ZIDANJE SKADRA
SAD i prijatelji PIŠE: ČEDOMIR ANTIĆ U službenu posjetu Beogradu dolazi državna sekretarka SAD Hilari Klinton. Pojedini analitičari spoljne politike Srbije već ocjenjuju da će poruka koju predvoditeljka američke diplomatije donosi Srbiji glasi: „Kosovo +, Republika Srpska – ". Od Srbije se, dakle, očekuje da prihvati Kosovo kao nezavisnu državu. U početku, pasivno, ćutke, tako što će pregovarati o „otvorenim nestatusnim pitanjima" – što znači o tome kako da albanska država funkcioniše nesmetano i bez većih teškoća integriše srpski narod kao jednu od svojih manjina. Kasnije, u skladu sa daljim napredovanjem Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji, priznavanje bi bilo sve otvorenije, dok u godinu dana dugotrajnom delirijumu procesa ulaska u punopravno članstvo i sami ne pošaljemo nekog tustog optšinskog ćatu iz DS-a, G 17 ili, možda, LDP-a da postane ambasadorska ekselencija u Prištini (blizu, lijepa plata, malo obaveza, a dotični-a je trajno materijalno-politički zbrinut). Uvjeren sam da će nas tada aktuelna evropsko-reformska koalicija uvjeravati da je riječ o političkoj finti poslije koje decenijama, a možda i vjekovima, nećemo dozvoljavati „Republici Kosovo" da postane punopravan član EU. Srbija takođe treba da ukroti Republiku Srpsku. Pošto smo prihvatili ponižavajuću Istanbulsku deklaraciju, koja je osobu koja je na prošlonedjeljnim izborima u muslimanskom biračkom tijelu Federacije BiH bila treća promovisala u predsjednika Bosne, dok Tursku na velika vrata vraća na Balkan. I to nakon što je predsjednik Tadić u Banjaluci, na dan Republike Srpske, najavio usvajanje jedne opskurne i u fotofinišu donošenja budžeta SAD nekako izglasane Deklaracije o osudi zločina počinjenog u Srebrenici. Sada je vjerovatno potrebno da Srbija počne i otvoreno da radi u prilog oduzimanju prava Republike Srpske utvrđenih Dejtonskim sporazumom i potvrđenih svim drugim slobodnim evropskim narodima. Posjetu državne sekretarke SAD prate i brojne druge okolnosti. Sâm predsjednik Republike Srbije nedavno je izjavio da nemire u oblasti Novog Pazara vidi kao dio opštih pritisaka vezanih za kosovsko pitanje. U novopazarskom kraju, istina, već neko vrijeme nema nemira, ali smo zato prethodnih sedmica imali prilike da čitamo o tome kako je crnogorski režim potpisao nekakav sporazum sa Bošnjačkom strankom, prema kome je za podršku na referendumu o nezavisnosti omogućeno stvaranje nekakve prekogranične regije koja bi ostvarila političko ujedinjenje Bošnjaka-Muslimana Srbije i Crne Gore. Zanimljivo je da o ovom sporazumu, koji crnogorska vlast spremno negira, nije bilo riječi sve od 2006. godine. Kakvo čudo, sada kada je kosovsko pitanje za SAD i njihove saveznike i konačno, savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda, riješeno, otvoreno je sljedeće, vrlo važno pitanje. I dok čekamo dolazak Hilari Klinton čitamo o tome kako je jedna druga važna političarka, koja je, nešto poslije neuspjeha gospođe Klinton da postane prva predsjednica, i sama propala u nastojanjima da postane prva potpredsjednica SAD, dospjela u žižu javnosti zbog lobiranja za tri strane države. Crna Gora je, navodno, platila lobističke usluge kako bi bilo podržano njeno pristupanje Sjevernoatlantskom savezu. Zašto se Crna Gora našla na listi interesovanja gospođe Sare Pejlin, bivše kandidatkinje za potpredsjednicu SAD, nije jasno. Kako je Crna Gora zavrijedela da bude pored međunarodno nepriznatog Tajvana i teritorijalno razdrobljene Gruzije, ne znam; možda znaju oni koji su junački izborili državnu nezavisnost Crne Gore. U iščekivanju gospođe Klinton, Beogradom je napokon prošetala parada homoseksualaca i njihovih podržavalaca. Naravno, preko prava homoseksualaca ratovali su ekstremisti sa ljevice i desnice. U nečasnom i nezvaničnom savezu, jedni su braneći prava seksualnih manjina grdili Srbiju i Srbe i osporavali njihova prava, a drugi su u mašini satanizacije sopstvene zemlje iživljavali sopstveni radikalizam i zarađivali medijsku prisutnost koju, s obzirom na ideje i brojnost, nikada ne bi dobili. Gej paradi pridružila se i ambasadorka SAD Meri Vorlik. Zanimljivo je, međutim, primijetiti da je homoseksualizam bio zabranjen u pojedinim američkim državama sve do 2003, kada je Vrhovni sud presudio obarajući zabrane. U SAD su još uvijek brojne države u kojima je moguće dobiti otkaz zbog seksualnog opredjeljenja. Naravno, lakše je boriti se za pravdu u stranoj zemlji, posebno ako radikalizacija prilika donosi neku političku korist. Konačno, sjetimo se da je u kampanji za predsjedničku nominaciju gospođa Klinton tvrdila da su prilikom njene posjete Tuzli (do koje je došlo dvije godine poslije okončanja građanskog rata u Bosni) Srbi otvorili vatru na njen avion. Poslije su se gospođini stručnjaci za marketing vadili iz ove sasvim neprilične izjave. Ko zna šta će za koju godinu biti dominantna uspomena na veliku i važu „plus-minus posjetu" Beogradu. PIŠE: ČEDOMIR ANTIĆ http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-10-11&clanak=250833
_______________________________________________ SIM mailing list SIM@ANTIC.org http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
