SRBI, JEVREJI, SREBRENICA
by Emil
VLAJKI
Zacudo, u ovim ljetnim danima, kada su svi negdje
otisli, moj je napis o eventualnom Karadzicevom hvatanju i haskom tribunalu naisao na
poprilican odjek. Zanimljivo je, pritom, da je najveci broj reakcija bio na temu
srpsko-jevrejskih odnosa,iako je moja teza o INDIREKTNOM (izraz upotrebljen u
mom tekstu) antisemitskom karakteru optuznice protiv Milosevica imala potpuno
drugaciji karakter. Evo sto sam, pritom, odgovorio jednom od
korespondenata:
"Jevrejska posla su stvarno komplicirana stvar.U
posljednjih deset godina, Jevreji u Beogradu su se izuzetno casno ponjeli i
ostro su kritizirali stavove Svjetskog jevrejskog kongresa u Njujorku koji je
bio krajnje antisrpski raspolozen. Neki Jevreji-intelektualci u Francuskoj su se
krajnje prljavo angazirali protiv Srba. S druge strane, Izrael je bio taj koji
je najvise vojno pomagao bosanske Srbe! Predsjednik jevrejske opcine u Zagrebu,
Goldstajn, bio je najostriji kriticar Tudjmanovog rezima, itd.
Ali nije stvar u tome. Cinjenica je,
da Karla del Ponte u optuznici protiv Milosevica, nije ni rijec zucnula o
razlozima koji su nagnali Srbe da se pobune protiv hadezeovskog (po mnogima u
svijetu: neonacistickog) rezima. Ona je time otvoreno stala na stranu
antisrpskog i antijevrejskog rasizma, i to trebalo, ili bi trebalo dobiti
zasluzni publicitet u svijetu".
Ja sam dosta toga napisao o antisrpskom i
antisemitskom karakteru Tudjmanovog hadezeovskog rezima. Tudjmanove izjave kako
je sretan sto mu zena nije Zidovka ni Srpkinja, njegove nacisticke revizije
(drasticna umanjenja) holokosta (genocida) nad Srbima i Jevrejima, itd., (radi
cega je 1997. bio prisiljen da se izvini Jevrejima u svijetu, ali ne i
Srbima), svima su u svijetu poznate osim Karli del Ponte i Milosevicevom
timu!!! Ovaj posljednji, zbog svog izrazitog mediokritetstva, nije bio u stanju
da shvati rasisticki (antisrpski i antijevrejski) karakter ni Tudjmanovog
rezima ni totalnu sutnju o tome u optuznici. Logican zakljucak je, da je ta optuznica po svom karakteru antisrpska i
antijevrejska (u jezickoj upotrebi: antisemitska). Da je na
vrijeme bilo reagirano, na ovakav nacin kako ja to prezentiram, Karla del Ponte
bi vec vjerovatno odavna bila smjenjena (naravno, ne zbog antisrpstva vec zbog
antijevrejstva). Kada sam, medjutim, ovu tezu prezentirao Milosevicu i njegovom
timu, elaboriranu na 10 stranica, odgovor je bio: "Ovo, Emile, sto si napisao je
'Suc, muc pa prolij' "!!! Posto sam, izgleda, ispao priglup i nekoristan za
njih, oni su naglo prekinuli suradnju sa mnom! Ja, iskreno receno, ne vjerujem
da su Milosevic i njegov tim antisrbi i antisemiti, ali da su se u ovom pogledu
pokazali krajnje ogranicenima, ne shvacajuci visoki takticki znacaj istine koju
sam prezentirao, to je vise nego ocito.
Sto se tice odnosa Srba i Jevreja u
posljednjoj deceniji, ta je tema izuzetno strateski ozbiljna i ne spada u ovaj
napis. Ja sam o ponasanju dijela Jevreja prema Srbima objasnio u dvjema knjigama
('Demonizacija Srba', 'La terreur américaine'). Dobar dio Srba je opravdano gnjevno reagirao na ponasanje dijela Jevreja u
dijaspori. Na zalost, jedan dio Srba je presao u krajnji antisemitizam. Ali najveci dio jevrejskog naroda, posebno onog u Izraelu je
aktivno bio uz Srbe za svo ovo vrijeme i to, kada se govori o Jevrejima, ne
treba nikada smetnuti s uma.Samo ograniceni Srbi ne shvacaju da je antisemitizam
univerzalno zlo, i da biti antisemita znaci istovremeno biti antisrbin,
antihrvat, antinijemac, antiiracanin, itd. Srbi su posljednjoj deceniji, zbog
stepena demonizacije koja se na njih primijenila, postali 'svjetski Jevreji' i
bojim se, da ce se ta situacija jos dugo nastaviti.Posto imaju zajednicku
sudbinu i trenutno zajednickog neprijatelja, bilo bi korisno obnoviti
srpsko-jevrejski dijalog na bazi platforme srpskih Jevreja (pismo upuceno od
strane Saveza Jevrejskih opcina Svjetskom jevrejskom kongresu iz 1993.), a ne
produbljivati razdor.
Sto se Srebrenice tice, bojim se, da je zapadna
propaganda izuzetno markirala i same Srbe. Mnogi od njih vjeruju da je masakr
pocinjen i da je cak bio planiran. Evo sto mi je jedan od korespondenata,
Srbin, (strucnjak medjunarodnog prava) napisao:
"Na zalost, u americkom pravu, stvari ne stoje bas tako. Ako neko
nesto kaze, ima pravo da kaze, ako laze, taj koji donosi optuzbu da je taj drugi
slagao mora da dokaze da je slagao.
Jedno je dokazati da je "planiranog masakra" bilo a drugo je da je masakar
bio. Zar ne?Ako tvrdimo da je masakr bio a da nije bio planiran i da nije
obuhvatao neki 7000 muslimana je jedno. Ako tvrdimo da uopste masakra nije
bilo onda moramo da dokazemo kako je doslo do 3000 ili neznam ni ja koliko
tjela.
Mislim da Ssrbi moraju izmedju sebe da rasciste sta je se ustvari desilo u
Srebrenici i da to objasne svijetu ali prvo treba znati koja ce "prica" da
bude. Ja nevjerujem da je srpsko rukovodstvo planiralo da ubije 7000
muslimana, ali takodje znam da su veliki broj muslimana pobijeno...istina je
negdje izmedju..." Evo i mog odgovora:
"Gospodine Todorovicu,
Vi ste vrlo logican i drago mi je sto komuniciramo,
ali neke stvari ne znate do kraja. Tih 3000 tijela (nema ih 3000, ali nema veze)
u cetiri godine rata i nije bog zna sta. Ali sto je najljepse, Oriceve bande su
u Srebrenici i oko nje pobile, prema zapadnim izvorima, preko hiljadu Srba
spalivsi stotinjak srpskih sela. Pitanje je gdje su srpska tijela? Nije vrag da
su samo Muslimani ginuli?
Drugo, barem polovica tih tijela nije
identificirana?
Trece, ako se radi samo o Muslimanima,
pitanje je pod kojim su uslovima poginulu, itd. (Pogledajte u mojoj knjizi
'Demonizacija Srba' dio o Srebrenici, na jedno 20 stranica).
Sto se tice Nato okupacije, ona je sluzbeno ozvanicena i
zapadno pravo govori o BiH kao o protektoratu gdje namjesnik za BiH ima
neogranicena prava nad tom zemljom. Nametati zakone, smjenjivati politicke
strukture od vise desetina ljudi, itd., to se moze samo u okupiranim zemljama.
Uostalom, ne cemo valjda oko toga polemizirati!
A sto se Srba tice, oni istinski imaju problema sa
samima sobom, ali to je vec druga prica.
Ova razmjena misljenja je vrlo korisna, ali se ipak
tice stvari koje su odavna apsolvirane. A ako mi hocete reci, da oni koji
trenutno vladaju svijetom imaju mogucnost da nametnu njihovo (ne)pravo ostalima,
onda takvu informaciju vec posjedujem.
Sve u svemu, bolje bi bilo da se vidi kako
doskociti gadovima koji neprekidno unistavaju citave narode, nego voditi
raspravu o njihovim "pravima" . Emil"
Drugim rijecima, Srebrenica je u ovom casu svjetski
prljava metafora za "genocidnost srpskog naroda", ali je njezina osnovica
krajnje slaba jer je neistinita. U tom smislu, treba zapamtiti slijedece: "Emancipacija Srba ce se istinski ostvariti kada se Srebrenica bude
demistificirala", ili, "Nema emancipacije Srba bez demistifikacije
Srebrenice". |