http://www.patriotmagazin.com/media/0009.htm
Savez logoraša RS najavio tužbu protiv Alije Izetbegovića:
Bože, pravde!
U junu 1992. godine Alija Izetbegović izdao je saopštenje da se navodno u gradu Sarajevu infiltrirala "peta kolona", te je naredio njeno uništavanje. Time je, kako pričaju svjedoci, podstaknut najveći progon Srba civila u u ovom gradu
piše: Miljan Kovač
Savez logoraša Republike Srpske podnijeće uskoro tužbu protiv
Alije Izetbegovića, ratnog lidera muslimana u BiH. Kojem sudu i na koji način će
tužba biti podnesena, biće odlučeno do kraja ovog mjeseca.
Savez je u
međuvremenu Domu za ljudska prava BiH podnio krivične prijave protiv Federacije
BiH, Sulejmana Tihića, člana Predsjedništva BiH, predsjedavajućeg Savjeta
ministara Adnana Terzića, te protiv Vlade Sarajevskog kantona i nekoliko
nevladinih organizacija iz Srbije.
Bivši logoraši od tuženih traže
materijalnu odštetu za uvredu koju su nanijeli srpskom narodu optužujući ga za
agresiju.
Ako se govori o tužbi protiv Alije Izetbegovića, po propisima
Međunarodnog suda u Hagu udruženja građana ne mogu podnositi tužbe ovom sudu, pa
bivši zatvorenici muslimanskih kazamata traže od Vlade RS da ona pronađe način
da se protiv Izetbegovića konačno podigne krivična tužba zbog odgovornosti za
počinjene zločine.
Međutim, u Hagu su već i te kako čuli za Izetbegovića.
Sekretarijat (tada Biro) Vlade RS za odnose sa Haškim tribunalom dostavio je
tužilaštvu Međunarodnog suda za ratne zločine, prije više od dvije godine, oko
50 kilograma materijala koji govori o odgovornosti muslimanskog lidera za
najgnusnije zločine koji su pripadnici formacija pod njegovom komandom počinili
nad srpskim civilima i vojnicima širom BiH.
Iako je dosta vremena prošlo od
kada je ovaj materijal predat tužilaštvu, u Banjaluku iz Haga još nije stigao
nikakav odgovor.
Dio odgovornosti zbog toga što se Izetbegović i drugi
bošnjački lideri nisu našli pred licem pravde, u Savezu logoraša RS vide i u
samoj Vladi RS. To i jeste razlog zbog kojeg su zatražili smjenu Dejana
Miletića, rukovodioca Vladinog Sekretarijata za odnose s Haškim tribunalom.
Bez obzira na to, Miletić kaže da je Sekretarijat spreman na punu saradnju
sa Savezom logoraša u vezi sa najavljenom tužbom, a ta saradnja, kako kaže,
ogledala bi se u međusobnoj razmjeni podataka.
Logoraši takođe insistiraju
da Vlada RS kod nadležnog međunarodnog suda podigne tužbu protiv Federacije BiH,
slično kao što u drugom entitetu ustrajavaju na tužbi protiv Srbije i Crne
Gore.
Artman
U srijedu 18. juna predstavnici Saveza logoraša RS razgovarali
su sa istražiocima Haškog tribunala. Tema ovog razgovora bila je prikupljanje
informacija o ratnim zločinima na području BiH. Predsjednik Saveza logoraša
Branislav Dukić za Patriot je potvrdio da je razgovor obavljen, ali o detaljima
nije želio govoriti.
Savez je nedavno uputio poziv Karli del Ponte, glavnom
tužiocu Međunarodnog tribunala, da se sastane sa logorašima, od kojih bi mogla
dobiti informacije o stradanju srpskog naroda u toku minulog rata. Da li će do
sastanka doći, iz Haga još nije potvrđeno.
To se ne može lako saznati ni od
portparola Haškog tužilaštva Florens Artman, poznatoj našim novinarima po tome
što na pomen imena Alije Izetbegovića gubi kontrolu nad vlastitim ponašanjem.
"To se vas ne tiče i nikada, ma koliko god insistirali, nećete od mene dobiti
informaciju dokle se stiglo sa tim slučajem, niti da li se na njemu išta radi",
doslovno je rekla portparol Haškog tribunala odgovarajući na naše pitanje da li
se uskoro može očekivati podizanje tužbe protiv Izetbegovića.
Rekla je i to
da o Tribunalu možemo pisati šta god hoćemo. "Nažalost, mi ne možemo
kontrolisati to što vi pišete", kaže Artmanova, uz napomenu da ne misli samo na
naš medij nego na sve medije u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Ovo
posljednje ju je malo izvuklo – nema šta.
Ali, bez obzira na njenu
arogantnost, uspjeli smo je pitati da li postoji mogućnost da Savez logoraša RS
podigne tužbu protiv (o, ne opet!) Alije Izetbegovića. Odgovorila je da je to
nemoguće jer tužilaštvo Haškog tribunala ne predviđa takvu praksu. Međutim,
znaju to i logoraši, zato tužbu ne podižu direktno oni, već Vlada RS kao
posrednik, ali zašto i dalje nervirati Artmanovu, pa ona je portparol, i
zamislite na koliko novinara mora da se izviče.
Mada je, kako u Savezu
logoraša kažu, očito da pedeset kilograma dokaza protiv Izetbegovića "ne
interesuju" baš previše haške tužioce, bivši logoraši spremni su da urade sve
kako bi se odgovornima za zločine nad srpskim narodom ipak sudilo. Postoji
mogućnost da Vlada RS, sada u ime logoraša kao građana ove zemlje, zatraži od
Tribunala podizanje optužnice.
Aliju ima ko da po(d)sjeti
Brojni logori za Srbe u Sarajevu i drugim mjestima koja su bila
pod kontrolom muslimanskih ili hrvatskih oružanih formacija služili su za
mučenje Srba civila i zarobljenih vojnika. Ovakvih logora, ne računajući
privatne zatvore i podrume, samo u Sarajevu bilo je preko osamdeset.
Logore
su organizovale muslimansko-hrvatske vlasti i vojske i vlast je znala za zločine
koji se u njima vrše.
Alija Izetbegović je lično posjećivao neke od ovih
zatvora. Prema svjedočenju preživjelih mučenika iz ovih kazamata, bošnjački
lider je tri ili četiri puta slijetao na heliodrom neposredno do logora "Silos"
u Tarčinu, koji su napravili Srbi logoraši, a koji je važio za jedan od
najsurovijih. "Silos" je bio pod neposrednom kontrolom 109. brdske brigade tzv.
Armije BiH, čiji je vrhovni komadant bio Alija Izetbegović. U ovom logoru 23
Srbina su ubijena, umrla od gladi, od teških tjelesnih povreda ili izgubila
život na prinudnom radu.
U junu 1992. godine Alija Izetbegović izdao je
saopštenje da se navodno u gradu Sarajevu infiltrirala "peta kolona", te je
naredio njeno uništavanje. Time je, kako pričaju svjedoci, podstaknut najveći
progon Srba civila u u ovom gradu.
Krajem 1994. godine advokatu Fahriji
Karkinu suđeno je u Sarajevu za primanje mita, šverc drogom i još neka krivična
djela. On je sudu predao na uvid ispravu sa potpisom Alije Izetbegovića kojom mu
je bošnjački lider naložio da sazna koliko Srba treba uhapsiti radi razmjene za
Harisa Jasenkovića, bližeg rođaka Izetbegovićeve supruge, koji se nalazio u
srpskom zatvoru u Srbinju. Karkin je na suđenju predložio Izetbegovića kao
svjedoka, ali sud to nije prihvatio.
Prema saznanjima kojima raspolaže
Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i
međunarodnog prava iz Beograda, na prokopavanju tunela ispod Aerodroma Butmir
koji je povezivao naselje Dobrinju sa Hrasnicom, bili su prinudno angažovani
Srbi dovedeni iz logora. Morali su da rade danonoćno, bez odmora.
Radove je
rukovodio Alijin sin Bakir Izetbegović.
Zbog iscrpljenosti od napornog rada,
neki zarobljenici su se onesvješćivali. Bakir Izetbegović je naređivao da ih
ubiju, jer navodno sabotiraju. Njihovi leševi zakopavani su ispod Igmana.
Ovo
su samo neki od primjera koji govore o upetljanosti ratnog vojno-političkog vrha
u Sarajevu sa Izetbegovićem na čelu u genocid i progon srpskog naroda sa
teritorija koje su bile pod muslimansko-hrvatskom kontrolom.
Ali, nije sam
Alija, jer sve odluke u muslimanskom dijelu rukovodstva donošene su na
sastancima najužeg vrha Stranke demokratske akcije, koji su, osim Izetbegovića,
činili i Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Rusmir Mahmutćehajić, Omer Behmen, Irfan
Ajanović... Od hrvatskih rukovodilaca najekstremniji i najbliži muslimanskoj
rukovodećoj grupi bio je Stjepan Kljujić.
Svi oni bi mogli starog i oboljelog
Aliju, ukoliko je zaboravio, podsjetiti na odluke koje su zajedno donosili. Sve
te informacije kad-tad i njima će "trebati" pred nekim sudovima.
Da li će to
biti onaj u Hagu, zasad je teško saznati i tako će izgleda biti sve dok je
Artmanova zadužena za kontakt s medijima.
Alija i Mušan
Alija Izetbegović je u ljeto 1992. godine zajedno sa Biserkom
Turković (kasnijim diplomatskim predstavnikom BiH u Zagrebu) obišao jedinice
Armije BiH na Trebeviću.
Ispod ove planine mnogi Srbi – uglavnom civili –
ubijeni su i bačeni u jame. U tim masovnim zločinima najviše učešća uzela je
jedinica pod komandom Mušana Topalovića Cace.
Prilikom ove posjete
Izetbegović je pred televizijskim kamerama pohvalio Topalovića. Hvalila ga je i
Biserka Turković.
Prema svjedočenjima Srba koji su bili zarobljeni u
Sarajevu, Topalović kao vojni komandant nije ništa radio bez saglasnosti Alije
Izetbegovića, s kojim je imao i "crveni telefon". Topalovićeva zvjerstva nad
zarobljenim Srbima bila su opštepoznata. Kasnije je muslimanska vlast
organizovala suđenje nekim pripadnicima njegove jedinice radi stvaranja privida
distance vlasti od izvršenih zločina. Neki izvori tvrde i da je istovremeno sa
početkom suđenja Izetbegović naredio ministru unutrašnjih poslova Jusufu Pušini
da se ne otkrivaju i ne hapse oni koji su vršili zločine nad
Srbima.
Od kriminalca do generala
Jedinicama koje su učestvovale u presretanju kolone JNA u
Dobrovoljačkoj ulici i na gnusan način izvršile ubijanje vojnika komandovao je
prijeratni kriminalac Jusuf Prazina.
On je imao kancelariju u zgradi
Predsjedništva BiH i svi su ga zvali generalom. Krajem 1992. ili početkom 1993.
godine, prema izvještaju tadašnje TV Sarajevo sa neke pres konferencije u kojoj
su učestvovali i predstavnici muslimanske vojske, novinar Demirović zapitao je
zašto u predsjedništvu konferencije nema Jusufa Prazine, koji je praktično
komandant grada. Prazina je ustao iz dijela sale koji je predviđen za novinare i
pred kamerama pokazao rješenje kojim je on imenovan za generala i komandanta
Sarajeva – imenovao ga je predsjednik Alija
Izetbegović.
