ZIDANJE SKADRA 

 

SAD i prijatelji 

 

PIŠE: ČEDOMIR ANTIĆ

 

U službenu posjetu Beogradu dolazi državna sekretarka SAD Hilari Klinton. 
Pojedini analitičari spoljne politike Srbije već ocjenjuju da će poruka koju 
predvoditeljka američke diplomatije donosi Srbiji glasi: „Kosovo +,  Republika 
Srpska – ". 



Od Srbije se, dakle, očekuje da prihvati Kosovo kao nezavisnu državu. U 
početku, pasivno, ćutke, tako što će pregovarati o „otvorenim nestatusnim 
pitanjima" – što znači o tome kako da albanska država funkcioniše nesmetano i 
bez većih teškoća integriše srpski narod kao jednu od svojih manjina. Kasnije, 
u skladu sa daljim napredovanjem Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji, 
priznavanje bi bilo sve otvorenije, dok u godinu dana dugotrajnom delirijumu 
procesa ulaska u punopravno članstvo i sami ne pošaljemo nekog tustog 
optšinskog ćatu iz DS-a, G 17 ili, možda, LDP-a da postane ambasadorska 
ekselencija u Prištini (blizu, lijepa plata, malo obaveza, a dotični-a je 
trajno materijalno-politički zbrinut). Uvjeren sam da će nas tada aktuelna 
evropsko-reformska koalicija uvjeravati da je riječ o političkoj finti poslije 
koje decenijama, a možda i vjekovima, nećemo dozvoljavati „Republici Kosovo" da 
postane punopravan član EU. 



Srbija takođe treba da ukroti Republiku Srpsku. Pošto smo prihvatili 
ponižavajuću Istanbulsku deklaraciju, koja je osobu koja je na prošlonedjeljnim 
izborima u muslimanskom biračkom tijelu Federacije BiH bila treća promovisala u 
predsjednika Bosne, dok Tursku na velika vrata vraća na Balkan. I to nakon što 
je predsjednik Tadić u Banjaluci, na dan Republike Srpske, najavio usvajanje 
jedne opskurne i u fotofinišu donošenja budžeta SAD nekako izglasane 
Deklaracije o osudi zločina počinjenog u Srebrenici. Sada je vjerovatno 
potrebno da Srbija počne i otvoreno da radi u prilog oduzimanju prava Republike 
Srpske utvrđenih Dejtonskim sporazumom i potvrđenih svim drugim slobodnim 
evropskim narodima. 
Posjetu državne sekretarke SAD prate i brojne druge okolnosti. Sâm predsjednik 
Republike Srbije nedavno je izjavio da nemire u oblasti Novog Pazara vidi kao 
dio opštih pritisaka vezanih za kosovsko pitanje. U novopazarskom kraju, 
istina, već neko vrijeme nema nemira, ali smo zato prethodnih sedmica imali 
prilike da čitamo o tome kako je crnogorski režim potpisao nekakav sporazum sa 
Bošnjačkom strankom, prema kome je za podršku na referendumu o nezavisnosti 
omogućeno stvaranje nekakve prekogranične regije koja bi ostvarila političko 
ujedinjenje Bošnjaka-Muslimana Srbije i Crne Gore. Zanimljivo je da o ovom 
sporazumu, koji crnogorska vlast spremno negira, nije bilo riječi sve od 2006. 
godine. Kakvo čudo, sada kada je kosovsko pitanje za SAD i njihove saveznike i 
konačno, savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda, riješeno, otvoreno je 
sljedeće, vrlo važno pitanje. 



I dok čekamo dolazak Hilari Klinton čitamo o tome kako je jedna druga važna 
političarka, koja je, nešto poslije neuspjeha gospođe Klinton da postane prva 
predsjednica, i sama propala u nastojanjima da postane prva potpredsjednica 
SAD, dospjela u žižu javnosti zbog lobiranja za tri strane države. Crna Gora 
je, navodno, platila lobističke usluge kako bi bilo podržano njeno pristupanje 
Sjevernoatlantskom savezu. Zašto se Crna Gora našla na listi interesovanja 
gospođe Sare Pejlin, bivše kandidatkinje za potpredsjednicu SAD, nije jasno. 
Kako je Crna Gora zavrijedela da bude pored međunarodno nepriznatog Tajvana i 
teritorijalno razdrobljene Gruzije, ne znam; možda znaju oni koji su junački 
izborili državnu nezavisnost Crne Gore. 



U iščekivanju gospođe Klinton, Beogradom je napokon prošetala parada 
homoseksualaca i njihovih podržavalaca. Naravno, preko prava homoseksualaca 
ratovali su ekstremisti sa ljevice i desnice. U nečasnom i nezvaničnom savezu, 
jedni su braneći prava seksualnih manjina grdili Srbiju i Srbe i osporavali 
njihova prava, a drugi su u mašini satanizacije sopstvene zemlje iživljavali 
sopstveni radikalizam i zarađivali medijsku prisutnost koju, s obzirom na ideje 
i brojnost, nikada ne bi dobili. Gej paradi pridružila se i ambasadorka SAD 
Meri Vorlik. Zanimljivo je, međutim, primijetiti da je homoseksualizam bio 
zabranjen u pojedinim američkim državama sve do 2003, kada je Vrhovni sud 
presudio obarajući zabrane. U SAD su još uvijek brojne države u kojima je 
moguće dobiti otkaz zbog seksualnog opredjeljenja. Naravno, lakše je boriti se 
za pravdu u stranoj zemlji, posebno ako radikalizacija prilika donosi neku 
političku korist.
Konačno, sjetimo se da je u kampanji za predsjedničku nominaciju gospođa 
Klinton tvrdila da su prilikom njene posjete Tuzli (do koje je došlo dvije 
godine poslije okončanja građanskog rata u Bosni) Srbi otvorili vatru na njen 
avion. Poslije su se gospođini stručnjaci za marketing vadili iz ove sasvim 
neprilične izjave. Ko zna šta će za koju godinu biti dominantna uspomena na 
veliku i važu „plus-minus posjetu" Beogradu. 



PIŠE: ČEDOMIR ANTIĆ

 

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-10-11&clanak=250833

_______________________________________________
SIM mailing list
SIM@ANTIC.org
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште