http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-29-03-2010/portal-za-ucenje-srpskog-jezika
MINISTARSTVO ZA DIJASPORU U BORBI ZA OČUVANJE NACIONALNOG IDENTITETA Portal za učenje srpskog jezika Učenje srpskog jezika zamišljeno je kroz interaktivnu komunikaciju sa ličnostima koje se vezuju za nacionalni identitet Srba i državu Srbiju BEOGRAD - Ministarstvo za dijasporu izradiće do kraja godine poseban internet portal za učenje srpskog jezika, jednu u nizu mera države Srbije za očuvanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma, namenjenih Srbima u svetu. Ministar za dijasporu Srđan Srećković je izjavio da je položaj srpskog naroda u zemljama u okruženju, u kontekstu obrazovanja i poštovanja svih nacionalnih prava, vezan za opredeljenje čitavog regiona da bude sastavni deo Evropske unije (EU). Maternji zamenio srpski Prema publikaciji koja je 2009. predstavljena u Beogradu, vlasti u Crnoj Gori forsiraju izradu gramatike, pravopisa i rečnika crnogorskog jezika, a u čitankama se retko mogu naći istaknuti srpski književnici, makar oni bili i Srbi sa prostora te države. - U susednoj Crnoj Gori, srpski jezik je ukinut kao nastavni predmet, a uveden je predmet "maternji jezik" koji nema ništa zajedničko sa predmetom srpski jezik u Srbiji - navedeno je u knjizi koju su priredili Miodrag Jakšić i Simon Đureti, državni sekretar i savetnik u Ministarstvu za dijasporu. O jeziku kojim govore, gotovo 400.000 stanovnika se izjasnilo kao o srpskom, dok je 136.208 stanovnika kao svoj jezik imenovalo crnogorski, podsetili su autori publikacije. Podrška udruženjima Srećković je naglasio da će Ministarstvo za dijasporu veliku pažnju posvetiti obuci srpskih udruženja, klubova i organizacija u rasejanju o načinima na koji mogu da podnose zahteve za projekte iz zemalja u kojima žive, ali i iz fondova EU, koji predviđaju značajna finansijska sredstva za stimulisanje obrazovanja i očuvanja nacionalnog identiteta nacionalnih zajednica. - Dobra je okolnost što su sve zemlje regiona već postale članice EU ili su na putu da to budu, a standardi unije u pogledu obrazovanja jesu veoma visoki - rekao je Srećković. Ministar je objasnio da je učenje srpskog jezika putem portala zamišljeno kroz interaktivnu komunikaciju sa ličnostima koje se vezuju za nacionalni identitet Srba i državu Srbiju. Srećković je istakao kako je optimista kada je u pitanju obrazovanje Srba u regionu, ali je primetio da za sada na primer u Sloveniji ne postoji nijedna škola na srpskom jeziku niti posebni oblici dopunske nastave, iako su Srbi posle Slovenaca najbrojnija etnička zajednica u toj državi. Kako je objavljeno u knjizi Ministarstva za dijasporu "Položaj i perspektive srpskog naroda u zemljama okruženja", Srbi u Sloveniji nemaju status nacionalne manjine, za razliku od Mađara i Italijana, kojih ima znatno manje. Od univerzitetskih centara u Sloveniji, katedra za srpski, odnosno hrvatsko-srpski jezik postoji na ljubljanskom Filozofskom fakultetu, dok je katedra na Mariborskom univerzitetu ugašena. U Bosni i Hercegovini, Ustavom od 1995. Srbi u oba entiteta imaju status konstitutivnog naroda, ali se znatno razlikuju položaj i obrazovanje Srba u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj (RS). U FBiH, gde živi oko 50.000 Srba, ne postoje posebne škole na srpskom jeziku i mada Ustav BiH garantuje ravnopravnu upotrebu tri jezika i pisma, u praksi je to uglavnom neprimenljivo. U Istočnoj Slavoniji i Baranji u Hrvatskoj, nastava na srpskom jeziku organizovana je u osnovnim (oko 2.300 učenika) i srednjim školama (915 učenika). Na drugim područjima Hrvatske gde žive Srbi, nastava se realizuje po tri modela - nastava na srpskom jeziku i pismu, dvojezična nastava ili dodatna nastava. U publikaciji se dalje navodi kako je u Mađarskoj tokom decenija "jakim asimilacionim procesima" broj Srba stalno smanjivan. Prema popisu iz 2001. u toj državi, koja je 1993. Srbima priznala status nacionalne manjine, živi oko 3.800 Srba. U Mađarskoj postoji nastava na srpskom jeziku u okviru redovnog školskog sistema, ali je procedura objavljivanja udžbenika za manjine znatno otežana. U Makedoniji, nastava na srpskom jeziku odvija se u nekoliko osnovnih škola, ali osim bukvara i čitanke, drugih udžbenika na srpskom nema. Škola "Vuk Karadžić" u Kumanovu ima samo dva đaka, a poseban problem je nepostojanje nastave na srpskom jeziku u Skoplju, gde je najveća koncentracija srpskog življa.