Politika -

Tog jutra, 25. marta 1999. godine, pripadnici OVK su likovali jer je prethodne 
veceri NATO poceo rat protiv SR Jugoslavije, kada su se iznenada njihove baze 
širom Kosmeta našle na udaru avijacije. U prvi mah nisu shvatili ko dejstvuje 
po njima, ali im je ubrzo postalo jasno da, uprkos nadmoci zapadne vojne 
alijanse u vazdušnom prostoru, po njima dejstvuju avioni jugoslovenskog RV i 
PVO. Rec je o široj javnosti nepoznatoj epizodi iz tog rata, ciji se detalji 
prvi put zvanicno objavljuju u "Politici".


U ratno prolece 1999. godine Vazduhoplovstvo VJ obavilo je neverovatnih 248 
letova, od cega 36 borbenih. Ovo je prica o ratnim akcijama 98. 
lovacko-bombarderskog avijacijskog puka (98. lbap), jedinice koja je bazirana 
na aerodromu u Ladevcima kod Kraljeva.


- Godinama smo proucavali ratna iskustva, ukljucujuci i angažovanje NATO-a 
tokom rata u BiH. U jesen 1998. godine, u vreme žestokih sukoba na Kosmetu i 
uvodenja izvidackih letova NATO-a nad pokrajinom, preuzeo sam komandu nad 
jedinicom - kaže pukovnik Sreto Malinovic, danas pomocnik komandanta 
Vazduhoplovstva i PVO Vojske Srbije, u vreme rata 1999. godine komandant 98. 
lbap.

U brišucem letu nad Kosmetom

U martu 1999. godine u regionu je bilo bilo je izvesno da ce doci do sukoba. 
Napravljeni su ratni planovi, izvidacki "orlovi" snimili su položaje OVK na 
Kosmetu, moguce ciljeve. Vazduhoplovci su pristupili dislokaciji ljudstva i 
tehnike, avioni su sklanjani sa aerodroma i maskirani u njihovoj okolini. 
Odluceno je da dve eskadrile iz puka kojim je komandovao Malinovic dejstvuju sa 
aerodroma Ladevci i Ponikve kod Užica.

- Piloti eskadrile, koja je do tada bila u Batajnici, tek su obuceni za letenje 
na "orlovima" i prebazirani su na Ponikve. Nekoliko sati pre pocetka rata, 24. 
marta, bio sam u Batajnici koja je vec bila pusta. Vratio sam se na Ponikve, a 
tek što smo rasporedili ljudstvo oglašena je uzbuna. Rat je poceo - seca se 
Malinovic.

Napadnuta su oba aerodroma na kojima su se nalazili "orlovi" .

Prve ratne noci pista u Ladevcima nije pogodena, bombe su pale izmedu nje i 
stajanke. I sa piste u Ponikvama moglo se poleteti.

- Ujutru smo krenuli u napad na komande, kampove i kasarne OVK. U našim 
kopnenim jedinicama bili su vazduhoplovni oficiri za navodenje, takode piloti, 
dok se u komandi u Prištini nalazio vazduhoplovni oficir za vezu. Odluceno je 
da se radio-veza, zbog prikrivenosti leta, koristi samo u krajnjoj nuždi ili 
ako oficir na zemlji proceni da napad ugrožava naše jedinice - objašnjava 
Malinovic.

Letelo se u brišucem letu, brzinom od 800 kilometara na sat, avioni su pratili 
konfiguraciju terena. Grupu od dva ili cetiri "orla" obicno je predvodila 
dvoseda verzija ove letelice, na drugom sedištu sedeo je navigator ciji je 
zadatak bio da avione precizno dovede do ciljeva.
Letovi, koji su predstavljali veliko fizicko naprezanje za pilote, trajali su 
oko pola sata, pa cak i 50 minuta kada su bili u pitanju najudaljeniji položaji 
OVK prema Albaniji.

B-52 uništili Ladevce i Ponikve

I potpukovnik Života Ðuric (1963-1999), komandant eskadrile u Ladevcima, 
poleteo je na zadatak 25. marta. Dok je preletao podrucje Glogovca primetio je 
bazu OVK, komandno mesto i skladište, koje je uništio sa dve bombe. Nastavio je 
let prema unapred odredenom cilju i u jednom trenutku, kada je zbog 
konfiguracije terena morao da okrene avion na bok, pogoden je vatrom sa zemlje. 
"Orao" je, prema raspoloživim saznanjima, pod relativno malim uglom udario u 
zemlju.
Detalji njegove pogibije nisu da kraja utvrdeni, pretpostavlja se da je pogoden 
paljbom iz teškog mitraljeza i da je odmah izgubio svest zbog cega je avion pao 
bez manevrisanja. Sahranjen je u rodnom Paracinu.

- Pogibija potpukovnika Ðurica nije uzdrmala borbeni moral pilota, naprotiv. 
Nastavljeno je sa napadima na položaje OVK, cime je olakšan posao kopnenoj 
vojsci koja je ovu paravojnu formaciju potisnula prema Albaniji. Piloti su bili 
izloženi mogucoj borbi sa protivnickom avijacijom, uredaji su povremeno 
signalizirali da se nalaze u radarskom snopu, ali su uspeli da izbegnu napade. 
Posle nedelju dana više nije bilo potrebe za našim angažovanjem. Najveci uspeh 
naših dejstava je da su njihovom preciznošcu potpuno dezorganizovane 
teroristicke snage, kao i da nije bilo dejstva po civilnim objektima, niti je 
bilo takozvane kolateralne štete - objašnjava Malinovic.

"Orlovi" 98. lovacko-bombarderskog puka više nisu leteli, ali je rat nastavljen 
danonocnim naporima da se sacuvaju avioni i ljudstvo. Cesto je korišceno ratno 
lukavstvo, na pistama su ostavljani rashodovani avioni po kojima je 
dejstvovano. U jednom trenutku, kada su okolna skrovišta postala rizicna, 
umesto starog nasred stajanke postavljen je ispravan "orao". Avioni NATO-a nisu 
dejstvovali po njemu, smatrajuci da je u pitanju neupotrebljiva letelica. Piste 
u Ladevcima i Ponikvama uništene su tek napadom teških bombardera B-52, do 
kraja rata na zemlji uništena su tri, a ošteceno je više aviona. Posle Ðurica 
više niko iz jedinice nije poginuo.

--
djordje krag.

Одговори путем е-поште