VESTI iz Frankfurta nezavisni dnevni list dijaspore na srpskom jeziku za Evropu, Ameriku i Australiju

obj. 24.septembar 2004.

KRVAVI TRAGOVI CRVENE AGENTURE (5) 

LONČARIĆU SATAROM SMRSKANA GLAVA

• Ubistvo Andrije Lončarića, osnivača Srpskog oslobodilačkog pokreta Otadžbina u Americi, 1969. godine u Parizu surovošću iznenadilo i francusku policiju • Bivši četnički kapetan, emigrant u Briselu, otkrio svog potencijalnog ubicu

 

Andrija Lončarić

Likvidacije političkih emigranata, Srba antikomunista koji su živeli u inostranstvu, započete su, prema dostupnim izvorima, posle Drugog svetskog rata, bile najizraženije krajem šezdesetih godina 20. veka, a nastavljene su gotovo do raspada SFRJ.
Među prvima je, pod nerazjašnjenim okolnostima, stradao Siniša Ocokoljić, oficir Draže Mihailovića. Ocokoljić je, po nekim izvorima, nestao s proleća 1945. u Austriji, budući da je preko te zemlje, kao Dražin izaslanik, išao da se sretne sa ostacima Jugoslovenske kraljevske vojske koja je u tom trenutku bila u Sloveniji. Književnik Radovan Kalabić, predsednik Matice iseljenika Srbije, kaže da je po njegovim istraživanjima, Siniša Ocokoljić, komandant Mlavskog četničkog korpusa, ubijen 1953. godine, najverovatnije u Austriji.

Čvrst alibi

- Francuska policija je 9. marta 1969. godine u Aveniji Filipa Avgusta 92 u Parizu otkrila unakaženi leš političkog emigranta Andrije Lončarića (55). Istragom je utvrđeno da je ubistvo počinjeno četiri dana ranije i da je ubica čekao žrtvu u njenom stanu, ali je ostala zagonetka kako je došao do ključa - priča Radovan Kalabić, koji je istraživao sudbinu srpskih političkih emigranata u rasejanju i o tome pisao u knjizi "Srpska emigracija - prilozi za istoriju srpskog iseljeništva (1830-1992)".
Način na koji je izvršeno ovo ubistvo "zaprepastilo i je samu francusku policiju".

Blizak kralju Petru

Andrija Lončarić je rođen 1911. godine u Obrenovcu. Po Kalabićevim navodima, o Lončariću se zna "da je pobegao iz okupirane zemlje u kojoj je neko vreme bio nemački zarobljenik", da je "14. avgusta 1941. stigao u Kairo", da bi se, po nekim svedočenjima, marta 1943. sa dvojicom engleskih oficira padobranom spustio u Srbiju, iznad homoljskih planina, zatim je otišao u Alžir, a po završetku Drugog svetskog rata obreo se u Parizu.
U to vreme, kao što je poznato u emigrantskim krugovima, Lončarić je u emigraciji bio veoma blizak kralju Petru Drugom Karađorđeviću. U dogovoru sa kraljem januara 1948, Lončarić, u emigraciji odavno poznat kao vrhunski obaveštajac, krenuo je tajno na teritoriju Brozove države radi izviđanja situacije u FNRJ. Uhapšen je 25. marta 1948. u Beogradu, a s robije je pušten 29. novembra 1962. nakon intervencije SAD i Francuske, zabeležio je Bora Karapandžić u knjizi "Jugoslovensko krvavo proleće 1945 - Titovi katini i gulazi" (Minhen, 1976), u kojoj je u jednom delu pisao i o likvidacijama istaknutih emigranata.

- Ubica se poslužio sekirom kao oružjem. Lončarićeva glava bila je presečena na dva dela, njegovim mozgom i krvlju bila je oblepljena cela prostorija u kojoj je ubistvo počinjeno. Policajac koji se našao na mestu zločina u službenoj belešci predložio je svojim pretpostavljenima da ubicu traže među manijacima i patološkim tipovima. Međutim, iskusniji inspektori koji su pažljivo proučili dosije i biografiju ubijenog Lončarića odbacili su pretpostavke mlađeg kolege. Bili su uvereni da je pravi ubica u trenutku zločina imao čvrst alibi i da je bio daleko od Pariza. Šture izjave zvaničnika ukazivale su da je ovo monstruozno ubistvo počinjeno iz političkih pobuda - priča Kalabić.

Stara matrica

U to vreme svi poznatiji srpski emigrantski listovi jednodušno su ocenjivali da je ovo ubistvo "počinila jugoslovenska tajna policija Udba i da je naručilac lično Josip Broz Tito".
- Jugoslovenski listovi u SFRJ su i u ovoj prilici trošili staru matricu tipa: poginuo u međusobnom obračunu terorista i okorelih neprijatelja jugoslovenskog socijalističkog društva, koje neguje bratstvo i jedinstvo svih svojih naroda i narodnosti - podseća Kalabić.

Mozak SOPO

Za Lončarićevo ime vezuje se i osnivanje emigrantskog Srpskog oslobodilačkog pokreta otadžbina (SOPO) u SAD, a po navodima Radovana Kalabića, Andrija Lončarić bio je "mozak ove organizacije, njen instruktor i neformalni glavni rukovodilac sve do smrti 1969. godine". Lončarić je, po svedočenju mnogih emigranata, bio tih i nenametljiv, delovao je neupadljivo. Među Englezima je izgledao kao Englez, među Francuzima takođe. Govorio je nekoliko svetskih jezika i s lakoćom je usvajao manire sredina u kojima bi se našao.

Po navodima emigranta Bore Karapandžića iz Klivlenda (SAD), "Andrija Lončarić je nađen u lokvi krvi razmrskane lobanje": Ubijen je mesarskom satarom. Svojevremeno je odležao 14 godina u Titovim kazamatima, 1962. godine pušten na slobodu, te je preko Trsta došao u Pariz. Kada je ubijen, "NJujork tajms" je napisao da je "Lončarića ubio jedan jugoslovenski agent".

Sutra: PARALIZA BOSANSKE UDBE

Piše: RADMILA LONČAR

   

 


Yahoo! Groups Sponsor
ADVERTISEMENT
click here


Yahoo! Groups Links

<<image001.jpg>>

Одговори путем е-поште