DRAGAN MILOSAVLJEVIĆ: TEJLORA JE NAORUŽAVALA SPRSKA VLAST 

petak, 13 avgust 2010 23:42 

Vratimo se dve decenije unazad u Afriku da bismo bolje shvatili šta se i u 
čijoj režiji događalo pre deceniju na Balkanu 

Bivši predsednik Liberije Čarls Tejlor, optužen u Hagu za genocid nad 
sopstvenim narodom i podsticanje građanskog rata u susednom Sjera Leoneu, 
izjavio je na suđenju u Fritaunu da mu je “vlast u Beogradu isporučila oružja u 
vrednosti od sedam miliona dolara”.

Uvezenim kalašnjikovima, predsednikova privatna vojska vršila je genocid nad 
političkim neistomišljenicima u Liberiji, ali i trampila kupljeno oružje za 
dijamante iz Sjera Leonea.

Tejlor je tamo učestvovao na strani pobunjenika u pljački i švercu dragog 
kamenja, praćenom krvavim građanskim ratom. Tokom deset godina u otimačini i 
masakrima, koje je osmislio svetski dijamantski lobi, a sprovodio njihov pulen 
Tejlor, od 2001. godine ubijeno je oko pola miliona ljudi i više miliona 
proterano iz svojih domova.

Za razliku od nedavnog napada u autobusu na “gorostasa” u srpskom novinarstvu, 
o čemu danonoćno izveštavaju svi elektronski i pisani mediji, kao poslednjoj 
šansi za obračun sa “ekstremnom desnicom “, o prvim tragovima sramne trgovine, 
obavljene sa istrebljivačem afričke populacije, javio je, pozivajući se na 
strane izvore (pre pola godine), samo list “Kurir”.

Afera Tejlor ovde je medijski buknula isključivo zbog skandala da je predsednik 
krvolok poklonio najveći afrički dijamant manekenki Naomi Kembel, i to na 
večeri kod Nelsona Mandele, o čemu je ovih dana svedočila manekenka.

U svetlu tih saznanja, i dalje u “demokratskim i slobodnim medijima“ nikog ne 
interesuje da je novac za “pucaljke” od režima Liberije primila “jedna visoka 
ličnost u Beogradu , čijeg se imena Tejlor ne seća”.

I u Beogradu, zasad, vlada amnezija. Nema ni podataka kako je mimo ustaljenih, 
strogo kontrolisanih kanala za trgovinu oružjem, do isporuke ovom krvniku 
uopšte došlo .”Ne zna se ni gde je novac”, javili su svetski mediji sa suđenja 
Tejloru.

Zaista, taj novac, pogotovo onaj od trgovine oružjem, pravo je čudo. Nalik 
ponornici, iščezne na jednom mestu, kao propao u zemlju. I pojavi se opet, ali 
na nekom sasvim drugom, najmanje očekivanom. Recimo, na plantažama grožđa , na 
of šor računima.

Jer, kako bi zaključio Basara, danas je sve simulakrum. Gde god su vlast i 
politika, ima čuda i preobraćenja iz dobrog u loše. Ko još ne zna za 
legendarnog lidera, čistunca revolucije u Južnoj Africi, koji je uspeo, doduše 
na podsticaj svetskog globalističkog lobija , da vladu bele doseljeničke 
manjine (Bure) zameni instaliranjem na vlast svojih drugova iz gerilskog 
oslobodilačkog ANC (Afrički nacionalni kongres). U svetlu takvih čuda i 
standarda međunarodne zajednice, Šiptari- muslimani ne bi bili čuvari srpskih 
manastira, preostalih među onima koje su predhodno rušili.

Dovođenje marionetske vlade je uvek pun pogodak. Ona južno do Sahare je nedavno 
svetskoj fudbalskoj federaciji prepustila profit od tri milijarde dolara sa 
“mundijala”, a naciji namenila otplatu duga za stadione i gostoprimstvo od 2,7 
milijardi dolara.

Takva vlada nije prepreka globalizmu da u“demokratskoj” atmosferi, za razliku 
od rasizma Jana Smita, danas rabi južnoafričko zlato i dijamante, umesto 
skrajnutih uskogrudih Bura. A njih ni Englezi, ni eksperti za dijamante, nikada 
nisu trpeli.

Nelson Mendela, kako je citirala svetska štampa, “ne seća se te večere” na 
kojoj je njegov gost, kupac kalašnjikova Čarls Tejlor, najlepšoj manekenki 
sveta, Naomi Kembel, poklonio jedan od najvrednijih dragulja Afrike. Ali 
svedočenja na suđenju ga demantuju.

Kojim novcem je plaćeno to čudo od lepote i skupoće od poklona, pitaju se 
mediji. Jer Mia Farou, kao svedok, tvrdi da je to čudo od ogromnog dragulja, a 
ne kamenčići. Moglo bi se reći da je to onaj novac koji uvire prljav, a izvire 
čist. Taj novac rezervisan je za kastu od posebnog kova, koje se još tajno zovu 
oprani kriminalci, a javno nova elita.

Oni koji su preturali po biografiji nedodirljivog Mandele, tvrde da je njegova 
zvanična biografija projekat, da i nije baš sve vreme Mandela tih 20 godina 
robije proveo u ćeliji zatvora, već na nekom egzotičnom ostrvu u lepom društvu. 
I čekao trenutak da preobrazi Južnu Afriku od kolonije belih doseljenika, 
rasista, u globalni zabran međunarodnog kapitala.

I zaista, ne možemo prevideti taj fenomen projektovanih šefova država i 
njihovog okruženja, kako u Africi tako i ovde na Balkanu. Sve te manekene 
prljave tranzicije, dovedene na piste fantastičnih karijera, izbace ili 
“događanja naroda” ili “ružičaste revolucije”, sponzorisane sa strane, ili 
štogod slično.

I posle tih “globalističkih” revolucija, nimalo slučajno, sve što te države 
imaju kao nacionalno blago i resurse, pretvara se u novac koji ponire na 
privatne račune osvajača vlasti.

Deo te priče su i zagonetnih neevidentiranih sedam miliona dolara i najveći 
afrički dijamant, jedno vreme u vlasništvu najatraktivnije manekenke sveta. 
Novinari tvrde da je “okupan krvlju“. Kao što su postali i oni kalašnjikovi 
isporučeni Tejloru.Tim alatkama, po nalozima američkih multinacionalnih 
kompanija, upravljao je Čarls Tejlor, a za potrebe genocida u Liberiji i Sjera 
Leoneu.

Ipak, možda će predsednik, koji je toliko gurao projekat “rezolucije o 
Srebrenici”, ubediti Skupštinu Srbije najesen da usvoji rezoluciju osude 
nepoznatih članova vlade za isporuku automatskih pušaka, radi zločina koji 
desetinama puta nadmašuje onu problematičnu cifru iz Srebrenice. Pripisane, 
kako vidimo u porukama i presudama iz Haga, Brisela i Njujorka, celom srpskom 
narodu.

Psihopata Tejlor, uz saglasnost Vašingtona, vladao je Liberijom celu deceniju, 
sve dok nije pomrsio račune sa gazdama u dilu oko dijamanata. Ovaj bivši 
diplomirani ekonomista , s korenima iz Trinidada, prvo baptista, pa pripadnik 
sekte, pa kriminalac, po nalogu CIE  poslat je iz zatvora Alkatraz iz SAD u 
Monroviju da bude mešetar još jedne od afričkih “revolucija iz kasarni”, a 
potom predsednik Liberije. Sve dok njegovu ostavku nije iznudio Buš mlađi.

Svetska javnost je to zahtevala kada su grozni zločini nad liberijskom 
populacijom u građanskom ratu, za šta je Amerika snosila posrednu odgovornost, 
prevršili svaku zamislivu granicu. Tejlorovi plaćenici pucali su u žene i decu, 
i oružjem uvezenim ne iz Amerike već iz postoktobarske Srbije. Što je svakako 
brisanje otisaka prstiju Amerike sa zločina počinjenih za njene interese.

Nepobitna je sličnost u raspirivanju međuetničkih sukoba i uklanjanju afričkih 
“potrošenih lidera”, kojima je južno od Sahare prisustvovao ovaj hroničar, sa 
potonjim “ružičastim revolucijama” u instaliranju novih američkih marioneta u 
Evropi, a počelo je, prisetimo se, na Balkanu smaknućem Čaušeskua, koga sada s 
nostalgijom spominju brojni Rumuni.

Slične akcije izvedene su u pedesetak uspelih afričkih pučeva (knjiga “Prljavi 
posao – CIA u Africi”, američkih autora), od sedamdesetih do pada Berlinskog 
zida. Uvek inspirisanih spolja, a da se ništa nije suštinski promenilo za 
narod. Neko bi rekao da se isti sindrom pojavljuje i ovde posle paljevine 
Skupštine u Beogradu.

I u Monroviji “promene bez promena”, kojima je prisustvovao hroničar, izvedene 
su u saradnji “organizovanog otpora”, demonstracija obučenih liberijskih 
studenata, “stipendista”, pa pridruženog dela oružanih snaga, pod vođstvom 
narednika Doa, uz rušilačko učešće mase pozvane na ulice.

Gnevnima i gladnima poklonjena su dva dana pljačke. Samo, u Africi ne ide bez 
prekog suda i javnih pogubljenja pred nekoliko desetina hiljada prisutnih u 
areni “revolucije“. Prvo likvidiraju predsednika, pa ponekad i celu vladu. Bio 
sam neposredni svedok ove liberijske egzekucije predsednika i 11 ministara, 
okrivljenih za korupciju.

Samo suđenje, dan pre streljanja, bilo je polusatna formalnost za novog 
predsednika, narednika Doa. Tako, uostalom, biva u “revolucijama“. Tejlor, Doov 
ministar, a sada optuženi u Hagu, osam godina kasnije likvidirao je Doa, kako 
je to i naredio poslodavac obojice. Vratimo se, dakle, dve decenije u nazad u 
Afriku, da bismo i bolje shvatili šta se i u čijoj režiji događalo pre deceniju 
na Balkanu.


Izvor Fond Slobodan Jovanović
http://www.slobodanjovanovic.org/2010/08/13/dragan-milosavljevic-manekeni-prljavih-tranzicija/

 

http://www.standard.rs/-cvijanovi-vam-preporuuje/5170-dragan-milosavljevi-tejlora-je-naoruavala-sprska-vlast.html



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште