O „doslednoj“ odbrani Kosova

LIČNI STAV 


Autor: Milivoj Drašković

Srbija mora, najpre, da otkloni nedoumice o svojoj prošlosti. Skorašnji napis, 
u jednom beogradskom dnevnom listu, istaknutog funkcionera vlasti koja je 
izgubila Kosovo o potrebi njegove „dosledne odbrane“ iziskuje odgovarajući 
osvrt. Zar se zaista može misliti da je pitanje Kosova politički tako otvoreno? 
Da nam je Kosovo „oteto“? I da je moguć „povratak južne pokrajine u efektivni 
sastav Srbije“? Pokušajmo da budemo razumni i realni.

Mnogo država priznalo je nezavisnost Kosova. Priznaće ih još posle odluke 
Međunarodnog suda pravde. Šta znači da nam je Kosovo „oteto“? Kako je Srbija 
došla do Kosova i kako ga je izgubila? 

Za vladavine Osmanlija kristalizovao se srpsko-albanski spor oko toga kome 
pripada Kosovo. Obnovljena srpska država smatra da je Kosovo, pet vekova 
ranije, bilo u sklopu srpske države i da treba ponovo da bude u njoj. 
Ignorisala se činjenica da je srpska srednjovekovna država bila država ne samo 
Srba i da se za pet vekova bitno izmenila etnička struktura Kosova. Albanci 
teže stvaranju nezavisne albanske države u čijem sastavu - smatrali su - treba 
da bude i Kosovo zbog pretežno albanskog stanovništva. Ignorisalo se da je 
Kosovo, u jednom periodu, ne samo bilo centar srpske srednjovekovne države, da 
su tamo ostali značajni kulturno-istorijski spomenici, a da je ostalo i Srba u 
značajnom broju. Taj spor nije mogao da se reši za vreme Osmanlija.

Srpska vojska ga 1912. godine rešava - oružjem. Pokazalo se da je to rešenje 
bilo neracionalno i kratkoročno. Prema Albancima se sprovodi specifična 
diskriminacija pa i represija. Napetosti rastu i čitav period prve Jugoslavije 
prošao je u njima.

U „drugoj Jugoslaviji“ ima više razumevanja za političko rešenje ovog problema. 
Prave ideje, ipak, ni ovde nije bilo. Eskalacija sukoba traje, a u uslovima 
raspada SFRJ problem se internacionalizuje. Dolazi do radikalizacije Albanaca, 
pojave Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i svega što se drastično iskazuje 
početkom 1998. godine.

Na pobunjeničku i nesumnjivo terorističku aktivnost snaga OVK, srpska politika 
odgovara robustnim akcijama snaga bezbednosti i vojske, sa posledicama koje će 
brzo nastati u SRJ, a i na međunarodnom planu. Nedostaju napori da se sa 
umerenim Albancima otvori politički dijalog kako bi se stvorila diferencijacija 
među Albancima u odnosu na terorističke metode ostvarivanja političkih ciljeva. 
Time bi se mogla obezbediti određena mera razumevanja, ako ne i naklonosti, 
međunarodne zajednice.

Odlaganje srpskih vlasti da pribegnu političkom rešavanju kosovske krize 
učvršćivalo je određene krugove na Zapadu u uverenju da Srbija i ne namerava da 
rešava ovo pitanje. To vodi radikalizaciji stanja na Kosovu, masovnom vezivanju 
Albanaca za OVK i uznemiravanju međunarodne zajednice. To je pružilo i prostor 
za intervenciju SAD, odnosno NATO-a marta 1999, bez odobrenja Saveta 
bezbednosti. Kosovo postaje protektorat, a SRJ faktički gubi suverenitet nad 
tom teritorijom.

Sve rečeno daje osnova za tešku, ali i tačnu ocenu. Od 1912. godine politika 
Srbije - kao samostalne države, u okviru Jugoslavije, SFRJ ili SRJ - nije umela 
adekvatno da se nosi sa ovim problemom. To je moralo da se odrazi i na Albance 
na Kosovu i na međunarodnu zajednicu.

U aktuelnoj situaciji Srbija se suočava sa voljom Albanaca na Kosovu za 
nezavisnošću. Šta bi Srbija mogla da učini da joj međunarodna zajednica vrati 
suverenitet nad Kosovom? Realno govoreći - ne bi mogla da ga koristi. Drugo je 
pitanje - da li je međunarodna zajednica trebalo da prikladnije postupi kako bi 
Srbija sačuvala određeni nivo sopstvenog dostojanstva. Da li je i Srbija 
preduzimala potrebne napore da se dođe do takvog rešenja?

Sada Srbiji ostaje mali prostor za sporazum kojim bi obezbedila vitalne 
interese Srba koji ostanu na Kosovu i zaštitu svojih kulturno-istorijskih 
spomenika. I to je - čini se - sve. Integracija ovih područja u Evropsku uniju 
daje izglede za saradnju Srba i Albanaca i normalni ljudski suživot. To je 
osnovno što Srbija treba da čini u 2010. godini. 

Autor je pravnik iz Beograda

http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/o_doslednoj_odbrani_kosova.46.html?news_id=197822



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште