TRIAL CHAMBERS CHAMBRES DE 1ere INSTANCE - PRETRESNA VIJECA
Hag, 27. februar 2003.
CC/P.I.S./734-t
TUZILAC PROTIV BILJANE PLAVSIC :
PRETRESNO VIJECE OSUDJUJE OPTUZENU NA 11 GODINA ZATVORA I
ISTICE DA “NIJEDNA KAZNA KOJU VIJECE MOZE IZRECI NE MOZE U CIJELOSTI IZRAZITI
UZAS SVEGA STO SE DOGODILO, NITI STRAVICNE POSLJEDICE ZA HILJADE
ZRTAVA.”
• Biljana Plavsic je ucestvovala u “najtezem zlocinu, ukljucujuci kampanju razdvajanja etnickih grupa u kojoj su hiljade ljudi ubijeni, a hiljade protjerani, u izuzetno surovim okolnostima”
• “Njeno priznanje krivice (zajedno sa kajanjem i pomirenjem), dobrovoljna predaja, njeni postupci nakon sukoba i njena zivotna dob znacajne su olaksavajuce okolnosti”
• Njeno priznanje krivice i prihvatanje odgovornosti “treba da doprinese pomirenju u Bosni i Hercegovini i u cijelom regionu”
U prilogu se nalazi tekst sazetka
presude o kazni koju je u cetvrtak, 27. februara 2003., izreklo Pretresno vijece
III u sastavu: sudija May (predsjedavajuci), sudija Robinson i sudija Kwon.
Predsjedavajuci sudija je procitao ovaj tekst. On nije dio
presude.
1. Uvod
Na sjednici odrzanoj 2.
oktobra 2002. optuzena se izjasnila
krivom po tacki 3 Optuznice za progone,
zlocin protiv
covjecnosti. Optuzena se izjasnila krivom u skladu
sa
sporazumom o potvrdnom izjasnjavanju o krivici koji
je
sklopljen izmecu strana u postupku. Prema tom
sporazumu,
tuzilac se saglasio s tim da predlozi odbacivanje
preostalih
tacaka optuznice ako se optuzena izjasni krivom, pa su
te
tacke
potom i odbacene. Uz sporazum o potvrdnom
izjasnjavanju o krivici podnesene su i
pismene cinjenicne
osnove zlocina i ucesca gospodje Plavsic.
Rasprava pred odmjeravanje
kazne odrzana je od 16. do 18.
decembra 2002. Nakon toga se Pretresno
vijece povuklo na
vijecanje o kazni.
2. cinjenice
cinjenice jesu kako slijedi. U
tacki 3, po kojoj se optuzena
izjasnila krivom, navodi se da je
optuzena u periodu od 1. jula
1991. do 30. decembra 1992., djelujuci
kao pojedinac i u
dogovoru s drugima u okviru udruzenog
zlocinackog
poduhvata, planirala, podsticala, naredila i pomagala
i
podrzavala progone bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata
i
drugog
nesrpskog stanovnistva u 37 opstina u Bosni i
Hercegovini.
Gospodja Plavsic danas ima 72
godine: rocena je 7. jula 1930. godine u Tuzli, u Bosni i Hercegovini. Imala je
istaknutu
akademsku karijeru kao profesor i
dekan Prirodno-matematickog
fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Politikom se nije bavila, sve dok u
julu 1990. nije pristupila
Srpskoj demokratskoj stranci. Vrlo je
brzo, medjutim, postala
istaknut clan te stranke i 11. novembra 1990. izabrana je
za
srpskog predstavnika u Predsjednistvu Socijalisticke
Republike Bosne i Hercegovine, i na toj funkciji ostala do decembra
1992.
Optuzena je ucestvovala i u radu Predsjednistva
Srpske
Republike Bosne i Hercegovine, a potom je postala
clan
kolektivnog i proširenog Predsjedništva Republike
Srpske.
U cinjenicnim osnovama se u
odnosu na pojedinacne uloge
ucesnika u ovom krivicnom djelu navodi
da su u planiranju i
provocenju progona ucestvovali brojni pojedinci. Mecu
tim
pojedincima postojale su razlike kako u njihovoj
spoznaji
detalja tog cilja, tako i u ucescu u njegovom
provodjenju.
Gospoca Plavsic je prihvatila i podrzala taj cilj i
doprinijela
njegovom ostvarenju, ali nije ucestvovala u smisljanju
i
planiranju tog cilja i imala je manje znacajnu ulogu u njegovom
provodjenju u odnosu na druge.
Optuzena je taj cilj
podrzavala na razne nacine, time sto je:
• bila jedan od dva predsjednika i na
taj nacin je podrzavala i
odrzavala organe drzavne vlasti i vojne
organe na lokalnom i
drzavnom nivou kroz koje je ostvarivan cilj;
• poticala je ucesce u
ostvarivanju tog cilja svojim javnim
izjavama o tome kako je primjena sile
opravdana buduci da
Srbi imaju pravo na odrecene teritorije u BiH i zato sto treba da
se plase genocida koji bi bosanski Muslimani i bosanski Hrvati izvrsili nad
njima;
•
pozivala je i poticala paravojne snage iz Srbije da pomognu
snagama bosanskih Srba u
razdvajanju etnickih grupa
upotrebom sile.
Snage bosanskih Srba, koje su
saracivale sa JNA, MUP-om
Srbije i paravojnim jedinicama radi
ostvarenja cilja razdvajanja
etnickih grupa upotrebom sile, pocinile
su progone u kampanji koja je obuhvatala:
• ubijanje tokom napada na gradove i
sela;
• okrutno
i necovjecno postupanje tokom i nakon tih napada;
• prisilno premjestanje i deportaciju;
protipravno zatocenje i
lisavanje zivota, prisilni rad i koristenje zivih
stitova;
•
okrutno i necovjecno postupanje i necovjecne uslove u
objektima za
zatocenje;
•
unistavanje vjerskih objekata i kulturnih spomenika; i
• pljackanje i bezobzirno
razaranje.
Vodjstvo bosanskih Srba,
ukljucujuci gospodju Plavsic,
ignorisalo je navode o zlocinima koje
su pocinile njihove snage. Gospodja Plavsic se nije obazirala na informacije
o
rasprostranjenom etnickom ciscenju i javno ga je obrazlagala i
opravdavala. Ona je bila upoznata s tim da kljucni celnici
Srpske Republike Bosne i
Hercegovine ignorisu te zlocine
uprkos tome sto imaju ovlasti da ih
sprijece i kazne.
3. Faktori za odmjeravanje kazne
a) Tezina
zlocina
Pretresno vijece prvo razmatra tezinu krivicnog djela, imajuci u
vidu da to zahtijeva razmatranje konkretnih okolnosti ovog
predmeta, kao i vida i
stepena ucesca optuzene u zlocinu.
Optuzba je navela da je
kampanja u kojoj je optuzena
ucestvovala provocena na sirokoj osnovi
i na velikoj teritoriji, te da su stotine i hiljade ljudi protjerane, a mnogi su
ubijeni:
kampanja je provocena na posebno surov i okrutan nacin,
koji
ukljucuje mucenje i seksualno zlostavljanje.
Pretresno vijece se slaze s
tim da se radi o krivicnom djelu
najvece tezine, posto se radi o
kampanji razdvajanja etnickih
grupa u kojoj su hiljade ljudi izgubile
zivot, a hiljade ljudi bile
su protjerane u izuzetno surovim
okolnostima. Tezina ovog
djela ogleda se:
• u masovnosti i sirini
progona;
•
broju ubijenih, deportovanih i prisilno protjeranih;
• krajnje necovjecnom postupanju prema
zatocenicima; i
• obimnosti bezobzirnog razaranja imovine i vjerskih
objekata.
b) Otezavajuce
okolnosti
Slijedi razmatranje otezavajucih okolnosti, kojih je
optuzba
navela tri:
(i) rukovodeci polozaj optuzene;
(ii) ranjivost zrtava; i
(iii) izopacenost zlocina nad
zrtvama.
Pretresno vijece prihvata da
je rukovodeci polozaj optuzene
otezavajuca okolnost u ovom predmetu.
Optuzena nije bila u
redovima najviseg rukovodstva - na tom nivou su bili drugi. Nije
ona bila zacetnik plana koji je doveo do tog zlocina, i u
njegovom provocenju ona je
imala manju ulogu od drugih.
Medjutim, gospodja Plavsic je tokom
kampanje bila clan
Predsjednistva, najviseg tijela civilne vlasti, i svojim ucescem u
radu Predsjednistva i izjavama koje je davala poticala je i
podrzavala tu
kampanju.
Premda Pretresno vijece prihvata da i drugi faktori koje je naveo tuzilac mogu da predstavljaju otezavajuce okolnosti, ono ipak smatra da su u ovom predmetu ti faktori obuhvaceni ukupnom tezinom krivicnog djela. S tim u skladu, Pretresno vijece ih nece posebno razmatrati kao otezavajuce okolnosti.
Optuzba je navela da je
rukovodeca uloga u takvoj kampanji
nesumnjivo krivicno djelo kojem
odgovara kazna dozivotnog
zatvora, te je na raspravi o kazni
tuzilac rekao da bi, da se
optuzena nije izjasnila krivom,
primjerena kazna bio dozivotni
zatvor.
Pretresno vijece, dakle, mora
da utvrdi kakva bi kazna bila
primjerena za optuzenu koja je bila na
opisanom visokom
rukovodecem polozaju i ucestvovala u krajnje
teskim
zlocinima. Pretresno vijece ne moze da prihvati
tvrdnju
optuzbe da bi, bez potvrdnog izjasnjavanja o krivici, primjerena
bila najteza kazna koju ovaj Medjunarodni sud moze izreci. S
druge strane, Pretresno
vijece prihvata da neumjesna blagost u izricanju kazne ne bi bila pravedna i da
je potrebno izreci
kaznu zatvora znacajnog trajanja.
c) Olaksavajuce
okolnosti
Prelazeci sada na olaksavajuce okolnosti, vidjet cemo da
su
one u
ovom slucaju znatne. I sama optuzba priznaje da je
gospodja Plavsic ucinila gestu bez
presedana ne bi li ublazila
posljedice zlocina protiv covjecnosti
za koji je odgovorna.
Strane su kao relevantne olaksavajuce okolnosti
navele
sljedece:
• potvrdno izjasnjenje o
krivici i prihvatanje odgovornosti;
• kajanje;
• dobrovoljna predaja;
• ponasanje nakon
sukoba;
•
raniji dobar karakter; i
• zivotna dob.
Nije bilo osporavano da su ove
okolnosti, zajedno sa
pomirenjem, relevantne olaksavajuce okolnosti koje
Pretresno
vijece treba da uzme u obzir. Prije toga, potrebno je
razmotriti
sta o olaksavajucim okolnostima kaze mjerodavno
pravo.
Znacajna saradnja optuzenog sa
tuziocem jedina je
olaksavajuca okolnost koja se izricito navodi u Pravilniku. Da li
je saradnja optuzene osobe bila znacajna, ocjenjuje se na
osnovu kvantiteta i kvaliteta
informacija koje ta osoba daje.
Mecutim, optuzba u ovom
slucaju kategoricno tvrdi da takve
saradnje nije bilo. Odbrana, naprotiv,
tvrdi da optuzena
znacajno saracuje samim tim sto se izjasnila krivom.
Kako je vec receno, saradnja
sa tuziocem jeste olaksavajuca
okolnost, ali to ne znaci da njen
izostanak predstavlja
otezavajucu okolnost. Dakle, nepristajanje optuzenog
da
svjedoci nije faktor koji treba da se uzme u obzir pri odlucivanju
o kazni.
Pretresno vijece moze uzeti u
obzir i sve druge faktore koje
smatra olaksavajucima.
Pozabavimo se prvo potvrdnim
izjasnjenjem o krivici, kajanjem i pomirenjem. Optuzena se izjasnila krivom
prije pocetka
sucenja, i to treba smatrati faktorom za ublazavanje
kazne.
Izjavu optuzene na raspravi o
kazni, kao i ono sto je ona
kazala u svojoj ranijoj izjavi u prilog
zahtjevu za promjenu
izjasnjenja o krivici, Vijece prihvata kao izraz kajanja, koji
treba uzeti u obzir kao jednu od olaksavajucih okolnosti u vezi sa potvrdnim
izjasnjenjem o krivici. Moze se zaista reci da je
gospodja Plavsic pokazala da se kaje
vec time sto se izjasnila krivom.
Ovo, uz znacajnu ustedu
vremena i sredstava medjunarodne
zajednice ostvarenu njenim prihvatanjem
krivice prije sucenja,
osnov je da se optuzenoj snizi kazna kakva bi inace
bila
odgovarajuca. Medjutim, postoji jos jedna znacajna
okolnost
koju treba razmotriti - znacaj potvrdnog izjasnjavanja o
krivici
optuzene za utvrdjivanje istine o zlocinima i
postizanje
pomirenja u bivsoj Jugoslaviji.
Ova misao se prvi put pojavila
u izjavi gospodje Plavsic u prilog zahtjevu za promjenu izjasnjenja o krivici, u
kojoj je ona kazala da je priznanje zlocina pocinjenih tokom rata u Bosni
i
Hercegovini neophodan korak prema miru i pomirenju, i
izrazila
svoju nadu da ce njeno prihvatanje odgovornosti
pomoci
njenom narodu da se pomiri sa svojim susjedima. Svoju
izjavu
je
zavrsila rekavsi da je za bilo kakvo pomirenje i trajan mir
u
Bosni i
Hercegovini potrebno da “teska krsenja humanitarnog
prava tokom rata priznaju oni
koji su za njih odgovorni, bez
obzira na nacionalnu pripadnost. Takvo
priznanje je prvi bitan
korak na tom putu.”
Pretresno vijece prihvata da
su priznanje i potpuno
razotkrivanje teskih zlocina veoma vazni za utvrcivanje istine u
vezi sa tim zlocinima. To ce, uz prihvatanje odgovornosti za
pocinjena zla, pospjesiti
pomirenje. S tim u vezi, Pretresno
vijece konstatuje da potvrdno
izjasnjavanje o krivici gospodje
Plavsic i prihvatanje svoje krivice,
narocito u svjetlu njenog
nekadasnjeg polozaja, treba da pomogne
pomirenju u Bosni i
Hercegovini, kao i u cijelom tom regionu.
Shodno tome, Pretresno vijece
pridaje znacajnu tezinu
cinjenici da se optuzena izjasnila krivom, kajanju koje
je
pritom
izrazila, i stoga pozitivnom uticaju na pomirenje.
Nadalje, Pretresno vijece
prihvata i dobrovoljnu predaju
optuzene kao olaksavajucu okolnost za
odmjeravanje kazne.
Razmotrimo sada ponasanje
optuzene nakon sukoba. Tuzilac
se saglasio s tim da je gospodja
Biljana Plavsic kao
predsjednica Republike Srpske iskazala znatnu
podrsku
Daytonskom sporazumu nakon prestanka neprijateljstava
u
Bosni i
Hercegovini. Saglasio se i s tim da je optuzena, u
istom svojstvu, pokusala da smijeni sa
duznosti funkcionere
koji su taj proces opstruirali i da je znatno doprinijela napretku
daytonskog mirovnog procesa u teskim okolnostima, iskazavsi pritom svoju
hrabrost.
Svjedocanstva o ponasanju
optuzene nakon sukoba culi smo
na raspravi o kazni. Tako je dr.
Madeleine Albright optuzenu
opisala kao nosioca i jamca sprovocenja
Daytonskog
sporazuma u Republici Srpskoj: “Ona se za to zalagala
u
vrijeme
kada je to bilo veoma tesko, kada je bilo onih koji su
htjeli da Daytonski sporazumi
propadnu.”
Gospodin Robert Frowick je
rekao da smatra da se optuzena
“borila protiv korupcije i nepravde, i
zauzimala se za borbu
protiv kriminala u Republici Srpskoj”.
Slicno tome, Carl Bildt je
opisivao hrabrost optuzene u
zalaganju za ostvarenje mira, nazvavsi
je cvrstom pobornicom
ustavnosti koja je “time preuzela veliki licni
rizik”.
Cinjenica da su svi ti
svjedoci velikog medjunarodnog ugleda
istupili i dali takve iskaze, mnogo
dodaje na tezini njenom
izjasnjenju o krivici, u smislu ublazavanja kazne.
Pretresno
vijece se uvjerilo da je gospodja Plavsic odigrala bitnu ulogu
u
prihvatanju i sprovocenju Daytonskog sporazuma. Time je dala
znatan doprinos miru u regionu, i opravdano se moze pozivati
na to kao na faktor za
ublazavanje kazne. Pretresno vijece
ovome pridaje znacajnu
tezinu.
Razmotrimo sada zivotnu dob
optuzene. Pretresno vijece
odbacuje argument odbrane da je svaka
kazna iznad 8,2
godine ravna dozivotnom zatvoru i da bi bila nehumana
ili
ponizavajuca. Ni u Statutu ni u mecunarodnom
humanitarnom
pravu nema zabrane da se osuceniku poodmakle dobi
izrekne
kazna (pa i dozivotna). Evropski sud za ljudska prava
smatra
da
se, u odrecenim okolnostima, ako se osoba starije dobi
drzi u zatvoru na duzi
period, postavlja pitanje zabrane
nehumanog i ponizavajuceg postupanja.
Takvo postupanje
mora biti odrecene minimalne tezine da bi se primjenjivao clan 3
Evropske konvencije o ljudskim pravima. Medjutim, pritom
treba voditi racuna o
konkretnim okolnostima svakog pojedinog slucaja. U ovom slucaju, Pretresno
vijece ne nalazi okolnosti koje bi bile relevantne: dokumentacija o zdravstvenom
stanju optuzene ne ukazuje na to da ona ima bilo kakvo oboljenje zbog kojeg joj
se ne bi mogla izreci kazna zatvora.
Odbrana nije uvjerila
Pretresno vijece da je proracun
ocekivanog zivotnog vijeka optuzene
kljucni faktor u
odmjeravanju kazne. Pretresno vijece ipak smatra da
treba
uzeti u obzir zivotnu dob optuzene, iz dva razloga: Prvo,
zbog
slabljenja fizickog zdravlja u starijoj dobi, izdrzavanje
iste
kazne teze je za stariju nego za mladju osobu.
Drugo,
optuzenoj osobi poodmakle dobi mozda ne preostaje
mnogo
kvalitetnog zivota nakon pustanja na slobodu.
Pretresno vijece se
opredijelilo za to da odmjeri kaznu koja
odgovara tezini krivicnog djela,
uzimajuci u obzir zivotnu dob i
licne prilike optuzene. Iz tih razloga,
Pretresno vijece smatra
da poodmakla dob optuzene jeste faktor za
ublazavanje
kazne, uzimajuci pritom u obzir njenu
medicinsku
dokumentaciju.
Shodno tome, Pretresno vijece
konstatuje da sljedece
okolnosti predstavljaju relevantne i znatne olaksavajuce faktore u
ovom slucaju:
•
potvrdno izjasnjenje o krivici (zajedno sa kajanjem i pomirenjem);
• dobrovoljna predaja
Sudu;
•
ponasanje nakon sukoba; i
• zivotna dob.
Pretresno vijece pridaje
odrecenu tezinu svim tim okolnostima. Narocito veliku tezinu Pretresno vijece
pripisuje potvrdnom
izjašnjavanju o krivici gospodje Plavsic i njenom
ponasanju
nakon sukoba. Ove dvije okolnosti zajedno cine
nezaobilazan
skup olaksavajucih okolnosti.
4. Zakljucci
U svojoj zavrsnoj rijeci,
tuzilac je iznio tvrdnju da je zadatak
Pretresnog vijeca da odmjeri kaznu koja
ce odgovarati
postupcima optuzene, ne samo prema neposrednim
zrtvama
nego i prema covjecanstvu u cjelini, u kampanji progona koja je
unistila bezbrojne zivote i kolektive.
Prihvatajuci da razmjeri tih
zlocina potvrcuju tvrdnje tuzioca,
Pretresno vijece ne zanemaruje ni
cinjenicu da se ti zlocini
nisu desili nekoj bezimenoj grupi nego
konkretnim
muskarcima, zenama i djeci, koji su bili zlostavljani,
silovani,
muceni i ubijani. Zbog toga, kao i zbog cinjenice da su
ti
uzasavajuci postupci ponovljeni tako mnogo puta, treba
izreci
znacajno dugu kaznu zatvora. Pretresno vijece je
vec
konstatovalo da se radi o krajnje teškom zlocinu. Od toga se i
polazi u odmjeravanju kazne.
Stavise, ovo tesko krivicno
djelo po misljenju Pretresnog vijeca jos vise dobiva na tezini zbog rukovodeceg
polozaja
optuzene. Umjesto da opcenito sprijeci ili ublazava
posljedice
zlocina, ona je ohrabrivala i podrzavala one koji su za
njih
odgovorni. Kazna mora odrazavati i taj faktor.
Tuzilac tvrdi da je kazna
primjerena u ovom slucaju zatvor u
trajanju od najmanje 15, a najvise 25
godina.
Pretresno vijece smatra da
tuzilac u svojim argumentima u
vezi sa kaznom nije pridao dovoljnu
tezinu dobi optuzene i
znacajnim olaksavajucim okolnostima u vezi sa
njenim
potvrdnim izjasnjenjem o krivici i ponasanjem nakon
sukoba.
Odbrana, sa druge strane, nije
iznijela nikakvu preporuku o
tome koja bi kazna bila odgovarajuca,
nego smatra da bi,
buduci da je ocekivani zivotni vijek optuzene osam
godina,
svaka kazna veca od toga bila ravna dozivotnom zatvoru
i
stoga
neprimjerena. Pretresno vijece je vec izjavilo da je
pozivanje na ocekivani
zivotni vijek irelevantno. Pored toga
smatra da kazna od osam godina zatvora
ne bi odgovarala
tezini ovog krivicnog djela.
Pretresno vijece ima zadatak
da izrekne kaznu 72-godisnjoj
bivsoj predsjednici za njeno ucesce u
zlocinu najvece tezine.
Sa druge strane, Vijece nalazi vrlo znacajne
olaksavajuce
okolnosti, narocito njeno potvrdno izjasnjavanje o krivici
i
ponasanje nakon sukoba. Ipak, neopravdana blagost bila
bi
neumjesna. Nijedna kazna koju Vijece moze izreci ne
moze u cijelosti izraziti uzas svega sto se dogodilo, niti
stravicne
posljedice za hiljade zrtava.
Biljana Plavsic, pridavsi
duznu tezinu iznesenim faktorima,
Pretresno vijece vas osucuje na kaznu
od 11 godina zatvora.
U Pritvorskoj jedinici
Ujedinjenih nacija do danas ste proveli
ukupno 245 dana. Vase je pravo da vam
se to vrijeme uracuna u izdrzavanje kazne.
Copyright
:
Saopstenja, vesti i ostale informacije na ovoj
stranici postavljaju se svakog radnog dana i subotom. Agencija objavljuje
samo oficijelne informacije pravnih subjekata, institucija, organizacija,
udruzenja, vlade i drzavnih institucija. Svaka u ovoj rubrici objavljena
informacija, vest ili saopstenje, poslati su agenciji Tiker radi
objavljivanja. Nijedna objavljena informacija ne predstavlja stav, podrsku niti
misljenje agencije. Za sadrzaj objavljene informacije, kao i bilo
kakvu izmenu, dopunu ili skracivanje koje menja smisao i sustinu vesti ili
informacije kod reemitovanja, agencija Tiker ne snosi zakonsku, niti
drugu odgovornost. Koriscenje i reemitovanje je slobodno i
besplatno.
