Nemački profesor: „Status Kosova nije rešen“ 

 

 

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Sud nije bio previše ubedljiv, 
smatra Bote <http://www.dw-world.de/popups/popup_lupe/0,,5833921,00.html> 


Profesor međunarodnog prava, Mihael Bote, autor je teksta u Zidojče cajtungu 
pod naslovom „Kosovo – šta sada?“. On smatra da mišljenjem Međunarodnog suda 
pravde (MSP) nije izrečena i poslednja reč o nezavisnosti.


 

„MSP je rekao NE. Jednostranom deklaracijom nezavisnosti Kosova nije prekršeno 
međunarodno pravo. Ipak, mnoga pitanja ostaju otvorena“, smatra profesor Mihael 
Bote. „Prvo, da li još uvek važi rezolucija 1244? Drugo, da li je ona 
obavezujuća za autore deklaracije nezavisnosti? MSP je na prvo pitanje 
odgovorio sa DA, na drugo sa NE. 

 

Rezolucija je obavezujuća za članice UN; one će se i ubuduće prema njoj 
upravljati, ali zašto onda ne i Kosovari? Autori deklaracije, osim jedne osobe, 
jesu bili članovi grupe koja je sebe definisala kao demokratski izabrane 
predstavnike Kosova. Ipak, oni su, prema mišljenju Suda, delovali van pravnog 
okvira UN ustanovljenog Rezolucijom 1244. Zato Rezolucija za njih nije bila 
obavezujuća. Taj argument i jeste i nije ubedljiv. Logički gledano, dovoljan je 
za mišljenje Suda da autori deklaracije nisu prekršili Rezoluciju Saveta 
bezbednosti.

 

Da nije Sud možda time Kosovarima učinio medveđu uslugu? Sud naglašava, da 
autori nisu delovali u tom svojstvu u kom su i izabrani. Na neki način oni su 
potisnuti u „nezvaničnu oblast“. Ali na čemu onda počiva njihov legitimitet? 
Međunarodni sud pravde u Hagu niti je to pitanje postavio niti je na njega 
odgovorio.

 

Ostale zemlje nisu smele da priznaju Kosovo

 

Onda, da li je autorima uopšte uspelo to što su proglasili? Papir ne bledi. 
Jedno je proglasiti nezavisnost, sasvim drugo uspešno formirati nezavisnu 
državu. Da li zaista već postoji država Kosovo? Zar ne nedostaje sopstvena 
vlada, koja može da ispuni osnovni zadatak jedne države, da se stara o 
bezbednosti stanovnika oblasti? Tu bezbednost ostvaruje još uvek strana uprava. 
Međutim, upravo iz razloga što je to pitanje ostalo otvoreno, nije data 
poslednja reč o pozivanju Srbije na međunarodno pravo i tvrdnji te države: 
Kosovo je bilo i ostalo sastavni deo Srbije. 

 

A šta sve to znači za treće države? Ni na to pitanje nije odgovoreno, premda je 
za budućnost svakako važno. Proglašenje nezavisnosti nije zabranjeno. Ipak, 
države ne smeju da priznaju secesiju sve dok se otcepljene oblasti ne 
etabliraju. Preuranjeno priznanje jeste mešanje u unutrašnje stvari jedne druge 
zemlje i to je zabranjeno. U slučaju Kosova nije reč o tom starom pravilu, nego 
o tome da je Savet bezbednosti stvorio pravni režim, obavezujući za sve države, 
kojim zadržava pravo da isključivo sam odlučuje o pitanju statusa i koji 
isključuje jednostrano narušavanje teritorijalnog integriteta Jugoslavije 
(Srbije). To pravilo još uvek važi, kaže Sud. Znači, mora se nastaviti s 
pregovorima“, piše profesor Mihael Bote za Zidojče cajtung.

 

sdz/ii/nr

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,5833921,00.html?maca=ser-Blic%20Online-2569-xml-mrss



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште