|
VESTI iz
Frankfurta nezavisni dnevni list dijaspore na srpskom jeziku za Evropu,
Ameriku i Australiju
obj.
24.septembar 2004.
KRVAVI TRAGOVI
CRVENE AGENTURE (5)
LONČARIĆU SATAROM SMRSKANA
GLAVA
• Ubistvo Andrije Lončarića, osnivača Srpskog
oslobodilačkog pokreta Otadžbina u Americi, 1969. godine u Parizu
surovošću iznenadilo i francusku policiju • Bivši četnički kapetan,
emigrant u Briselu, otkrio svog potencijalnog ubicu
|
|
Likvidacije političkih
emigranata, Srba antikomunista koji su živeli u inostranstvu, započete su,
prema dostupnim izvorima, posle Drugog svetskog rata, bile najizraženije
krajem šezdesetih godina 20. veka, a nastavljene su gotovo do raspada
SFRJ. Među prvima je, pod nerazjašnjenim okolnostima, stradao Siniša
Ocokoljić, oficir Draže Mihailovića. Ocokoljić je, po nekim izvorima,
nestao s proleća 1945. u Austriji, budući da je preko te zemlje, kao
Dražin izaslanik, išao da se sretne sa ostacima Jugoslovenske kraljevske
vojske koja je u tom trenutku bila u Sloveniji. Književnik Radovan
Kalabić, predsednik Matice iseljenika Srbije, kaže da je po njegovim
istraživanjima, Siniša Ocokoljić, komandant Mlavskog četničkog korpusa,
ubijen 1953. godine, najverovatnije u
Austriji. |
Čvrst
alibi
- Francuska policija je 9.
marta 1969. godine u Aveniji Filipa Avgusta 92 u Parizu otkrila unakaženi
leš političkog emigranta Andrije Lončarića (55). Istragom je utvrđeno da
je ubistvo počinjeno četiri dana ranije i da je ubica čekao žrtvu u njenom
stanu, ali je ostala zagonetka kako je došao do ključa - priča Radovan
Kalabić, koji je istraživao sudbinu srpskih političkih emigranata u
rasejanju i o tome pisao u knjizi "Srpska emigracija - prilozi za istoriju
srpskog iseljeništva (1830-1992)". Način na koji je izvršeno ovo
ubistvo "zaprepastilo i je samu francusku
policiju". |
Blizak
kralju Petru |
Andrija Lončarić
je rođen 1911. godine u Obrenovcu. Po Kalabićevim navodima, o
Lončariću se zna "da je pobegao iz okupirane zemlje u kojoj je
neko vreme bio nemački zarobljenik", da je "14. avgusta 1941.
stigao u Kairo", da bi se, po nekim svedočenjima, marta 1943.
sa dvojicom engleskih oficira padobranom spustio u Srbiju,
iznad homoljskih planina, zatim je otišao u Alžir, a po
završetku Drugog svetskog rata obreo se u Parizu. U to
vreme, kao što je poznato u emigrantskim krugovima, Lončarić
je u emigraciji bio veoma blizak kralju Petru Drugom
Karađorđeviću. U dogovoru sa kraljem januara 1948, Lončarić, u
emigraciji odavno poznat kao vrhunski obaveštajac, krenuo je
tajno na teritoriju Brozove države radi izviđanja situacije u
FNRJ. Uhapšen je 25. marta 1948. u Beogradu, a s robije je
pušten 29. novembra 1962. nakon intervencije SAD i Francuske,
zabeležio je Bora Karapandžić u knjizi "Jugoslovensko krvavo
proleće 1945 - Titovi katini i gulazi" (Minhen, 1976), u kojoj
je u jednom delu pisao i o likvidacijama istaknutih
emigranata. |
|
- Ubica se poslužio sekirom
kao oružjem. Lončarićeva glava bila je presečena na dva dela, njegovim
mozgom i krvlju bila je oblepljena cela prostorija u kojoj je ubistvo
počinjeno. Policajac koji se našao na mestu zločina u službenoj belešci
predložio je svojim pretpostavljenima da ubicu traže među manijacima i
patološkim tipovima. Međutim, iskusniji inspektori koji su pažljivo
proučili dosije i biografiju ubijenog Lončarića odbacili su pretpostavke
mlađeg kolege. Bili su uvereni da je pravi ubica u trenutku zločina imao
čvrst alibi i da je bio daleko od Pariza. Šture izjave zvaničnika
ukazivale su da je ovo monstruozno ubistvo počinjeno iz političkih pobuda
- priča Kalabić. |
Stara
matrica
U to vreme svi poznatiji
srpski emigrantski listovi jednodušno su ocenjivali da je ovo ubistvo
"počinila jugoslovenska tajna policija Udba i da je naručilac lično Josip
Broz Tito". - Jugoslovenski listovi u SFRJ su i u ovoj prilici trošili
staru matricu tipa: poginuo u međusobnom obračunu terorista i okorelih
neprijatelja jugoslovenskog socijalističkog društva, koje neguje bratstvo
i jedinstvo svih svojih naroda i narodnosti - podseća
Kalabić. |
Mozak
SOPO |
Za Lončarićevo ime
vezuje se i osnivanje emigrantskog Srpskog oslobodilačkog
pokreta otadžbina (SOPO) u SAD, a po navodima Radovana
Kalabića, Andrija Lončarić bio je "mozak ove organizacije,
njen instruktor i neformalni glavni rukovodilac sve do smrti
1969. godine". Lončarić je, po svedočenju mnogih emigranata,
bio tih i nenametljiv, delovao je neupadljivo. Među Englezima
je izgledao kao Englez, među Francuzima takođe. Govorio je
nekoliko svetskih jezika i s lakoćom je usvajao manire sredina
u kojima bi se
našao. |
|
Po navodima emigranta Bore
Karapandžića iz Klivlenda (SAD), "Andrija Lončarić je nađen u lokvi krvi
razmrskane lobanje": Ubijen je mesarskom satarom. Svojevremeno je odležao
14 godina u Titovim kazamatima, 1962. godine pušten na slobodu, te je
preko Trsta došao u Pariz. Kada je ubijen, "NJujork tajms" je napisao da
je "Lončarića ubio jedan jugoslovenski agent".
Sutra: PARALIZA
BOSANSKE UDBE |
Piše: RADMILA
LONČAR |
|
Yahoo! Groups Sponsor |
ADVERTISEMENT
![click here]() | |
![]() |
Yahoo! Groups Links
|