovoj odbrani se uskraćuje dokumentacija, njihovim porodicama se ne pruža 
pomoć. Sve se čini da i ti sami ljudi odustanu od svoje odbrane i dobiju što 
teže kazne. S druge strane, i kada se desi da nekog od muslimanskih vođa malo 
zakači pravda, da se nađe pred sudom ili bude uhapšen u Londonu, Beogradu.., 
Sarajevo upregne sve institucije da ih oslobodi i to plati iz budžeta BiH koji 
pune i građani RS.

Šta najviše zamerate vlastima u Srbiji, a šta u Republici Srpskoj?
Vlastima Srpske zameram prokockanu šansu da novcem od prodaje „Telekoma RS“ od 
Srpske napravi ekonomski samoodrživu državu. Zameram im što smo korumpirana 
država, što je demokratija vraćena deceniju unazad, što smo postali crna tačka 
koju zaobilaze svi strani investitori i gde dolaze samo razni svetski mešetari. 
Umesto razvoja istočnog dela doživeli smo u protekle četiri godine njegovo 
pražnjenje i sa sumornim demografskim predviđanjima da će 2045. godine biti 
prepolovljen broj stanovnika RS, plašim se da nas čeka kosovizacija istočnog 
dela RS.
Vlastima u Srbiji zameram određen broj stvari, ali ću sačekati da budem 
izabran, pa da to prvo saopštim predsedniku Srbije u četiri oka.

Kako komentarišete antisrpske izjave predstavnika bošnjačkih i hrvatskih 
stranaka u BiH?
Kada ljude dovedete na ivicu egzistencije, kao što su dovedeni i oni u RS i oni 
u Federaciji, jedini način da sačuvate vlast i da se spasete od bunta, 
socijalnih nemira jeste da plašite narod.  Iz izjava biste rekli da su Milorad 
Dodik i Haris Silajdžić dva pola, a onda čujete da SNSD-HDZ i Silajdžićeva 
stranka za BiH imaju dogovorenu postizbornu koaliciju! U protekle četiri godine 
imali smo priliku više puta da gledamo kako se SNSD i Stranka za BiH lako 
dogovore kada je u parlamentu BiH trebalo legalizovati neke korupcijske afere u 
kojima je budžet oštećen za desetine miliona KM, ili kada je trebalo podići 
plate.
Činjenica jeste da BiH nije po meri nijednog naroda koji u njoj živi. Ali, isto 
tako uveren sam da su u Sarajevu svesni da ne mogu imati BiH kakvu žele, da je 
Dejtonski mirovni sporazum nemoguće promeniti bez volje srpskog naroda, kao što 
i mi u RS znamo da Srpsku niko ne može ukinuti, a ponajmanje neko iz Sarajeva, 
jer da su se oni pitali nas ne bi ni bilo.
Na svaku nasilnu i nametnutu promenu Dejtonskog mirovnog sporazuma, od mene i 
svakog građanina RS samo mogu dobiti odgovor – samostalna država RS.

http://www.pecat.co.rs/2010/09/ognjen-tadic-beograd-nas-gura-u-nato/

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште