03.03.2005
Zašto američki general Virdžil Paket i Pedi Ešdaun ne veruju pokajniku oficiru odreda “El mudžahid”
Da li će odlazak ratnog
komandanta Armije BiH generala Rasima Delića, koji je optužen po komandnoj
odgovornosti (baš kao pre četiri godine generali Mehmed Alagić i Enver
Hadžihasanović i brigadir Amir Kubura) za zlodela mudžahedinskih formacija,
doprineti da se otvori i zaokruži priča o dobrovoljcima iz islamskih zemalja,
njihovoj ratnoj i posleratnoj ulozi u BiH, ili će se nastaviti kao do sada –
samo s vremena na vreme i na parče?
Jedan deo sarajevske štampe ovih
dana (banjalučka je počela odavno) pokušava tu temu ozbiljnije da istraži i reč
je uglavnom o novinarskim opservacijama jer meritornih sagovornika nema, a
arhive su daleko od javnosti.
To što ćuti vlast u Sarajevu ima
neku logiku – veliki broj ratnih kadrova i danas sedi u telima zakonodavne i
izvršne vlasti. Ćuti, međutim, i međunarodna uprava u BiH. Verovatno ima svoje
razloge. Koje?
Ćutanje ili blage reakcije onih
koje ovde obično podrazumevamo pod pojmom međunarodne zajednice bilo je
upadljivo još u jesen 1992. godine. Naime, u septembru te godine u sudaru
srpskih i muslimanskih formacija na Crnom vrhu, između Teslića i Tešnja, ubijen
je jedan Arapin kod koga je pronađen fotoaparat i nakon razvijanja filma u
javnost su izašle odsečene glave trojice srpskih boraca. Zarobljena je i
pozamašna arhiva iz koje se video celi spisak jedinice, način obuke,
organizacija i slično.
Prva reakcija svetskih centara
moći, pa i najuticajnijih medija, svela se na “to je srpska
propaganda”.
Kasnije će mudžahedini počiniti
brojna zlodela (ritualna klanja i druga mučenja zarobljenih srpskih i hrvatskih
civila i vojnika) o čemu će snimiti i posebne filmove. Video-kasete sa tim
zlodelima gotovo su u slobodnoj prodaji u celom svetu.
Tek u Dejtonu, u sili papira o
uslovima mira i projektovanju buduće BiH, našla se i odredba da islamski
dobrovoljci moraju napustiti ovaj prostor u roku od jednog meseca. Niko nije ni
pokušao da odgovori kako je nekoliko hiljada tih ljudi ušlo u ratnu BiH, ko ih
je dovodio a ko je ćutao i pravio se nevešt.
Dejtonski zadatak je samo
delimično ostvaren. Na brzinu su vlasti u Sarajevu podelile bosanska
državljanstva za nekoliko hiljada ovih ljudi, a kao osnov je uzeto učešće u
Armiji BiH, ženidba sa domaćim devojkama i slično. Jedan broj ih zaista napušta
BiH snabdeven novim dokumentima, a, kako se danas zvanično sumnja, i potpuno
novim identitetom.
Drugi, međutim, ostaju u BiH kao
humanitarni radnici, poslovni ljudi, verski službenici... I tu počinje nova faza
u čudnom ponašanju međunarodne zajednice, preciznije međunarodne uprave u BiH.
Evo i primera.
Kada je grupa mudžahedina u miru
okupirala srpsko selo Bočinju, na planini Ozren, svemoćni američki general Žak
Klajn komentariše: “Bolje da su tamo, barem znamo gde su.”
Kada su u invaziji na Avganistan
kod Bin Ladenovih boraca pronalaženi bosanski pasoši, međunarodna uprava to
komentariše frazom “ne možemo se stalno baviti prošlošću, moramo graditi
budućnost”.
Kad su ruski državni organi
saopštavali da u nemirnim delovima svoje zemlje pronalaze teroriste sa bosanskim
dokumenitima, u BiH su opet ćutali – i domaće vlasti i međunarodni
mentori.
Nakon smrti Izetbegovića, gotovo
u istom danu, Tribunal iz Haga saopštava da je on bio pod istragom, a Ešdaun na
njegovom odru drži govor u kojem, uz jesenju sarajevsku kišu, kaže: “To nebo
plače jer odlazi...”
U zeničkom zatvoru na
dvanaestogodišnjoj robiji nalazi se Ali Ahmed Ali Hamad iz Bahreina zbog
posleratnih terorističkih akcija u Mostaru. On je bio i oficir odreda “El
mudžahid” zbog kojeg su optuženi bošnjački oficiri i zbog kojeg je Izetbegović
bio pod istragom. Taj čovek se, tvrdi, pokajao i pisao je donedavnom komandantu
mirovnih trupa, američkom generalu Virdžilu Paketu. U pismu iznosi da je u BiH
tokom rata bila prisutna Al kaida i da danas tamo ima aktivne ćelije. Tek kada
je javnost saznala za pismo, američki general je suvo prokomentarisao: “Ne
verujem da u BiH ima aktivnih operativaca Al kaide, možda ima
spavača.”
Pokajnik je uputio i dva pisma
Ešdaunu, ali odgovor nije dobio i deo njegove ispovesti nedavno je objavio
banjalučki dnevni list “Glas Srpske”.
U ministarstvu bezbednosti BiH za
sada ove tvrdnje ne komentarišu. Jedino je zamenik ministra Dragan Mektić za NIN
rekao da se oni muče sa utvrđivanjem kako su deljena državljanstva “licima iz
afroazijskih zemalja”. On nije siguran da će posao dovesti do kraja, jer “u
nekim slučajevima mi uopšte ne možemo da utvrdimo pravi identitet tih osoba –
gde su rođene, gde su sada i slično”.
Jedini do sada opipljivi snažan
potez međunarodne uprave je zabrana za čak deset humanitarnih organizacija (sve
islamske provenijencije) jer se sumnjalo da su finansirale globalnu terorističku
mrežu, a tu je i hapšenje šestorice naturalizovanih Bosanaca, takozvane alžirske
grupe i odvođenje u Gvantanamo, gde su i danas. I jedno i drugo bilo je nakon
11. septembra 2001. i napada na SAD.
Branislav Božić
Yahoo! Groups Sponsor | |
|
|
Yahoo! Groups Links
- To visit your group on the web, go to:
http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/
- To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]
- Your use of Yahoo! Groups is subject to the Yahoo! Terms of Service.