Title: Message
 
by                                                                           
Datum: 22. juni 2003. g.

Upozorenje:Ukoliko ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici "subject" napišite "unsubscribe".

Šalabajzeri nas vode u novi fašizam

19. jun 2003.godine
Autor: Branislav Popović

Da li vam je poznat izraz "šalabajzer"? Radi se o neozbiljnom pojedincu koji svet oko sebe olako shvata, koji je nesposoban da bilo kakvu aktivnost dovede do kraja i čiji je odnos prema drugim ljudima i društvu, uprkos površnosti koja ga karakteriše, zasnovan na samoiluziji da "on može sve". Pitanje, koje se danas nameće u Srbiji, jeste - kuda bi nas povela takva bratija, kada bi zauzela vodeće položaje u društvu?

Da li ovu zemlju danas, pored časnih izuzetaka, poglavito vode "šalabajzeri"? Mada je toga bilo i pre, setite se samo "cvrkuta ptica i lepote cveća"? Dok su ovakvi i slični tekstovi "ulepšavali" pojedine nedeljnike, autorka tih besmislica bavila se svekolikim kadrovskim postavljenjima i smenjivanjima, koja su naposletku dovela do kraha sistema vlasti čoveka koji je sebi dopustio da mu sopstvena žena upropasti delo. Danas, opet, lik koji je komandovao rušilačke juriše na skupštinu i televiziju, jednim tv-volejom konačno razotkriva šalabajzersku prirodu, kako svoju, tako i pomenutih juriša, kojima smo pre tri godine bili "oslobodjeni". Šta reći o drugom liku, koji je trebalo da na tom mestu ostane dva meseca, ali kome su dve i po godine male da dovrši posao? Kao "čovek za sva vremena" (nije propustio da bude vlast ni u jednom od tri sistema pod kojima smo živeli u poslednjih petnaest godina), dotični brka ušao je pravo u priručnik šalabajzerizma najavom da će državnog neprijatelja br. 1 uhapsiti "čim se bude pojavio".

Bejaše bio u nas filozof sa vizijom, nažalost tužno je završio i danas ga oplakuju i pristalice i protivnici. Ovi potonji tako osećaju i s obzirom na glas naroda, koji je trojici današnjih lidera podario nadimke ubica počivšeg - Budala, Prevara i Mutavi (po hijerahijskom redu), a narod oseća, ako već ne zna, ko mu šta znači. Nadajmo se da spomenik počiv{em, koji se svakim danom što odmiče čini većim no što je bio za života (čemu doprinose njegovi nesposobni naslednici), neće početi da se gradi tolikom brzinom, na koju upućuje nedavno proglašenje njegove udovice za predsednika jednog univerziteta (kakva je to titula i čemu taj šalabajzerizam!?).

Da li je šalabajzerski čin otići u sopstveni dom na "proslavu rodjendana", i to u momentu kada te sva policija traži godinama, a svega par dana pre još jednog kaubojskog "deadline"-a? A ljudi, njih na desetine, u haosu koji nastane, nastradaju, kako medju onima koji veruju da ga (u ime kosmičke pravde) štite, tako i medju onima koji ga (u ime nesvoje države) hapse? Nema veze - znate li koliko Srbija godišnje zaradi od izvoza šljivovice? Daleko manje od 110 miliona dolara, koliko za jedan dan zaradi od Šljivančanina! Crni humor...

Taman smo počeli da pravimo planove za letnji odlazak na dalmatinska ostrva. Srbohrvati mogu medjusobno slobodno da putuju nakon tuceta godina, nije to mala stvar, mada je odluka druge strane doneta pod spoljnim pritiskom, znači neiskreno. Doduše, naša slična odluka nije doneta pod pritiskom, ali samo stoga jer mi kao da više i ne donosimo odluke. Sve je, medjutim, palo u vodu (i to bukvalno), kada su dalmatinski delfini iznenadili balatonske, pa je utakmica za titulu najboljih u Evropi dobila karakter "domaćeg" takmičenja i pokazala da jugoslovenski rastanak stvarno može da donese i nešto dobro - više evropskih medalja nego pre pomenutog tuceta godina. Deželci su i na ovom primeru dokazali da su oni odavno Europejci (pustili preko svoje granice 0 naših i 3.000 njihovih navijača). Ako je meč bio ravnopravan u vodi nije i oko vode, tako da je pobeda naših delfina rasplamsala agresiju tri tisuće njihovih protiv šačice naših. Domaći policajci su prvo pomislili da se radi o trećem produžetku kao prirodnom srpskohrvatskom načinu dolaska do "zlatnog gola", a onda su, videvši u vodi jednog hrabrog ministra kako predvodi povlačenje naših na poslednji odbrambeni položaj, kao i drugog, koji se, iako biv{i sportista i prvi čovek našeg odbrambenog sistema, uglavnom samobranio stolicom, uspeli da zaštite naše.

U posledičnom prestoničkom slavlju stradali su grb i zastava poražene ekipe, ali sa zgrade njihove ambasade! Još jednom je potvrdjena istorijska istina - mladih divljaka imamo i mi i oni napretek (nestankom socijalizma u obe zemlje nastali su socijalni problemi), ali oni uvek prvi počnu! Sutradan, na svečanom dočeku naših zlatnih delfina pronadjen je (adekvatan navedenim dešavanjima) "uvodničar" - izvesni Insp. Blaža, najprominentniji muzikantski predstavnik omiljenog srpskog pravca - šalabajzerizma!

Hajdemo malo i na ozbiljno naličje ove priče. "Sablja" je posekla šta je stigla (ako se pojave još poneki, saseći će i njih - parafraziram već pomenutu brkatu najavu), poneki su oslobo|eni iz pritvora a da hapsioci ništa nisu uspeli da im "napakuju", jednu ženu i majku maloletne dece na sopstvenu sramotu (valjda u ime "deturboizacije" društva) uporno i dalje drže u pritvoru (već četvrti mesec) jer se "pogrešno" udala, plus "gde to ima da se žena bavi fudbalom". Nailaze i nova hapšenja, hapse se političari, ali i njihove sekretarice i vozači ("temeljan" rad policije), a novi zatvorenici se traže po video-snimcima nasilja u naselju. Zatvorski čuvari se dovode u parlament da izveste ko je koga posećivao, za taj čin poslanike koji su ga doveli "lepi par nogu" odrapi odmah po džepu, a prozvani iseljavaju/hapse dotičnog čuvara, a sve po sistemu "Jesi! - Nisam!" (kao u obdaništu). Ministri pravde i policije na mala vrata ponovo uvode "verbalni delikt"! Kao da se vanredno stanje u njihovim glavama oteglo, ili su oni šalabajzeri po opredeljenju?

Ostalo stanje je - redovno. Doduše, poskupljuje struja, ali "samo malkice". Resorna šalabajzerka, inače kćerka nekadašnjeg istaknutog člana Kominterne, a sama član sadašnje "Globalističke internacionale" na privremenom radu u Vladi Srbije, uverava nas da je to sitna stavka, da se na siromašan narod ovog puta mislilo ("Pa za 10% ne morate da prodajete stanove!" - kao da nam kaže gospodja ministarka). Otkazi kosmetskim izbeglicama iz javnih službi - to se zove uvdj|enje reda, tako se to u svetu radi, a mi težimo da budemo kao svet, zar ne? Sindikati najavljuju oštru borbu za radnička prava. Hoće socijalni dijalog sa predstavnicima vlasti, iako su svesni (kada nisu na platnom spisku vlasti) da je Vladi Srbije i njenom neoliberalnom politikom, koja svim našim pretpostavlja strana rešenja, prioritet iznad svega da se"uvuče" MMF-u, Svetskoj Banci na ekonomskom, a SAD i/ili EU (odlučite sami, to je danas tak' moderno!) na političkom planu. Možda sindikalni lideri uskoro ipak dodju do spoznaje ko su im prirodni partneri medju političkim strankama, ko zna?

Beograd se gradi i obnavlja, to se vidi na svakom koraku. Pored donacija zna-se-odakle, gradske vlasti imaju velika sredstva zahvaljujući uvodjenju reda u oblasti naplate od gradjana po raznim osnovama. Prošetajte noću, letnje je vreme, uverićete se kako prilježno funkcionišu gradske službe. Recimo, "Paukom" vam odnesu kola dok trepnete, a uvek imaju zakonsko pokriće. A ako i nemaju, postaviće znak i učiniće opet isto! To više ne bi bilo baš šalabajzerski, jer samo u fašizmu se na gradjanina gleda kao na žrtvu za dranje i čerupanje. Jer, atmosfera koju ova vlast, za koju i ptice na grani znaju da nije legitimna (ucenama i novcem vlast namiče neophodnu većinu u oba parlamenta), stvara putem medija (kojima i dalje čvrsto komanduje lik zvani Beba), sve više od šalabajzerizma prirodno klizi ka svojevrsnom novom, modernom fašizmu, kakav već postoji u SAD (društveni sistem - zaokružen posle 11. septembra 2001.), naravno u jednoj balkanskoj, visokom tehnologijom "neopterećenoj", varijanti.

I tako, dok sa blagoslovom Zapada, klizimo ka takvom društvenom ustrojstvu, dok "zajednički" predsednik Marović šeta po svetu, u zemlji afera sustž`e aferu, užasni zločini se na Kosmetu ponavljaju prema istoj matrici (ubistvo Stolića), a zbivanja na političkoj sceni se zahuktavaju kad im za to vreme nije (pred letnje odmore). Svi pričaju o izborima, ali zapadnim tutorima naše vlasti odgovara da ih ne bude, bar do trenutka kada sve političke snage u Srbiji (a i Crnoj Gori) ne "legnu na (njihovu) rudu". U tom cilju, naše političke šalabajzere izbliza posmatraju likovi koji nisu supermodel Krafordova ili vojskovodja Montgomeri, nego se samo tako prezivaju, tako da i njihovi šefovi sve saznaju na vreme i u stanju su da koriguju delovanje svojih ovdašnjih miljenika. To bi trebalo da nas uspokoji - znaju ti belosvetski lideri šta rade! A šta ako su i oni - šalabajzeri?


ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko  vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz reklamiranje na našem web site-u. Vaša pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653
Za devizne uplate:  Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>

Reply via email to