Glas javnosti,
 
Subota 4. jun, 2005.
 
Iz ex-Yu stampe:
 
Potresna ispovest Dobrivoja Bojovića, jednog od stradalnika splitskog zatvora "Lora"
 
Satanske orgije uz pesme o Paveliću
 
Terali su me da ližem svoju krv, da se zavlačim u kućice za pse i lajem, vodili su me po splitskim kafićima da pokazuju četnika i da traže dobrovoljce koji će me tući

Zaštićeni istražitelj Tužilaštva Republike Hrvatske, tokom prošle sedmice, u prostorijama Osnovnog tužilaštva u Trebinju, uzimao je izjave od bivših zatvorenika zloglasnog zatvora "Lora" u Splitu. Niko od nadležnih nije želeo da komentariše bilo kakve informacije vezane za dolazak hrvatskog istražitelja. Dobrivoje Bojović, zamenik predsednika Udruženja logoraša Trebinjske regije, i sam zatočenik "Lore", potvrdio je da su on i ostali njegovi sapatnici iz istočne Hercegovine, od kojih je 25 bilo iz Trebinja, dobili pozive i da su cele prošle sedmice bila u toku saslušanja, ne samo preživelih, nego i rodbine onih zatvorenika koji su u ovom mučilištu, kako kaže, ubijeni batinama.

Stop za dokumentarac o "Lori"

Na Hrvatskoj televiziji mogu se videti kojekakvi dokumentarni sadržaji, od Pandorinih kutija i poluamaterskih putopisnih serija, preko nešto profesionalnijih "toplih ljudskih pričica" i emisija o vanzemaljcima, do vrhunskih dokumentaraca, uglavnom stranih, ali na programu te formalno javne televizije nikako da se nađu i nagrađivani filmovi najjače hrvatske nezavisne producentske kuće "Faktum", koji se bave doista kontroverznim društvenim temama.
Reč je o autorskim dokumentarcima "Sve 5!" Dane Budisavljević, "Lora" Nenada Puhovskog, "Sve o Evi" Silvestra Kolbasa i "Peščenopolis" Zrinke Matijević-Veličan, koji su "Faktumu" doneli četiri nagrade na Danima hrvatskog filma.
O filmu "Lora: svedočanstva" već je puno toga napisano, ali podsetimo da donosi iskaze svedoka o zločinima u splitskom vojnom zatvoru, o kojima sudski proces još traje, a čije je postojanje, kako je podsetio koscenarista Pero Jurišin, priznao čak i sudija Slavko Lozina u svojoj oslobađajućoj presudi.

- Posle dolaska policajca s pozivom i objašnjenja u Tužilaštvu da se radi o ponovnom pokretanju procesa protiv upravnika i čuvara "Lore", dao sam izjavu gospodinu koji mi se nije predstavio imenom i prezimenom, već mi je samo kazao da je iz hrvatskog tužilaštva i da radi na istragama zločina u "Lori", počinjenih tokom 1992. i 1993. godine i ja sam mu ispričao sve što znam - kazao je Bojović.

Nikada, kaže, neće zaboraviti 1992. godinu, kada ga je, kao rezervistu JNA, zarobio HVO na teritoriji BiH, gde je prve batine dobio od svojih sugrađana, Dubrovčana. Iako nikada neće zaboraviti zverstva koja mu je počinio Ivo Kralj, koga je dobro poznavao i koji se s njim, kako kaže, izmrcvarenim i prebijenim, fotografisao kao sa lovačkim trofejom - sa puščanom cevi u ustima, tzv. orgije iz "Lore" ostaće mu najupečatljivije. Tamo su, tvrdi, bile prave satanske orgije koje su činili upravnik Toma Dujić, kao i Tonči Brkić, izvesni Gutić i Botić, te bivši bokser Banović, zvani Ban, koji je najviše uživao da tuče zatvorenike, dok bi drugi svirali.

- U "Lori" su me terali da ližem svoju krv, da se zavlačim u kućice za pse i lajem, vodili su me po splitskim kafićima da pokazuju četnika i da traže dobrovoljce koji će me tući, a najgore od svega je bilo to što su zatvorenike terali i na polne perverzije - ispovedao se Bojović isto onako, kaže, kao što je govorio i hrvatskom tužiocu, a pre njega i Tončiju Majiću iz Dalmatinskog odbora za ljudska prava, kome je pričom o zlostavljanjima ispunio celu video-traku.

Pesme o Paveliću i ustašama, koje je stalno morao pevati, i trenuci kada bi u poseti čuvenog i zloglasnog "bloka ce" bio Međunarodni komitet Crvenog krsta, pa bi njega i jednog civila iz Vladičinog Hana krili u bunker iza bloka, bili su, kaže, kao trenuci odmora.

- Najgore posete su, ipak, bile one noćne, kada bi naši čuvari, zajedno sa ženama sumnjivog morala, dolazili da nas obiđu i, pored batina, gase cigarete na nama i slično, a mi smo morali da kažemo "Zahvaljujem, sinjorina, dođite nam opet". Zbog ovakvih i još gorih poniženja, zbog monstruoznih iživljavanja nad nama, svi smo priželjkivali smrt, tako da sam, pošto su me jednom izveli pred streljački vod, zaista bio razočaran što su meci kojima je pucano na mene školska municija - ističe Dobrivoje Bojović.

Posle 14 meseci njegove golgote, od čega je 12 stradalnih meseci "Lorinih" kazamata smrti, iz kojih izlazi kao živi leš, sa rebrima po ko zna koliko puta prebijenim, pa opet zaraslim, trajnim poremećajem vilice i kožom pretvorenom u kvrge od okoštalih oteklina, razmenjen je, gotovo godinu dana posle ostalih Trebinjaca, 17. jula. 1993. u Otočcu kod Knina.



Yahoo! Groups Links

Одговори путем е-поште