Title: Message
 
 
 

Subota, 29. 3. 2003.

Tema:
 

GLAS PRENOSI

NACIONAL

Kako je Željko Ražnatović 1991. pušten iz hrvatskog zatvora

Arkan razmenjen za Nevenku Tuđman

Predsednikova kći, oteta, čekala na Fruškoj gori da je puste u zamenu za tadašnjeg vođu "delija"

Hapšenjem Jovice Stanišića, bivšeg šefa srpske Državne bezbednosti, koji je, kako se veruje u Beogradu, umešan u atentat na srpskog premijera Zorana Đinđića, otvorena je zanimljiva tema koja se tiče i nedavne hrvatske prošlosti. Prema Nacionalovim izvorima u domaćim obaveštajnim krugovima, Stanišić je od 1991. bio partner hrvatskih tajnih službi u najdelikatnijim podzemnim operacijama dveju država.

Partnerstvo datira od zagrebačkog pritvora Željka Ražnatovića Arkana, tada poznatog u široj javnosti kao markantne figure beogradskog podzemlja i vođe navijača fudbalera Crvene zvezde. Kako tvrde ti domaći izvori, Ražnatović je početkom 1991. pušten na slobodu pošto su beogradski gangsteri oteli i zatočili na Fruškoj gori Nevenku Tuđman, kćerku predsednika Tuđmana.

Kao jedan od emisara poslanih u Hrvatsku da učestvuju u huškanju srpskog stanovništva na pobunu i rat, Ražnatović je pre toga uhvaćen u Dvoru na Uni s malim arsenalom. Nakon što su Ražnatovićevi gangsteri glavom predsednikove kćeri, navodno, ucenili hrvatsku policiju, pravosuđe i samog Tuđmana, beogradski kriminalac iz saradničke mreže srpske Državne sigurnosti uz izvinjenja je pušten iz remetinečkog pritvora.

U ime srpske strane tu prvu razmenu "zarobljenika" organizovao je Jovica Stanišić koji, tobože, s otmicom nije imao nikakve veze. A u ime Hrvatske pregovarao je Josip Boljkovac, ministar unutrašnjih poslova.

U toj priči, koju je i sada teško proveriti, Nacional je uspeo da utvrditi neke nesumnjive činjenice: Ražnatović je kao slobodan čovek odleteo u Beograd nakon Boljkovčevog telefonskog naloga tadašnjem Državnom tužilaštvu i upravi zatvora u Remetincu. Uz lična izvinjenja zbog neugodnosti s hrvatskim vlastima, Boljkovac je Ražnatoviću darovao čak i jedan vredan pištolj. Nesumnjivo je, takođe, da je oslobađanje svog saradnika i štićenika sredio upravo Jovica Stanišić.

Umreženi kriminalci

Već veoma ustaljena saradnja hrvatskih i srpskih špijunskih institucija bila je samo službeno formalizovana posle 1996. godine i potpisivanja sporazuma o normalizaciji odnosa između Hrvatske i SRJ. Kriminalci, kao kapitalni saradnici i štićenici i jedne i druge tajne službe, kumovali su čak i tom sporazumu. Tako je Zlatko Bogarić, vrhovni autoritet zagrebačkog kriminalnog miljea, jamčio SZUP-u da beogradsko podzemlje neće nauditi Mati Graniću, hrvatskom ministru spoljnih poslova, tokom prvog mirotvornog gostovanja u Beogradu. Takozvani hrvatski kralj kocke svoje veze s beogradskim kriminalnim miljeom imao je još iz vremena provedenog u Nemačkoj i bliskih odnosa sa šefom tadašnje jugo-nemačke mafije Ljubom Magašem Zemuncom.


 
 

Reply via email to