IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Vlast ili Spu
ž?Piše:Dragan
MraoviĆNevjerovatnu gomilu nebuloznosti uspio je da izgovori estradni i samostalni spoljnopolitičar Goran Svilanović u NIN-u (br. 2755, 16.10.2003). NJegova vizija bečkog mini-Rambujea je dokaz da kosovsko-metohijski Albanci znaju šta hoće, za razliku od dosovskih improvizatora koji znaju samo dokle hoće – da budu na vlasti. Lenjinista-marksista Ibrahim Rugova i drugovi sjajno su iskoristili Beč za svoj politički EPP i time dobili prvu rundu meča. U tome su uspjeli uz terciranje Holbruka, koji je, prethodno, svratio u Prištinu da im šapne kako da se ponašaju. Doduše Svilanović kaže da Holbruk "ne može da govori u ime EU i... znamo u ovom trenutku da to o čemu on govori nije stav administracije SAD". Međutim, očigledno da g. Holbruk smatra da može da govori i u ime EU, jer zna se ko je gazda na planeti Zemlji. A potcjenjivati stavove g. Holbruka ne spada u diplomatski bonton, pošto i Holbruk ne spada u kalibar svjetskih diplomata koji bi radili na štetu interesa svoje zemlje, kao što to radi g. Svilanović. Zato Holbruk izjavljuje samo ono što je u skladu sa interesima SAD i mi to moramo pažljivo da uvažimo, pa da zatražimo od Holbruka da nam pomogne makar hiljaditi dio od onoga što nam je odmogao. Tako bismo mogli da skupimo bar mrvice, a ovako od Kosova i Metohije ima da nam ostane u Beogradu, nažalost, samo Goran Svilanović.
Svilanović kaže da u ovom trenutku uopšte nije realno da razgovaramo o angažovanju naše vojske na Kosovu (i Metohiji, čoče!). Možemo se i složiti s time, ali onda je iluzorno hvatati se za rezoluciju UN 1244 po bilo kom pitanju, ako je NATO, pod firmom SAD i EU, koristi selektivno, a tumači po svom ćefu. Međutim, naš ministar mudruje: "Ali, mi se suočavamo sa tendencijom da one zemlje koje imaju trupe na Kosovu (i Metohiji! Gorane!) u okviru kontingenta NATO-a, postepeno smanjuju broj ljudi i povlače jedinice da bi ih angažovali u drugim djelovima svijeta... Time se slabi bezbjednost Srba na Kosovu (i Metohiji! Ministre!)... možemo svojim angažovanjem da rasteretimo one države koje imaju svoje vojnike na Kosovu (i Metohiji! Spoljni momče!), i da na taj način utičemo da oni tamo ostanu ... dok mogu da garantuju bezbjednost Srbima" (i Romima, i Turcima, i Crnogorcima, i Hrvatima, ako ih još ima u Janjini! Gorane, Gorane! Gdje će vam duša?). Dakle, treba pomoći NATO-u, koji ima 40.000 vojnika na Kosovu i Metohiji, a naših je svojevremeno bilo samo 12.000, pa smo optuživani za militarizaciju pokrajine?! Naravno, postoji tu mala diplomatska nijansa: NATO nije militarizovao oblast, već ju je okupirao. Šta će to da čuvaju milosrdni NATO anđeli-čuvari na Kosovu i Metohiji kada su dozvolili da za tri godine okupacije šiptarski teroristi unište više pravoslavnih hramova nego Turci za pet vjekova i da protjeraju više od dvjesta hiljada Srba i Crnogoraca, a "uvezu" iz Albanije više od 100.000 originalnih Albanaca?! To nijesu uspjeli ni Musolini, ni Broz, zajedno! Svilanović kaže da je to "Odluka... da se dijeli odgovornost sa SAD i zemljama EU u Iraku, Liberiji, Avganistanu..." A zašto bismo mi odgovarali za anglosaksonske vojne akcije, koje ni UN nijesu odobrile? Ali, ovaj režim konačno ulazi u istoriju: prvi put će Srbi i Crnogorci da budu okupatori i da, nepozvani, prave red u tuđoj kući, pošto su uspjeli da naprave samo nered u sopstvenoj. Svilanović bi da naše elitne specijalce pošalje, recimo, u Kandahar da izginu i da tako pomogne Čedi da se otarasi svojih dojučerašnjih prijatelja "crvenih beretki", a istovremeno da otvori put divljanju šiptarskih terorista na jugu Srbije, jer njegova vojna taktika predviđa da ono što NATO smanji na Kosovu i Metohiji, Crnogorci i Srbi moraju da smanje na jugu Srbije, a da nadoknade, recimo, u Iraku! G. Svilanoviću, vi jeste mali, ali nijeste Napoleon, pa ne bi trebalo da se pačate u vojnu taktiku i strategiju. Imamo mi za to valjanog stratega, generala Lazarevića, koga vi poslaste u Hag, umjesto da onu predsjedničku i parlamentarnu bruku, biser vaše partije, ja-sam-odlučila-predsjednicu, Natašu Mićić, pošaljete u onaj njen omiljeni kafić u Užicu, prije nego što vas narod pošalje u...
Svilanović više puta kaže da je njegova koalicija obećala da će "probati" da izgradi institucije, da eliminiše organizovani kriminal, korupciju, itd. Koliko se vidi, zasad su "probali" i uspjeli da rasture sve postojeće institucije, a naročito da ponize srpski parlament i da naprave od njega Čedin, Nedin i Natašin cirkus. A meni se čini da nijeste vi bili (ne)izabrani da "probate", već, kako ste nas ubjeđivali prije petog oktobra, da ispunite obećanja. Ili mislite da su građani Srbije vaši zamorčići?
Svestrani Svilanović bavi se i unutrašnjom politikom, pa kaže da je "tema koju nijesmo očekivali... bila odnos Srbije i Crne Gore. Mislili smo (su čim, Gorane?) da je dovoljno da dođe do promjene režima"... Zar ne znate, g. Mudri, da, već odavno, mnogi među vlastodršcima u Crnoj Gori (a i u Srbiji je slično) imaju samo dva izbora: ili vlast ili Spuž (u Srbiji je izbor ovih ustanova nešto veći)! Vlast bi Milo Đukanović mogao da zadrži jedino tako što će da razdvoji moju ženu Crnogorku i moje najbolje drugove Crnogorce od mene i od Srbije. Zbog takvih kao što ste vi i Đukanovićev ideolog, Svetozar Marović, onaj Kris Paten igra, na TV Beograd, ručni bilijar, držeći ruku u xepu, dok ga vi snishodljivo tapšete, sa raskopčanim sakoom (kao vi ste nonšalantni). A propo, isto tako tapšete i onog nekadašnjeg antinatovca i šezdesetosmaša Havijera Solanu. Prevazišli ste, po snishodljivosti, i čuveni rukoljub kojim je Vuk Drašković xentlmenski počastio onu simpatičnu i nestašnu Madlen Olbrajt.
(Autor je bivši generalni konzul SRJ u Rimu)
http://www.revijad.cg.yu/dan/