http://www.blic.rs/Vesti/Politika/194712/I-struka-protiv---udbaskog-zakona


Društvo za informatiku protiv neovlašćene kontrole građana


I struka protiv udbaškog zakona


Irena Radisavljević | 20. 06. 2010. - 00:02h | Foto: FoNet | Komentara: 0

Protiv odredbe novog Zakona o elektronskoj komunikaciji kojom se tajnim 
službama i policiji daje pravo da neovlašćeno prate komunikaciju građana 
i po želji prisluškuju njihove razgovore pobunila se i struka. U Društvu 
za informatiku Srbije smatraju da se radi o delikatnom pitanju i da mora 
da postoji viša instanca koja će objektivno proceniti ispravnost zahteva 
za prisluškivanje.
Vladajuća koalicija insistira na usvajanju zakona koji grubo ugrožava 
privatnost građana

Sporna odredba zakona nalaže da svi operateri, bilo da se radi o 
telefoniji ili internetu prate i čuvaju sve komunikacije između građana 
u periodu od godinu dana. Šefovi službi ili bilo ko od podređenih ko ima 
ovlašćenje, dobija pravo da kada god želi zadre u privatnost nečije 
komunikacije. Isti taj koji je odlučio da nadzire komunikaciju građana 
nikome ne mora da pokaže rezultat svog dela niti ikome mora da kaže da 
je uopšte nekoga pratio. Time je faktički nemoguće da građani ikada 
saznaju ko ih je kontrolisao, zašto, da li su njegovi razlozi bili valjani…


Vladajuća koalicija, čiji su članovi u Odboru za saobraćaj i veze, 
oborili ombudsmanov amandman, očigledno nisu imali sluha da spreče 
ugrožavanje privatnosti građana. Odbor je svoju odluku doneo na primeru 
„pisara Pere“, a obrazložio je član Odbora iz DS Srđan Milivojević:

- Kada bi morala da se traži odluka suda, to bi moglo da devalvira rad 
BIA. Jer o tom slučaju bi prvo morao da se obavesti predsednik Suda, 
koji bi zatim morao da obavesti tužioca. Na kraju, to bi moralo da se 
zavede u pisarnici, a pisar Pera bi mogao da se hvali koga prisluškuje - 
objasnio je Milivojević.

Međutim, Nikola Marković predsednik Društva za informatiku Srbije tvrdi 
da bi državni organi, ukoliko bi to hteli, lako mogli da naprave sistem 
kojim bi se ispoštovale sve okolnosti - i odobrenje suda i poverljivost 
i brzina.

- Živimo u društvu visokih tehnologija koje nam omogućavaju da 
komunikacija između dva državna organa bude pravovremena i zaštićena. 
Uputio sam apel da se u sudu formira centar sa dežurnim sudijom koji bi 
trenutačno primao elektronske zahteve službi za praćenje komunikacije 
građana i u istom trenutku moga na njih i da odgovori. Ta poruka bi 
naravno bila kriptovana, u slučaju da bude presretnuta, a budući da su i 
državni i pravosudni organi opremljeni savremenom tehnologijom, zahtev i 
čitava komunikacija između službe i suda mogla bi odmah da bude zavedena 
u elektronsku dokumentaciju – predlaže Marković i ističe da njegov apel 
nije naišao na odjek.

Marković pojašnjava da Društvo za informatiku Srbije ceni dobre strane 
novog Zakona o elektronskim komunikacijama i da on umnogome unapređuje 
ovu važnu oblast, ali da odredba kojom se službama bezbednosti daje 
neprikosnoveno pravo na prisluškivanje građana, jednostavno nije objektivna.

- Mi nemamo nepoverenje prema državnim organima, ali smatramo da je to 
pitanje delikatno da mora da postoji instance koja bi to objektivno 
mogla da procenjuje da li je zahtev ispravan ili nije. U državi imamo 
tri nivoa vlasti, a sud je onaj koji odlučuje. Društvo za informatiku se 
već godinama zalaže da za svako praćenje komunikacije između građana 
mora da postoji odluka suda, i ovaj slučaj nije izuzetak – precizira 
Marković.

n podseća i da je sličnu meru pre nekoliko godina pokušala da uvede i 
Republička agencija za telekomunikacije, ali da je taj njihov potez 
naišao na neodobravanje većine stručnih udruženja, pa da je zato 
stavljena van snage.
I u Evropi je ovakva mera, koju vladajuća koalicija i ministarstvo 
telekomunikacija, pokušavaju da implementiraju u zakon, odbačena po 
kratkom postupku.

Ustavni sud Nemačke je procenio da takva zakonska odredba otvara ogromnu 
mogućnost za zloupotrebe. Zato je Zakon proglasio neustavnom i naredio 
da se uništi baza podataka u koja je međuvremenu napravljena.
 

Lociranje, kretanje, ucene…

Praćenjem komunikacije između građana tajne službe će neometano moći da 
prate i njihovo kretanje, pa čak i da imaju uvida u to sa kojim ljudima 
određena osoba provodi svoje vreme. Većini ljudi mobilni telefon zazvoni 
bar jednom u sat, dva vremena, pa na osnovu toga službe mogu precizno 
znati gde se ta osoba kreće. Takođe, ako neko provede makar i sat u 
društvu nekoliko ljudi, a svakom ili većini zazvoni telefon, službe će 
takođe znati i u kojim se krugovima osoba kreće. Stručnjaci smatraju da 
se radi o masovnom praćenju i da se spornom odredbom Zakona o 
elektronskim komunikacijama tajnim službama i policiji daje oruđe za ucene.

Reply via email to