KOSMIČKI URAGAN
Moć čovekove imaginacije nadmašuje moć instrumenata koje on koristi za otkrivanje tajni neba. Ovim možemo da objasnimo zašto se istorija Demokritovih i Galilejevih predviđanja ponovila u slučaju čuvenog nemačkog filozofa Kanta (1724-1804), koji se pored filozofije bavio i astronomijom.
Tokom sto godina koje su protekle od Galilejeve smrti do
Kantovog dečaštva nekoliko astronoma sa boljim instrumentima od Galilejevih
otkrili su na nebu neobične svetlosne objekte koje su nazvali “maglinama”. Za
neke od tih maglina, posmatranih tada najboljim teleskopima, oni su pronašli da
imaju spiralni oblik.
To je navelo mladog Kanta da 1755. godine pretpostavi da
se u slučaju spiralnih galaksija radi o svemirskim objektima koji se ne nalaze u
Mlečnom putu, već su veoma udaljeni od nas i zbog toga teško
vidljivi.
Najzaslužniji za potvrdu ove hipoteze, kao i za neslućeni
razvoj vangalaktičke astronomije, bio je američki astronom Edvin Habl
(1889-1953). Procvatu te grane astonomije najviše su doprineli: novi veliki
teleskopi, primena optičke spektroskopije (spektralne analize svetlosti), razvoj
radio astronomije i iznošenje astronomskih instumenata u kosmički
prostor.
Do prave revolucije u modernoj astronomiji i astrofizici ,
koja se bavi i najudaljenijim telima u Svemiru, dovele su primene
mikroelektronskih detektora, kompjutera, radio i kosmičkih teleskopa različitih
vrsta, a pre svega optičkog teleskopa “Habl” i teleskopa za iks-zračenje
“Čandra”.
Nedavno su se “Habl” i “Čandra”, nekrunisani kraljevi u
svojim oblastima, udružili i svoje osetljive detektore uperili ka galaksiji NGC
3079. U ovom slučaju radi se o galaksiji graničnog spiralnog tipa, jer se ona
odlikuje većim nepravilnostima. Nalazi se na oko 55.000 svetlosnih godina od
nas, na pravcu korena prednje noge “Velikog medveda”. To je galaksija tanjušnog
oblika. Dužine je preko 7 lučnih minuta i može se na nebu videti pomoću
teleskopa srednje veličine.
Medjutim, kada je došla u “žižu” posmatranja Hablovog
teleskopa i Čandre, galaksija NGC 3079 se kao cvet “otvorila” i pokazala
astronomima i astrofizičarima svoje zagonetno lice. Centralni deo ove galaksije
vidimo na slici koja je dobijena kompjuterskom sintezom, preklapanjem podataka
do kojih su došli “Habl” i “Čandra”. Plavom bojom je predstavljeno iks-zračenje,
a crvenom i zelenom optičko.
“Plameni jezici” koji se podižu iz središta galaksije
sastoje se iz vruće (oko 10.0000C) i usijane (oko 10.000.0000C) materije. Ta
vrela materija u blizini centra galaksije je odgovorna za pojavu svetle slike
čiji je oblik nalik konjskoj potkovici. Korelacija vrućih i usijanih plamenova
nagoveštava put njihovog nastanka. Smatra se da je iz galaktičkog jezgra
“šiknuo” supervetar - visokoenergetski mlaz materije - koja je razgrnula i
zagrejala gasove po obodu šupljine koju je napravila. Tako su se daleko od diska
galaksije u medjugalaktički prostor vinuli “plameni jezici”.
Postoje dva moguća objašnjenja pojave supervetra. On možda
potiče od aktivnosti supermasivne crne rupe koja se nalazi u središtu galaksije
ili je rezultat delovanja supernova. Fenomen galaktičkog supervetra do sada je
bio potcenjivan. Nalaz “Habla” i “Čandre” je zato veoma značajan. On pokazuje da
su u pomenutom supervetru sadržane fenomenalne količine materije i energije. Na
taj način osnaženo je uverenje da taj supervetar, bolje reči galaktički uragan,
igra glavnu ulogu u formiranju novih zvezda i razvejavanju teških elemenata
širom ovakve vrste galaksija i izvan njih.
“Habl” i “Čandra” zaista čine nemoguće mogućim, njihovo
svevido oko vidi fine detalje na ogromnom rastojanju. To nije u našoj moći, ali
jeste da zamislimo da su se oko ove čudesne slike detalja galaksije NGC 3079
okupili: Demokrit, Galilej, Kant, Habl i Čandrašekar, da je gledaju i da se dive
nedokučivoj tajni čovekovog uma.
Dr Vladimir Ajdačić