Mile Lasić: Ispovest Ekonomskog Plaćenog Ubice (EHM)
Postavljeno 18.04.2006
Tema: Mile Lasić
Ispovest Ekonomskog Plaćenog Ubice (EHM)
Economic Hit Men (EHM) su visoko plaćeni eksperti, koji varaju zemlje na
cijelom svijetu za milijardske iznose. Oni usmjeravaju, de facto, novac
Svjetske banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i drugih
inozemnih organizacija za pomoć u razvoju na konta velikih koncerna i u
džepove nekolicine bogatih familija, koje kontroliraju prirodne sirovine na
našoj planeti. Sredstva kojima se služe Economic Hit Men su prevarantske
financijske analize, izborne manipulacije, korupcija, ucjena, seks i
ubistva. Njihova igra je tako stara kao vlast, koja je zadobila, pak, u eri
globalizacije nove zastrašujuće dimenzije. Ja znam to, ja sam bio EHM...",
Radimo otvoreno
"U zemljama kao što su Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblačimo se kao
učitelji ili vlasnici radnji. U Washingtonu i Parizu izgledamo kao vladini
službenici ili bankari. Djelujemo skromno i normalno. Posjećujemo projekte i
obilazimo osiromašena sela. Propovjedamo aruizam i govorimo za lokalne
novine o čudesima koje će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske
stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i visokim proračunima, a na
Harvard Business School držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo
stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se
predstavljamo i takvima budemo prihvaćeni. Tako funkcionira ovaj sustav..."
(Citat iz knjige Džona Perkinsa)
Ovako započinje "Priznanje jednog ekonomskog ubojice", kako se zove
senzacionalna knjiga Džona Perkinsa, koja ovih dana uzbuđuje čitatelje u
zapadnom svijetu. Njemački izdavač "Riemann Verlag" je, pak, originalnom
naslovu "Economic Hit Man" dodao i podnaslov "Kao šakal na putu u službi
privredne mafije", čime je i izražena bit ovog "javnog priznanja". Džon
Perkins je rođen 1946. godine i u periodu između 1970. i 1982 godine bit će
regrutiran i dodatno specijaliziran od strane National Security Agency (NSA)
i savjetodavne firme « MAIN » kao "idealni EHW" za manipuliranje pomoći
zemljama u razvoju, odnosno vrbovanje nerazvijenih zemalja za
predimenzionirane tehnološke projekte, koje ih potom direktno vode u
američku ovisnost. John Perkins je, pak, napustio "Main" zbog "konflikta
savjesti", pa je početkom osamdesetih godina osnovao firmu IPS (Independent
Power Systems), koja se specijalizirala za razvoj trajnih energetskih
sustava. Godine 1992. je prodao "IPS" i osnovao organizaciju pod imenom
"Dream Cange Coalition", koja pokušava zaštititi ono što je preostalo od
kulture i okoliša tzv. indogenih naroda u Južnoj Americi.
Na primjedbu da njegovo "javno priznanje" dolazi sa zakašnjenjem od četvrt
stoljeća, Džon Perkins odgovara: "Imam 60 godina i 20.godišnju kćerku. Znam
samo jedno, na samrtnom krevetu - bilo sutra ili za 30 godina - pogledat ću
unazad i moći ću kazati da sam u posljednjem momentu mojeg života uradio sve
što je bilo u mojoj moći da učinim svijet boljim za moju kćerku i njenu
braću i sestre u cijelom svijetu".
Mi, EHM, izgrađujemo svjetsko carstvo, piše dalje Perkins, mi smo elita žena
i muškaraca koje financijske organizacije koriste da bi stvorile uvjete koji
će druge zemlje staviti u ovisnost od korporatokracije. Upravo ova
korporatokracija vlada u stvarnosti našim koncernima, našim bankama i našim
vladama. EHM, slično kao u mafijaškoj strukturi, nude određenim zemljama
"ponude koje se ne mogu odbiti", razvojne kredite, gradnju električnih
centrala, izgradnju infrastrukture, brzih ulica, luka, aerodroma i tsl. S
kreditom je, naravno, povezano da inženjerske firme i građevinska poduzeća
iz zemlje iz koje stiže kredit izvode određene projekte. U principu, najveći
dio novca ne napušta nikada SAD. Iako je posuđeni novac u obliku kredita na
opisani način skoro u cjelini ostao u SAD mora pogođena zemlja, naravski,
platiti dospjeli kredit i kamate.
Ako su "EHM" dobro radili, za par godina zemlja u razvoju više ne može
otplaćivati financijske obveze i tada "zahtijevamo, kao i mafija, naš udio",
tvrdi Perkins.
"Rafiniranost sa kojom se izgrađuje ovo moderno carstvo", piše John Perkins,
"ostavlja u sjenci rimske centurione, španjolske konvistadore i evropske
kolonijalne sile 18. i 19. stoljeća". Radi se o tomu, objašnjava bivši "EHM"
što "smo mi - EHM - mudriji, što smo učili iz povijesti..."
U predgovoru Džon Perkins piše, također, da je ovo priznanje bilo napisano
već 1982. godine kao uvod u knjigu sa radnim naslovom "Savjest jednog
ekonomskog ubojice", te da je knjiga posvećena predsjednicima dviju zemalja,
"koji su bili moji klijenti, koje sam respektirao". Riječ je o predsjedniku
Ekvadora Roldosu i predsjedniku Paname Torihosu, koji su poginuli upravo te
godine u avionskoj nesreći. "Njihova smrt nije bila slučaj", piše Perkins,
"oni su ubijeni, jer su se borili protivu urote privrednih moćnika, vlada i
banaka čiji je cilj svjetska vladavina", piše Perkins. Pošto Perkinsu i
drugim "EHM" nije uspjelo uvjeriti Roldosa i Torihosa "sa našim sredstvima",
piše Perkins, "na scenu su stupili sa ovlašćenjem CIA uvijek u pozadini
djelujući šakali".
Bivši "Hit Man" tvrdi, također, da je četiri puta u proteklih 20 godina
pokušavao privesti kraju rad na ovoj knjizi, ali mu je prijećeno i morao je
da s tim prestane. Jedan veliki izdavački koncern mu je, pak, savjetovao i
2003. godine, kada je knjiga konačno bila gotova, da je preradi u roman po
uzoru na trilere Džona Le Kara i Grahama Grina što je on odbio. Najbolje
stranice Perkinsova "priznanja" su opisi stanja u kojem se nalazi Ekvador
nakon što su ga "EHM", "šakali" i "vojska" učinili totalnim američkim
ovisnikom. Nekoć su u zemlji postojale različite kulture (indio i
španjolska), zemlja je bila lijepa i u svojoj nerazvijenosti, u međuvremenu
je, pak, njena ljepota uništena, rijeke su zagađene, indio-plemena se
očajnički brane u posljednjim utvrdama, građanski rat plamti, a prašume
izumiru.
Nažalost, poručuje Perkins, Ekvador nije nikakav izuzetak. "Skoro svaka
zemlja, koji smo mi, EHM-ovi, doveli pod kontrolu globalnog imperijalizma,
doživjela je istu sudbinu. Zaduženja Trećeg svijeta su se popela na 2,5
biliona dolara, troškovi samo za otplatu kredita u ovim zemljama su se
popeli na godišnji nivo od 375 milijardi i veći su nego što zemlje Trećeg
svijeta zajedno izdvajaju za zdravstvo i obrazovanje i, čak, 20 puta veći od
sume koja se ovim zemljama dodeljuje kao razvojna pomoć.
Perkins potom upozorava - u kontekstu "11.septembra" -na podvalu da se svi
problemi u svijetu objasne zlim teroristima i teorijom zavjere. "Svi ovi
ljudi - milijuni u Ekvadoru, milijarde u čitavom svijetu - su potencijalni
teroristi", upozorava Džon Perkins, "ne zato što vjeruju u komunizam ili
anarhizam ili što su zli po prirodi, nego jednostavno zbog toga što su
očajni". "Ovaj sustav je daleko veća opasnost od terorističke zavjere", piše
Perkins, jer se radi o "suludom konceptu", kojeg propagira mala grupa ljudi,
ona koja zna da iza priče o sve većem rastu stoji ideja o sve većem i bržem
probitku za probrane i definitivnoj pljački onih na ivicama društva, u
svijetu i kod kuće.
Naša globalna kultura je monstrouzna mašina koja guta sve oko sebe i na
kraju joj neće preostati drugo do da sama sebe pojede - zlogukuje Perkins.
"Korporatokracija nije urota", pojašnjava Perkins, "pa ipak njeni članovi
imaju zajedničke vrijednosti i ciljeve". Jedna od najvažnijih funkcija
korporatokracije je sebe održati u životu, širiti se u kontinuitetu i
jačati, piše Perkins. Njihova bogatstva nam se stalno nude kao model
ponašanja, u svakoj situaciji nam se sugerira da je kupovina vrhovna
građanska obveza.
Zadatak "privrednih ubojica", kakav je bio autor knjige jeste da čine ono
što im sustav zapovijeda, zašto dobijaju puno novca. Ako oni zakažu, na
njihova mjesta, kao u slučaju Ekvadora, uskaču "šakali", a ako i oni zakažu,
na scenu stupa vojska. Perkins upozorava da je ova knjiga "priznanje" jednog
čovjeka koji je kao "EHM" pripadao relativno maloj grupi, a da danas djeluje
puno više osoba koji vrše slične funkcije. Oni u pravilu nose eufemističke
titule u vodećim etažama firmi kao što su "Monsanto", "General Electric",
"Nike", "General Motors", "Wal-Mart", ali i skoro u svakom velikom svjetskom
koncernu.
Ima mišljenja u svezi s ovom knjigom da je John Perkins podebelo pretjerao,
odnosno da se upustio u "teoriju zavjere", koja sve probleme ovog svijeta
pokušava objasniti spregom Big Businessa i zapadnih organizacija. No, jedan
od vodećih vanjskopolitičkih i sigurnosnih eksperata u svijetu, Džim
Garison, potvrđuje da je Perkins principijelno u pravu. "Svatko onaj tko zna
kako rade Svjetska banka ili Međunarodno monetarni fond može potvrditi da je
ono što je Perkins opisao u svojoj knjizi principijelno točno", kazao je
Garrson u razgovoru za njemačko "Vrijeme kulture" ("Kulturzeit"), "sve je
tako konstruirano da se siromašnima ne pomogne, nego da se ove zemlje
jednostavno koriste da se zapadna poduzeća dalje obogaćuju"! Brojni su
razvojni projekti u zemljama u razvoju, potpomognuti od MMF-a i Svjetske
banke, nanijeli više štete zemljama u razvoju nego što su im koristile.
"Ponekad je najbolje ignorirati preporuke iz Vašingtona", zaključuje
Garrison!
Danas
===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED]
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
SPONSORED LINKS
| Human rights | Human rights watch | Cause and effect essay |
| Causes of depression |
YAHOO! GROUPS LINKS
- Visit your group "sorabia" on the web.
- To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]
- Your use of Yahoo! Groups is subject to the Yahoo! Terms of Service.
