Draga Srbsaka deco ovo je novi cifutski feudalizam i tacka.
Pogledajte istinu u oci ko je vlasnik svih Banki i sve teske industrije kao 
medicinske i prehrambene kao uljnih giganata zapadnih zemalja i slatke vode u 
Juznoj americi.
Pozdrav svima od milana.
  ----- Original Message ----- 
  From: angelina markovic 
  To: sorabia ; SN-vesti 
  Sent: Friday, May 23, 2008 3:25 AM
  Subject: [sorabia] Nebojsa Jevric: Spasioci


  http://www.kurir-info.rs/clanak/kurir-23-05-2008/nebojsa-jevric-ne-pucaj-brate

  NEBOJŠA JEVRIĆ - NE PUCAJ, BRATE
  Spasioci

  Nalazio sam ih svuda. Te belorepe pacove koji bi da se predstave lažno, 
  kao simpatični Miki Maus. On je jedan od njih. Ne smeta mu što ga zovu 
  Miki Maus. Naš spasilac. Miki Maus je napravljen kao prototip američkog 
  građanina. Kao onaj koji će pre marinaca osvajati svet našeg detinjstva 
  i uvoditi nas u čarobni svet potrošačke Amerike.

  On je ekspert. On je genije. On je ono što nam je svet dao u zamenu za 
  ono što nam je uzeo.Ekspert je zaradio jedanaest miliona evra, kaže.
  Bio je konsultant, a to se sada tako plaća.
  Božidar Đelić, naše gore list. Ovejani demokrata.

  Sad taj ovejani demokrata sasvim demokratski izjavi nešto od čega mi se 
  diže kosa na glavi. Čak namerno otkrije plan zbog kojeg bi nekad 
  odgovarao. Podrivanje i rušenje sistema. Jer sistem, to su eksperti. 
  Veliki Gitarista i ostali Dečaci.
  Evo kako ekspert Božidar Đelić vidi našu budućnost: “Ako se investicije 
  uspore, ako kurs padne, nećemo imati problema da predvodimo masovne 
  ulične proteste.” Demokratski do jaja. Ne preti Golim otokom, ali preti 
  dužničkim ropstvom. Ako uz pomoć dobrih prijatelja odrade još jednu 
  inflaciju, biće to beda prema kojoj će ona iz devedeset treće izgledati 
  kao mačji kašalj.

  A on podržava šefa koji je u izbornoj noći popio dve čaše šampanjca i 
  euforično izjavio:
  “Upozoravam stranke koje su izgubile na izborima da se ne igraju voljom 
  građana i pokušaju da formiraju vladu koja bi Srbiju vratila u 
  devedesete godine. Neću dozvoliti tu vladu i sprečiću je demokratskim 
  putem.” Jadni Borja. Znam da ne može da podnese piće. Sećam se jedne 
  žurke kod Steve Masona kada je popio dve čaše vina. Omlatio se.
  Toliko demokratije, a mi ne znamo da uživamo u njoj.

  Nikada nam niko nije tako zapretio.
  To je izazvalo menstrualne odlive kod sredovečnih građanki koje su 
  lupale u šerpe umesto da u njima kuvaju ručak.
  To je dovelo do euforije kod čedista i sada već precvalih razočaranih 
  studentkinja koje su nosile bedževe sa onim “Oženi me, Čedo!”.

  Probali smo razne vrste uprava, ali ova anarhokomunistička demokratija 
  je nešto sa čim treba da se suočimo.

  Samo neka ih puste na ulice, kažu ovi iz predgrađa. Biće žurka, biće 
  narodno veselje. Oni koji su čitali “Teoriju državnog udara “ Kurcija 
  Malapartea znaju da 5. oktobar nije bio ništa drugo nego državni udar.

  Ali, istoriju nije moguće ponoviti. Ona se drugi put ponavlja kao farsa.

  Čak ako uz pomoć onih koji su izdali Slobu uspeju da formiraju vladu, 
  nikad više to neće biti isto. Osuđeni na milost i nemilost demokrata 
  čekamo novi dan. A čekanje se plaća.

  Mada je dobro da ovi izbori talasaju srpsko mrtvo more. Da se rešeto 
  ljulja. Nikad više neće biti isto.

  Iako bi oni najradije, kao što su im očevi radili, postavili ćorave 
  kutije. Ali, hajde da se prebrojimo. Kao lider demokratskih snaga 
  pojavljuje se gospodin Palma. On će prekinuti pregovore. Divnog je 
  saradnika Boris našao. Boris i Palma mogu da nam rade sve. Te ovejane 
  demokrate.

  Kad ih čovek pogledal, odmah mu od puste miline prođu trnci niz leđa. A 
  to sve uz Betovenovu muziku. Betoven je, istina, bio popularan pre nego 
  što se Palma rodio, ali tu je filharmonija umesto bubnjara da izađe na 
  ulice. Palma će da zajaši slona i eto ih da spreče svaku policiju koja 
  bi, ne daj bože, stala između njih i onih izgladnelih ljudi iz 
  Majdanpeka, Bora. Između radnika “Magnohroma” i izbezumljenih podizača 
  kredita. Ali, bolje i to nego mrtvo more. Nego potuljena sirotinja koja 
  ćuti i trpi. Uostalom, važna posla potpisati jedan papir. Toliko smo ih 
  potpisali. Nemački ambasador nam je ionako poručio da ćemo za 24 godine 
  ući u Evropsku uniju. Pod uslovom da sad priznamo Evropsku uniju. Pa, 
  nazdravlje.



   

[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште