Title: Message
 
 
Glas javnosti,
 
Nedelja, 29. 6. 2003
 
Tema:
 
U susret razgovorima između Beograda i Prištine

Zauzimanje što boljeg starta

Iako teme još nisu utvrđene jedno je sigurno: o konačnom statusu Kosova neće se razgovarati

Otvaranje dugo najavljivanih razgovora na relaciji Beograd - Priština dogodiće se krajem idućeg meseca na neutralnom terenu, u Briselu, i pod pokroviteljstvom EU, UN i SAD. I, dok glavni učesnici dijaloga, predstavnici vlasti u Beogradu i privremenih institucija u Prištini vrše obimne pripreme nekoliko nedelja pred start dijaloga, Albanci koji se dogovaraju oko sastava delegacije na najvišem nivou, želeći da skupu u Briselu daju poseban značaj, radiće na tome da celokupne razgovore podvedu pod plašt ostvarenja 125. godišnjeg sna - nezavisnog Kosova. Zagovaranje ekstremnih opcija moglo bi već u startu da im zada probleme, jer im međunarodna zajednica stavlja na znanje da se u Briselu neće razgovarati o konačnom statusu.

Upozorenje

To im je u četvrtak u Prištini jasno i glasno rekao i američki ambasador pri NATO-u Nikolas Burns. Potvrđujući posvećenost SAD Kosovu, Burns je kazao da, iako ima rezultata u postizanju standarda koji su postavljeni pred vladajuće institucije, još uvek je rano da se razgovara o budućem statusu. Ali, istovremeno je uveravao svoje domaćine da će SAD biti uz njih dok rade na ideji razgovora sa Beogradom o praktičnim pitanjima.

Granice

Direktor Odeljenja američkog Stejt departmenta za srednju i jugoistočnu Evropu Pol Džons smatra da je suviše rano za otvaranje pitanja konačnog statusa Kosova, jer bi otvaranje diskusije o statusnom pitanju, pre dostizanja standarda, bilo faktor destabilizacije i da ne bi bilo u interesu građana Kosova i šireg regiona. Džons ne isključuje mogućnost da će ekstremni elementi i dalje nastojati da manipulišu izazovima na Balkanu i da će insistirati na promenama sadašnjih, međunarodno priznatih granica. Ali, to ne brine SAD, jer smatraju da sve zemlje regiona i većina građana podržavaju postojeće granice.

- To je još jedan važan standard za Kosovo i spremni smo da vas podržimo u postizanju istog, kao što vas podržavamo u postizanju ostalih standarda - naglasio je Burns.
Beogradsko viđenje ovih razgovora ne stavlja u prvi plan rešavanje tehničkih pitanja. Potpredsednik srpske vlade i šef Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju Nebojša Čović naglašava ono što ističu i kosmetski Srbi - da je besmisleno pričati o struji i putevima kada ima 250.000 proteranih. Sloboda kretanja, bezbednost, povratak, decentralizacija Kosova, teme su na kojima insistira Beograd.

Zaštita prava i interesi Srba kojima su ugroženi životi i imovina goruće su teme, kaže član predsedništva Skupštine Kosova iz redova koalicije "Povratak" Oliver Ivanović. Doda li se tome započeta privatizacija koja odstupa od standarda EU, jasno je da su tehnička pitanja najmanji problem. Po svemu sudeći, početak razgovora biće veoma težak, a vreme prolazi.

Malo vremena

Da nema vremena za gubljenje upozorava i predsednik Srpskog pokreta otpora Momčilo Trajković, rečima da, ako se odmah ne započnu razgovori o principima rešenja problema, za dve do tri godine na Kosovu i Metohiji više neće biti Srba. Vremena za gubljenje osim Srba nemaju ni Albanci, ali iz drugih razloga. Nekadašnjim liderima OVK, a sada partijskim prvacima Hašimu Tačiju i Ramušu Haradinaju sve je teže da objasne sunarodnicima zbog čega Kosovo nije nezavisno.

Nema vremena ni međunarodna zajednica. Žuri se i Evropi, koja ide putem ujedinjenja, da pronađe rešenje na kriznom području svoga jugoistoka. Zato se može očekivati da Evropska unija predloži principe za relativno brzo pronalaženje rešenja. U ovakvoj atmosferi, opterećenoj napetom situacijom i organizovanim kriminalom na terenu započeće razgovori u kojima, upozorava koordinator Foruma za etničke odnose Dušan Janjić, Beograd neće biti ravnopravan.

Politički biznis

Predrasude

Pre početka razgovora, u Beogradu će morati da se postigne kompromis oko minimuma interesa na Kosovu i Metohiji. Tim pre što će Albanci izneti svoje maksimalističke interese. Poseban problem s kojim će se suočiti naša delegacija biće predrasude kosovskih Albanaca koji neće prihvatiti nijedan predlog koji stiže iz Beograda, ma koliko bio dobar i prihvatljiv i međunarodnoj zajednici.
- Spremni smo za dijalog, ali više neće raditi pod uslovima koje diktira Beograd - poručuje Tači.

Za istim stolom naći će se predstavnici Beograda, Prištine, Njujorka, Vašingtona. Na čijoj će strani biti međunarodna zajednica? Čović ističe da ona nema pravo da navija ni za Srbe, ni za Albance. Na Kosovu i Metohiji se, međutim, događa nešto što Čović naziva izlobiranom stvari u korist pojedinih albanskih krugova.

Nema sumnje da Kosovo predstavlja dobar politički biznis za moćne lobije u Evropi i SAD. Jak albanski lobi, koji finansira još moćnija albanska narkomafija, nastojaće da po svaku cenu nametne pitanje konačnog rešenja koje podrazumeva davanje nezavisnog statusa Kosovu. Međunarodnoj zajednici je to neprihvatljivo, jer bi otvorilo niz novih pitanja i, pre svega, izazvalo sukobe u regionu, a bili bi prekršeni i principi Oebsa o nepromenljivosti granica.

Interesantno je u ovom momentu i mišljenje zvanične Tirane. Potpredsednik albanske vlade i ministar inostranih poslova Iljir Meta kaže da se Tirana zalaže za dobrosusedske odnose, uzajamno poštovanje i saradnju sa zemljama regiona, uz poštovanje međunarodnih granica u skladu sa Poveljom UN i međunarodnim sporazumima. To se nimalo ne sviđa Albancima u Prištini koji razmišljaju o tome da se, bar prvih dana razgovora, uzdrže od ekstremnih zahteva.

Zbog svega toga postavlja se pitanje šta će doneti razgovori u Briselu? Analitičar Predrag Simić nije optimista u vezi sa onim što će pregovori u Briselu doneti. Ali, veoma bitnom smatra činjenicu da oni koji vladaju u Tirani budućnost Albanije vide u EU. Simić je mišljenja da u razgovore treba uključiti i Tiranu. Momčilo Trajković smatra da za stolom treba da se nađu i predstavnici Moskve.

Primer

Od Evrope se očekuje ne samo da ponudi rešenja, već i da pomogne da se ona ostvare u praksi. To do sada, često, nije bio slučaj. Primera radi, međunarodna zajednica deklarativno se zalaže za povratak Srba, ali kada treba učiniti konkretne poteze pokaže se da nema dovoljno para. Izuzetak je nekoliko evropskih zemalja koje su pomogle izgradnju kuća za Srbe, povratnike. Kada je trebalo da se Albanci vrate, para je bilo napretek.

Kada dođe vreme za razgovore o konačnom statusu, a to se, prema mišljenju analitičara Tomilava Kresovića može dogoditi u naredne dve do tri godine, u njih će se uključiti i ostale zemlje regiona, s obzirom na maksimalističke ambicije iz Prištine, koje podrazumevaju stvaranje velikog Kosova u koji bi bile uključene teritorije jugoistočne Srbije, koju nazivaju istočno Kosovo, i zapadne Makedonije, nezvanično nazvane Ilirida, ali i delovi Crne Gore.

Stoga ne iznenađuje ni zahtev Albanaca s jugoistoka Srbije da budu uključeni u delegaciju Kosova koja će otići u Brisel. Predsednik DPA Ragmi Mustafa taj zahtev obrazlaže rečima da će "isto učiniti i Srbi sa Kosova, jer će se priključiti državnoj delegaciji Srbije".
U svakom slučaju, čekaju nas dugi i mučni razgovori, čiji će učesnici nastojati da sebi obezbede što bolje početne pozicije.

Ljiljana Staletović




Reply via email to