NATO  poziv Srbiji u  Partnerstvo za mir 

         SLABA MASKA ZA IZDAJU KOSOVA

 
        Americki vazal, predsednik Avganistana Hamid Karzai, i pored toga
što su ga SAD instalirali za predsednika, ima hrabrosti da ove, odnosno
njihov NATO, optuži da ovi svojim bombardovanjima uništavaju avganistanski
narod. Tako rade pravi rodoljubi kad su njihovi najvitalniji narodni
interesi ugroženi gotovo svuda u svetu i bez obzira da li su vazali ili ne.
Ne, medjutim, kod nas u Srbiji!? I pored toga što Srbija ima ne jedan vec
citavu seriju možda mnogo jacih argumenata i pritužbi na taj isti NATO i
njegove nalogodavce nego predsednik Karzai. Da spomen najvažnije.

 

        Zlocini i laži NATO-a prilikom grabljenja Kosova 

 

        NATO je 78 dana divljacki bombardovao Srbiju, usmrtio oko dve
hiljade Srba uglavnom civila, naneo štetu od $30 do $50 miliardi dolara; a
razarajuci rafinerije u Pancevu i Novom Sadu pocinio eko-katastrofu, izazvao
ogroman porast obolenja od raka usled bombardovanja projektilima ispunjenih
osiromašenim uranijumom, pocinio direktan zlocin protiv jedne civilne
ustanove gadjajuci Radio televiziju Srbije (16 mrtvih) i uprkos toga što bi
se na tom istom „kulturnom" zapadu, takva vrsta zlocina smatrala za najvece
svetogrdje.

 

        Najzad, tzv. „humana katastrofa" Albanaca, koja je najvecim delom
usledila zbog divljackog i svakodnevnog NATO bombardovanja specijalno Kosova
ali i zbog direktnog naredjenja Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), jedne
šiptarske paramilitarne organizacije (koju je zapad stvorio, finansirao i
obucavao) albanskom stanovništvu da beži sa Kosova, da bi se, pred
postavljenim svetskim TV ka-merama, stvorio utisak „humane katastrofe". Cilj
cele ove tragi-komedije bio je da OVK, kao što jeste, bude najveci korisnik
te mahinacije - nezavisno Kosovo! - i da NATO „opravda" svoj ilegalni rat i
zlocin protiv Srbije, a da se krvica za sve te NATO zlocine, kao što jeste,
baci na Miloševica, ciji je stvarni udeo u toj „katastrofi", da ne kažem
minimalan, svakako nesrazmeran u odnosu na delatnosti NATO-a i OVK.

 

        NATO rat bezpravan; Šiptari najslobodniji 

 

        Da bi ironije bila još veca, NATO je te svoje zlocine pocinio
svojevoljno i nelegitimno, zaobilazeci kako svoju sopstvenu povelju
(dozvoljena samo odbrana od napada na neku NATO clanicu; Srbija, kako se
zna, nijednu nije napala) tako i onu Ujedinjenih nacija - ratovanje
dozvoljeno samo uz odobrenje Saveta bezbednosti UN (SBUN).

        A najveca laž je bila da je NATO ratovao sa Srbijom da bi zaštitio
ugrožene Šiptare od Miloševica, jer, objektivno govoreci, najslobodniji su
oni bili baš u njegovo vreme. Bili najveci „dileri" devizama u Srbiji,
bavili se najslobodnije trgovinom svim i svacim a narocito drogama na
Kosovu, slobodno bojkotovali srpsku vlast, imali svoju paralelnu i ilegalnu
vlast koju niko nije dirao (predsednika, parlamenat i vladu) pa cak i svoje
škole; sve je to radilo potpuno slobodno. Država Srbija na sve te izazove
nije reagovala; reagovala je samo i iskljucivo protiv OVK kad je ona pocela
oružano da ubija ne samo srpske policajce i zvanicnike vec i svoje sopstvene
Albance koji su bili u srpskoj službi.

 

        Najzad, dva poslednja NATO varvarstva  

 

        Kad je, medjutim, rat najzad završen, onda je NATO velikodušno
dozvolio da podivljali Šiptari iskale svoj „pravedan" bes nad Srbima i
ostalim ne-albancima. Kao rezultat, oko 200 hiljada Srba je pobeglo, nekih
dve do tri hiljade je pobijeno i nestalo, srpsko istorijsko nasledje se još
i danas zatire paljenjem crkava, manastira, menjanjem imena gradova, sela,
bukvalnom zabranom upotrebe srpskog jezika, tako da je sloboda kretanja i
življenja još ono malo preostalih Srba tamo prepuštena samilosti Kfora.

        Najzad tu je i poslednje varvarstvo - u krajnjoj liniji NATO-a, koje
je zadesilo Kosovo. Svetski mocnici su odlucili da 15% teritorije Srbije
jednostavno otcepe od nje i da Kosovo, kao nagradu, velikodušno daruju
Šiptarima. I to i pored toga što je to povreda medjunarodnog prava,
Helsinške povelje, konvencije UN, same Rezolucije 1244, kojom je okoncan taj
NATO rat i, najzad, Ustava Srbije, koji izricito kaže da je Kosovo
„neotudjiv" deo Srbije.

 

        Kod nas se proslavlja vazalstvo, 

        pa cak i ono formalno!? 

 

        Na samom pocetku je receno da se povreda nacionalnih interesa od
strane stranaca, svuda u svetu nerado prihvta i, ako išta, protiv njih se
otvoreno i „bez dlake na jeziku", bar protestvuje, kao što je to ucinio,
pomenuti SAD vazal, predsednik Avganistana, Hamid Karzai.

        Kod srpskih, medjutim, vazala ne samo da od protesta cak ni „p" ne
postoji, vec se u njih prave ogromna slavlja na glas da je Srbija pozvana od
strane NATO-a da pristupi u njegovo „predsoblje" - Partnerstvo za mir (PzM).
Kažu ti srpski vazali da je ovaj poziv najveci istorijski dogadjaj koji je
Srbija doživela u zadnjih pola stoleca.

        A izmedju predsednika Srbije Tadica i ministarstva inostranih
poslova Srbije (MIP), ciji je šef Vuk Draškovic, došlo je do javnog
„obracuna" ko je više doprineo za prijem u  PzM. Tadic kaže da je njegovo
pismo Bušu preokrenulo, inace jednu popuno izgubljenu stvar, te je ovaj na
skupu NATO-a u Rigi, jednostavno „naredio" da se Srbija odmah primi, što
tako i bi. Što rekli Hrvati, „dojam" se stice da se njemu, Tadicu, jedino
veruje u Vašingtonu. Vuk se, naravno, našao uvredjen, pa je zvanicno u ime
MIP-a izdao saopštenje da je PzM njegova originalna ideja i da nju on jedini
kroz MIP stalno gura; a što se, pak, tice, kome se u Vašingtonu veruje,
privatno kaže, pa vec tolike godine sam jedino ja kod Buša - „na dorucku"!?

 

        Izdaja poslednjeg „aduta"

 

        U svakom, pak, slucaju jasno je jedno: ne vide, jadnici, da su oni,
prihvatanjem NATO poziva, izdali i poslednji „adut" u svojim rukama s kojim
se još moglo - naravno, pod uslovom da je postojala neka vizija, ali iznad
toga i hrabrost - da se stvarno i s uspehom kontriraju razarajuci udarci
zapada ciji je krajnji cilj uništenje Srba kao naroda.

        Koji je taj pomenuti poslednji „adut" koji se bezpovratno kocka
prihvatanjem poziva NATO-a da se prikljuci PzM? U Iskri je do sad o njemu u
više navrata bilo reci. Kako, medjutim. za vodece današnje Srbe ne važi ono
Biblijsko „Ko ima uši nek' cuje...", ovo je vredno ponavljati, pogotovo jer
se radi o srpskom, kao narodu, „biti ili ne-biti", sve dok neko u tom
vodjstvu ili zadobije najzad potrebne „uši" kako bi mogao da „cuje" ili ako
toga, na žalost, ne bude, da ostane bar u istoriji zapisano kao svedocanstvo
potpune moralne bede srpskog vodeceg sloja sa pocetka treceg milenijuma.

        A sam „adut", šta je on? To je svest da Srbija ima centralnu ulogu u
bezbednosnom i sigurnosnom sistemu Balkana i, dakle, dokle god je Srbija
neza-visna, to je u isto vreme i svest o nezavisnosti tog sistema. Onog
trenutka kad Srbija i formalno ispusti svoju nezavisnost iz šaka, što
prihvatanjem PzM ona neosporno cini, njoj ne ostaje ništa drugo, vec da
pokorno sama sudeluje u završnim udarcima svog nestajanja kao naroda, kao
svesti o svom postojanju. Da li ce Srbi još preostati kao beslovesna masa,
to je vec drugo pitanje. Možda bi psihijatrija koja se bavi samoubistvom
mogla tu dati svoj strucan odgovor.

 

        Koštunicin „adut" - na medjunarodnoj sceni!  

 

        Istini za volju, ta svest je vec odavno uspavana medju Srbima. Da
nije bilo otvorenog zapadnjackog nasrtaja na Kosovo i dr Voje Koštunice da
svest o tome nasrtaju iznese na medjunarodnu scenu, Srbi bi bili još duboko
pospani po tom pitanju. Ovako su se bar za trenutak osvestili. I trebalo im
je zbog toga biti jasno, da sva ova nezgodna dešavanja koja vec godinama
zapljuskuju samu srž Srbije, samo su odsjaji velike bezbednosne bitke koju
zapad namece ovom delu sveta, konkretno Balkanu, da bi Srbiju ukljucio u
svoj bezbednosni sistem jer on (zapad) shvata, što nažalost vladajuci Srbi
ne shvataju, da kakva je Srbija takav je, u bezbednosnom smislu, i Balkan. I
kad je zapad primetio da su Srbi potpuno pospani po tom pitanju, on je još
jedino u Šiptarima video mogucnost potencijalnog remetioca tog sistema, pa
se njima zbog toga i priklonio, da bi ih u njega ukljucio. I otuda je
nastala SAD odluka da se Kosovo otcepi od Srbije.

        S druge pak strane, kao što se zna, dr Koštunica, svojim stavom da
je Kosovo „neotudjiv" deo Srbije, stvarno je nacinio haos u zapadnjackoj
racunici po kojoj je taj sigurnosni sistem na Balkanu, što se tice njihovih
interesa, potpuno stabilan. I precutno obelodanio kako Srbiji tako i svetu,
a narocito samom zapadu, da bez srpske saglasnosti, nema sigurnosti za taj
sistem na Balkanu. SAD su se našle u cudu: s jedne strane, svojim akcijama i
propagandom su raspalile šiptarske apetite za nezavisno Kosovo do „belog
usijanja" i do tacke sa koje se bez velikih a ipak nesigurnih poteza ne može
nazad, a s druge, pak, strane, Koštunica, možda i bez svesti o tome, izdigao
je srpsku bezbednosnu važnost i prioritet u prvi plan. Bezbednosno vrlo
senzibilni Rusi odmah su „ukopcali" taj SAD problem, pa vec prete da
nezavisnost Kosova ne može proci kroz Savet bezbednosti UN (SBUN) jer ce oni
upotrebiti svoj veto da to sprece. zbog Rusije, Nikola Berns, SAD autor i
glavni staratelj svog „ceda" pod imenom „nezavisnog od Srbije Kosova",
simbol, dakle, SAD balkanskog sigurnosnog sistema, ostao je zgranut...

 

        Srpski izbori - koje SAD moraju  da dobiju!?  

 

        Pri takvoj situaciji šta im je (SADu) ciniti? O njihovom pokušaju da
se „kupi" Koštunica (pokušaj propao) i o „ugovoru" sa Tadicem bilo je reci u
decembarskoj Iskri , tako da to sad nije više vredno ponavljati. Medjutim,
kako je „ugovor" sa Tadicem još u toku, ovom prilikom dotaci ce se samo novi
momenti u vezi s njim.

        zbog iznenadnog srpskog „iskoka" po pitanju Kosova, SAD, posle
gornjih pokušaja, došle su do saznanja da je za Kosovo potrebna nova
strategija ali ne u smislu novih ideja vec samo u prefinjenijim i
elegantnijim potezima kako originalnu ideju o nezavisnom od Srbije Kosovu
neokrnjenu pretvoriti u delo, s jedne, a da se, pri tom, istovremeno, s
druge strane, srpski odnosno Koštunicin bezbednosni izazov zapadu potpuno
obezvredi. Ucinice to Srbi „okrenuti buducnosti" - veruju u SAD - pošto,
naravno, dobiju izbore, svojim potpisima na dokumenat o konacnom statusu
Kosova, a po cemu bi ono steklo nezavisnost od Srbije.

        Idu izbori u Srbiji. NJih - kaže jedna od SAD prefinjenih novih
strateških mera - Tadic mora  da dobije jer, ustvari, cela nova strategija
zavisi od njih. Kako ih dobiti? Svi metodi su dozvoljeni: od 5-oktobarskih
(ukljucujuci nagodbu sa mafijom, koja je pomogla Djindjicu da obori
Miloševica) do ružicasto-oranžnih „revolicija" iz Gruzije odnosno Ukrajine.
Uostalom, to je ostavljeno Tadicu da uprilici - glavno je njegova pobeda,
metodi su od drugo-razrednog znacaja.

        SAD ce sa svoje strane pokrenuti Evropsku uniju (EU) da ona otpocne
kampanju ublažavanja „šoka" koji ce u Srbiji izazvati stvarno SAD priznanje
nezavisnosti Kosova; to se najbolje postiže raznim obecanjima pa i nekim
stvarnim predradnjama u pravcu prijema u EU. U tu kampanju je ukljucen cak i
sam predsednik vlade Kosova, inace, po Srbima, ratni zlocinac, Agim Ceku:
Eto, rece on - bez imalo sarkazma, vec, naprotiv, reklo bi se, iskreno i
krajnje bolecivo - (po secanju), i mi Kosovari želimo da pomognemo Srbiji da
lakše preživi „šok" naše nezavisnosti, pa smo dobrovoljno odložili taj dan
za posle izbora u Srbiji. U smislu ublažavanja šokova od šiptarske
nezavisnosti i sam Tadic je insturkcijama zadužen da doprinese toj kampanji.
Vec daje izjave kako, eto, mada je on licno bezrezervno za Kosovo u okviru
Srbije, ali on ne želi da krije od srpske javnosti realnost tj. da je on
pesimista u pogledu konacnog statusa Kosova, koji nece biti - boji se,
upravo zna on iz prve ruke - kako bi on želeo; za razliku od njega,
Koštunica, medjutim, vrlo optimisticki izražava uverenje da Kosovo ostaje u
okviru Srbije.

 

        Pismo koje donosi Tadicu vlast, Šiptarima 

        Kosovo a Mladicu Hag  

 

        Medjutim, najvažnija instrukcija Tadicu bila je da on predsedniku
Bušu pošalje pismo sa nekoliko svojih obaveza na osnovu cega bi Buš, kao što
se i desilo, „prelomio" NATO skup u Rigi da ponudi Srbiji prijem u PzM i
tako Srbiji zameni šok gubljenja Kosova oduševljenjem i radošcu. Tako u
pismu Bušu, pisano 20. novembra, Tadic, izmedju ostalog, kaže: "Moja stranka
ocekuje da ojaca ulogu predvodjenjem vlade koja ce biti potpuno privržena
saradnji s Hagom. To ukljucuje lociranje, hapšenje i izrucivanje Mladica". U
pismu se Tadic obavezuje, da u slucaju da Srbija ne ispuni „haško obecanje",
nema prijema za nju u PzM, NATO i EU. Izgleda da je Tadic bio primoran da
ovakvu „obavezu" da bar iz dva razloga. Prvo, u slucaju da Tadic slabo
prodje na izborima od 21. januara 2007, ovu „obavezu" je on fakticki
prihvatio u ime Koštunice i/ili Tome Nikolica, kogod od njih dobio izbore.
Drugo, ovo je jedan zaobilazan i podmukao pritisak na izborno telo Srbije:
ako vi Srbi stvarno hocete u „evro-atlanske" integracije, morate obavezno
glasati za Tadica a nikako za Koštunicu i/ili Tomu Nikolica.

        Da se baš o tome radi svedoci i cinjenica, da je sve ove radnje,
Tadic radio tajno i nelegitimno, nelegitimno jer je operativni deo spoljne
politike Srbije iskljuciv domen vlade Srbije odnosno ministarstva spoljnjih
poslova (MIP) Srbije, a ne Tadicev. Vlada Srbije se, naravno, tim
nelegitimnim Tadicevim akcijama našla zatecena obaveštenjem o prijemu Srbije
u PzM, ali se brzo i „snašla", pa je dala izjavu, kojom je fakticki pred
strancima prakticno dezavujisala Tadica, jer je strancima porucila nešto
potpuno suprotno od njegove „obaveze": "dobro što je napuštena politika
uslovljavanja, koja je imala samo negativne posledice". A sam predsednik
vlade Koštunica, 14. decembra 2006, izrekao je javno ono što zapad nikako ne
bi voleo da cuje (otprilike): Da, Srbija ce u integracije ali samo cela i
jedinstvena, što ce reci - s Kosovom i Metohijom u njoj. Našao se, pak,
zatecen i MIP Srbije, ciji je šef Vuk Draškovic, pa je, kao što smo napred
videli, ispalo da je on a ne Tadic autor ideje ulaska u PzM.

                                                        *

        Sve u svemu, Srbija je primljena uslovno u PzM - do izbora sigurno!;
potom, pak - zavisno od ishoda izbora. I to: ako ih dobije Tadic - koliko ce
Srbija „munjevito" i pravilno reagovati na citavu seriju novih uslovljanja
koja neizbežno dolaze. Medju njima prioritet ce svakako imati - jer suština
Tadicevog dogovora sa Vašingtonom od septembra meseca - bila je stavka iz
tog dogovora da vlada Srbije mora da garantuje svojim potpisom SAD
sigurnosnu politiku na Balkanu, cija je okosnica Kosovo izdvojeno iz Srbije.
Drugim recima - Tadic ce morati da potpiše svoju izdaju Kosova. Jer, u
suštini dogovor je bio: mi vama, g. Tadicu - vlast; Vi nama Kosovo i
Mladica.

        Vrlo prakticni Amerikanci i ponositi na „prefinjenosti" svojih
spoljno politickih mahinacija, medjutim, izgleda nisu predvideli da je PzM
ustvari „mac" sa dve oštrice - može da pomogne SAD planovima a može i da
odmogne. »udi to narocito kad se ima u vidu da svako u Srbiji zna da je PzM,
bar za vecinu, samo „šargarepa" bez pokrica iza koje se vrlo nevešto skriva
SAD vec drugi zlocin prema Srbiji: prvi - da se prisetimo - bombardovanje
Srbije zbog Kosova; drugi - otimanje Kosova od Srbije.

        Izgleda, pak, kao da SAD još ništa nisu naucile od svoje iracke
odiseje. Pa su sad smelo zagazile na Tadicev vrlo tanak led... A i Tadic,
izgleda, zaboravio je da Srbi, makar kakvi inace bili, imaju još uvek „dugo"
pamcenje... narocito - izdaje!

 
N. LJotic 

 

 



[Non-text portions of this message have been removed]



===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> Your email settings:
    Individual Email | Traditional

<*> To change settings online go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join
    (Yahoo! ID required)

<*> To change settings via email:
    mailto:[EMAIL PROTECTED] 
    mailto:[EMAIL PROTECTED]

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 

Одговори путем е-поште