Piše: Tihomir Trišić    ponedeljak, 28 jun 2010    

                        

Tadiću, ne daj da te ucenjuju 
<http://www.akter.co.rs/index.php/politikaprint/2692-tadiu-ne-daj-da-te-ucenjuju.html>
  


 

 



Pošto naša država ne sme da kaže toj gospodi iz Amnesti internešenala ono što 
misli, jer to nije politički korisno, ja Vam kažem da su mnoge lopine 
belosvetske ovih dana na zadatku zvanom Srbija, i da to što su one manje ili 
više, jelte, ugledni predstavnici raznih organizacija i institucija iz belog 
sveta ne znači da smo mi u Srbiji neosetljivi na naše Cigane niti da ih 
ugnjetavamo. To su lansirale obične belosvetske lopine i protuve identične ovim 
našim domaćim secikesama, samo što kod nas vlada uverenje da je svaka budala iz 
sveta i pametnija, i lepša, i poštenija, i jača od nas


Ne znam da li ste poslednjih dana registrovali intenzivnije probleme Srbije na 
relaciji sa inostranstvom, ali po svemu sudeći ti šumovi u komunikaciji sa 
svetom nisu bezazleni. Boris Tadić je pre neki dan odaslao poruku Evropskoj 
uniji, zatraživši od nje da se napokon izjasni  treba li joj Srbija, ili je 
Srbiji ista ta Evropa namenila ulogu  zemlje koja će ko zna još koliko čekati 
normalan tretman od strane EU i ko zna još koliko vremena će proteći do 
članstva u Uniji, bez obzira na naše napore i spremnosti. Odgovora na 
predsednikov upit nema, samo šumovi na vezi. Potom je jedna moćna organizacija 
Amnesti internešenal sastavila izveštaj koji u potpuno negativnom svetlu 
oslikava grad Beograd i njegovog gradonačelnika Dragana Đilasa po pitanju 
načina pristupanja romskoj zajednici i načina na koji se raselilo divlje romsko 
naselje podno mosta Gazela u Beogradu. K’o što mi imamo naše probisvete, svet 
ih ima dva puta više, razlika je samo što Srbija danas, 2010. godine, ne sme da 
naseda na anahroni model komunikacije sa Srbijom, koji je vladao gotovo 
protekle dve decenije, kad je u pitanju međunarodna zajednica, a to je model 
uslovljavanja i ucene.

Taj izveštaj nema veze sa životom, on je tendenciozan, da ne kažem zlonameran, 
ne zato što je Đilas najlepši, najpametniji i najčestitiji gradonačelnik. Ne 
zato, on  to nije, ali je bolji od mnogih evropskih gradonačelnika koji imaju 
dramatično lošiji pristup romskim zajednicama nego on, ali im Amnesti 
internešenal ne očitava bukvicu i ne pripisuje im necivilizovan pristup jednoj 
ugroženoj manjinskoj zajednici. Beogradski gradonačelnik je očigledno meta, 
naši Cigani očigledno moneta za potkusurivanja u velikoj političkoj igri 
pritisaka i uslovljavanja, a mi bi trebalo da budemo nemi posmatrači i da 
poverujemo tim nevladinim profiterima kako, jelte, mi u Srbiji sad i Cigane 
ugnjetavamo. 

Pošto naša država ne sme da kaže toj gospodi iz Amnesti internešenala ono što 
misli, jer to nije korisno politčki, ja Vam kažem da su mnoge lopine 
belosvetske ovih dana na zadatku zvanom Srbija i da to što su oni manje ili 
više ugledni predstavnici raznih organizacija i institucija iz belog sveta ne 
znači da smo u Srbiji neosetljivi na naše Cigane niti da ih ugnjetavamo. To su 
lansirale obične belosvetske lopine i protuve identične ovim našim srpskim 
secikesama, samo što kod nas vlada uverenje da je svaka budala iz sveta i 
pametnija, i lepša, i poštenija i jača od nas. Nije. K’o što mi imamo naše 
probisvete, svet ih ima dva puta više, razlika je samo što Srbija danas, 2010. 
godine, ne sme da naseda na anahroni model komunikacije sa Srbijom, koji je 
vladao protekle gotovo dve decenije, kad je u pitanju međunarodna zajednica, a 
to je model uslovljavanja i ucene. Ni izostajanje odgovora Tadiću šta EU misli 
sa Srbijom i ovim delom Balkana, kao ni negativni izveštaji Amnesti 
internešenala, koji kompromituju grad Beograd, ne treba da probude inferioran i 
kapitulantski odnos prema delovima međunarodne zajednice. 

Čak ni neukusne izjave britanskog ambasadora u Beogradu koji poručuje da će, 
jelte, Srbija morati priznati Kosovo kako bi ušla u EU. Neće morati, iako je 
očigledno da se pritisak na Srbiju vrši  sve intenzivnije, a iza svega stoji 
namera da do kraja godine  ona bude prinuđena i na taj harakiri. Da se ne 
razumemo pogrešno, nisam zastupnik teze konfrontacije sa međunarodnom 
zajednicom,  niti sa domaćom elitom samo zato što su drugačijih shvatanja, 
boja, dresova, mišljenja. Ipak, jesam za čvrst odnos prema onima koji nas poput 
vampira sisaju dok ne crknemo i jesam za to da se tim vampirima ne nameštamo da 
se bez muke napiju malo naše krvi. Znači, jesam za to da jedan Bodo Hombah može 
da posluje sa Stankom Subotićem, Milanom Bekom možda i Šarićima, ali nisam za 
to da kad se ta čuvena gospoda međusobno zakrkaju cenu plati Srbija i njeni 
građani, jer, bože moj, VAC je uticajna medijska kompanija i može naneti 
ogromnu štetu Srbiji lobirajući protiv nje, pa je shodno tome spremna da Srbiju 
pritiska, da ne kažem ucenjuje. Za promenu, Mlađan Dinkić je  napokon bio 
najhrabriji, najjasniji i nakonkretniji izjavivši “aufviderzen, Bodo Hombah, 
nisi više dobrodošao  u Srbiji”. Potpuno se sa time slažem, a potpuno sam 
svestan da taj isti Bodo ima snažne medijske uticaje u Evropi i da može naneti 
štetu Srbiji, ali sam isto tako siguran da ima neko moćniji od tih likova i da 
Vlada može neutralisati to negativno lobiranje. Niti je VAC Nemačka niti je VAC 
moćniji od Srbije, prosto je pitanje da li naša politička elita ima spremnosti 
da prekine da igra u politici uslovljavanja i pronađe racionalnu i odgovornu 
formulu koja će nametnuti novu politiku i način komunikacije međunarodnih 
činilaca i faktora sa Srbijom. Ostaje da se vidi da li će nas i politička elita 
razočarati poput naše fudbalske reprezentacije, koja je na svetskom prvenstvu 
izgubila od objektivno lošijih ekipa nego što je naša.

 

http://www.akter.co.rs/index.php/politikaprint/2692-tadiu-ne-daj-da-te-ucenjuju.html



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште