|
|
| Židovi Berlusconija
kritiziraju – i nagrađuju |
|
|
Nagradu dodjeljuje ovdašnja židovska udruga koja je strah i trepet američkih političara, jer je njena aktivnost usmjerena razotkrivanju svih oblika antisemitizma. Kritičari Antidefamacijske lige iz redova židovske liberalne inteligencije, među koje spada i anarhist Noam Chomsky, drže da se u posljednje vrijeme ona svela samo na podršku Izraelu i jastrebovskoj politici Ariela Sharona, a da je tek u drugom planu njene aktivnosti svedena borba protiv antisemitizma. Chomsky to pokazuje na mnogim primjerima, a i ovaj posljednji slučaj navodi vodu na njegov mlin. Antidefamacijska liga je odlučila nagaditi Berlusconija kao »iskrenog prijatelja Izraela i Židova« zato što je bezrezervno podržao politiku Ariela Sharona. Onu istu politiku što uključuje i rasnu segregaciju u obliku podizanja »novog berlinskog zida« između Židova i Arapa u Palestini i preventivnih ubojstava terorista na terenu tobožnje palestinske samouprave. Protiv dodjeljivanja nagrade Berlusconiju ustali su talijanski Židovi, kojima je Berlusconi izrekao žaljenje zbog »načina na koji su njegove riječi o Mussoliniju interpretirane«. Amos Luzzatto, predsjednik Židovske zajednice u Italiji, odvratio mu je da bi se on trebao ispričati svim Talijanima, a ne samo talijanskim Židovima, ali je time primio k znanju Berlusconijevu ispriku. Drugi, mnogo kritičniji talijanski Židovi skandalizirali su se zbog načina na koji se Berlusconi »izvukao iz neugodne situacije«, a nije se pritom ni ispričao nego je, u svom stilu, opet optužio medije koji su »neprimjereno interpretirali njegove riječi«. Podsjetimo se: Berlusconi je u interviewu londonskom Spectatoru izrekao rečenicu da Mussolini nije nikoga ubio i da je slanje protivnika fašističkog režima u konfinaciju prije nalikovalo na godišnji odmor nego na zatočeništvo. Berlusconi je kasnije demantirao ne svoje riječi, već okolnosti u kojima su one izrečene. Te su riječi izrečene nakon interviewa, u prijateljskoj atmosferi uz bocu pjenušca, izjavio je Berlusconi. Dakle, novinari su krivi što su su njegovim riječima, izrečenima u opuštenoj atmosferi pridali važnost koje one nemaju. No to je bila Berlusconijeva verzija. Demantirao ga je autor interviewa, britanski novinar Nicholas Farrell. Interviewu je nazočio i Boris Johnson, urednik Spectatora, a sve je snimljeno na magnetofonu. Farrell je, inače, oduševljeni pristaša Berlusconija, jedan od rijetkih britanskih novinara koji o njemu piše pozitivno i brani ga od napada, držeći ga značajnim borcem protiv »nasljeđa komunizma« u Italiji, ali i u cijeloj Europi. E pa sad, baš se »taj i takav« Farrell našao ponukanim da demantira, javno, Berlusconija. Farrellovo pismo objavio je talijanski dnevnik Voce della Romagna, a pretiskala ga je La Repubblica, dok su ostale novine pod Berlusconijevom kontrolom jednostavno taj odgovor prešutjele. »Dragi Viteže«, kaže Farrell, »ono što ti želim napisati rastužuje me, jer, moj dragi Berlusca, ti si velik i ja te volim, ali je istina sveta a ti nisi rekao istinu, već si izrekao nekoliko neistina, a ja za to imam dokaze«. Ukratko, Farrell niječe da je Berlusconi govorio »off the record«: magnetofon je cijelo vrijeme bio uključen, a rečeno mu je da će se sve što je rečeno biti objavljeno. Talijanskim židovima Berlusconi je rekao da je bio malo »tipsy«, što će reći pripit, kad je rekao to što je rekao, jer je popio flašu-dvije šampanjca s novinarima. »Ma šta to pričaš, Berlusca!« odvraća Farrell. »Dobro znaš da je jedina stvar koju smo popili zajedno bio hladan čaj, i to nekoliko vrčeva hladnog čaja s linumom! Zato prestani nas nazivati kriminalcima, jer mi smo novinari i samo radimo svoj posao. Budi dobar, jer ćemo inače objaviti i treći nastavak našeg razgovora!«. Svi su znatiželjni što bi moglo tek biti u trećem nastavku. No i to je bilo dovoljno Tulliji Zevi, bivšoj predsjednici talijanske Židovske zajednice, koja je odmah pozvala Antidefamacijsku ligu da odustane od nagrađivanja Berlusconija, jer bi to bila pljuska svim Židovima svijeta, pa tako i Izraelu samom. Na to su reagirala i trojica Nobelovaca – talijanski Židov Franco Modigliani, poznati ekonomisti Paul A. Samuelson i Robert M. Solow, zajedno s nekoliko sveučilišnih profesora s Massachussetskog Instituta za tehnologiju (prestižnog MIT) i s Harvarda. Svi su oni objavili otvoreno pismo u New York Timesu protiv Berlusconija, optužujući ga za amnestiranje Mussolinija od ratnih zločina koje je počinio. »Naizgled, nagrada mu se daje zbog podrške Izraelu i premijeru Sharonu, ali u ovom slučaju riječ je o lošem potezu za Židove, za Italiju, pa čak i za Izrael«, zaključuju nobelovci. Paralelno s ovim kritikama »pripitog premijera« pokrenuta je procedura i u Europskom parlamentu za osudu Berlusconijevog veličanja fašističkog diktatora, ali bi takva osuda morala prikupiti dvije trećine glasova, za što ima malo izgleda. A u talijanskim karikaturama Berlusconi se sve više prikazuje kao Pinocchio kojemu nos sve više raste od laži koje izgovara. |
