http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=60292§ionId=40&seriesId=0
ZAGREB, 09.03.2009 FoNet Paveliću pomogli Englezi i Amerikanci Ante Pavelić je bežao skoro 15 godina, jer nikad nije bio izručen niti mu je suđeno, premda je tretiran kao jugoslovenski ratni zločinac Broj 1. Večernji list danas objavljuje dokumente koji objašnjavaju zašto je tako bilo Novopronađeni dokumenti, kojima raspolaže zagrebački dnevnik, nedvojbeno dokazuju da je poglavnik Nezavisne Države Hrvatske u svom bekstvu bio i u indirektnoj zaštiti najpre britanske, a potom i američke obaveštajne službe. Pavelićev beg iz Zagreba bio je pripreman puno pre sloma NDH u maju 1945. Dokumentacija kojom se koristio (Ausweis) bila je izdata u konzulatu NDH u Gracu decembra 1944. (verovatno je bila antidatirana), a glasila je na Antona Serdara. Za razliku od poznatih snimaka na kojima se kamuflirao brkovima i bradom, ovde se pojavljuje samo s brkovima i alpskim šeširom. Dokument koji objavljuje Večernji list pokazuje da se Pavelić u vreme skrivanja u Austriji ozbiljno pripremao za razgovor s američkim obavještajcima. Memorandum je Pavelić diktirao na brzinu. Na prvoj stranici dokumenta stoji rukom dopisano: "Samo kao vodić pred američkim okupacionim trupama". Pretpostavlja se da je to rukopis nekog posrednika ili njegove kćeri Višnje Pavelić. U svom "izveštaju" Amerikancima Pavelić doslovce počinje od "stoljeća sedmog". Ustaški pokret predstavlja kao legitimnu reakciju na srpske zločine u Kraljevini Jugoslaviji, ustaše kao nacionalne revolucionare koji nemaju nikakve veze s nacizmom i fašizmom. Titove partizane saveznicima predstavlja kao zajedničke neprijatelje u antikomunističkoj koaliciji. Pavelić se žali Amerikancima i Britancima na italijansku i nemačku politiku koje su kočile razvoj NDH. Nemci su, prema Pavelićevim rečima, želeli opstanak Kraljevine Jugoslavije, a Rimske ugovore, kojima je Italiji pripala gotovo cela Dalmacija, potpisao je pod pritiskom Nemaca i Ialijana. U konceptu Pavelićeva izveštaja Amerikancima nema nijedne reči o rasnim zakonima koji su bili temelj pogroma Židova u NDH, progona Srba i Roma. Nema ni reči o Jasenovcu i drugim zločinima. U memorandumu Pavelić zaključuje: "Uzpostava NDH nije djelo Njemačke niti nacionalsocijalizma, nego je djelo hrvatskog naroda... ustaški pokret nije kreatura ni djelo fašizma... ustaška vojska nema ništa zajedničkog s SS organizacijom, nego je hrvatska narodna vojska za obranu hrvatskog naroda"... Saveznicima predlaže sledeće: "U interesu zapadne civilizacije, u interesu mira, napredka i slobode u ovom djelu Europe, potrebno je da se opet uspostavi NDH... svako drugo rješenje je neprirodno i nepravedno... na ovo rješenje spremna je danas sigurno i Srbija, nakon toliko gorkih izkustava, sigurno da samostalna Srbija i samostalna Hrvatska mogu sretno jedna kraj druge živjeti, dok spajanje obiju u Jugoslaviju znaći za jednu i drugu smrt i nesreću." Do sredine juna 1945. Pavelić je boravio u austrijskom gradiću Lajngrajtu. Prema postojećoj dokumentaciji, skrivao se po austrijskim samostanima. U strahu od jugoslovenske potere, prelazi iz britanske u američku okupacionu zonu Austrije, gde njegovi saradnici stupaju u kontakt s američkim obaveštajnim službama. Jugoslovenski obaveštajci su 1946. pripremili sve za njegovo hvatanje, ali Pavelić je misteriozno nestao iz Austrije. Pretpostavku da to nije mogao učiniti bez pomoći Amerikanaca potvrđuju svi istoričari s kojima Večernji list razgovarao. Sedište američke obaveštajne službe bilo je upravo na severu Austrije, u gradiću Cel am Ze. Uvreženo mišljenje da je Paveliću u begu pomogla jedino Katolička crkva očito nije potpuno tačno. Deo klera privrženog ustaškom pokretu skrivao je mnogobrojne ustaške lidere, ali Pavelića ne bi mogao sakriti da nije bilo ključne pomoći obaveštajnih službi zapadnih sila. Prema dokumentima kojima raspolaže Večernji list, Pavelića su od 1945. do 6. decembra 1948, kada italijanskim parobrodom Sestrijere plovi u Argentinu, u stopu pratili saveznički obaveštajci.
