Obo­ri­li smo 
sa­mi se­be
Du­brav­ka VU­JA­NO­VIĆ  25.06.2005, 18:20:48

Mo­tiv da na­pi­šem knji­gu bio je ose­ća­nje oba­ve­ze da sve ovo što sam
ura­dio go­di­na­ma se ba­ve­ći po­li­ti­kom sta­vim na pa­pir. Zbog
ge­ne­ra­ci­ja ko­je do­la­ze, da ima­ju to is­ku­stvo u vi­du da ne bi
po­na­vlja­li iste gre­ške. Gre­ške ko­je je po­či­ni­la ge­ne­ra­ci­ja
po­li­ti­ča­ra ko­joj ja pri­pa­dam - ova­ko Du­šan Mi­haj­lo­vić, li­der
Li­be­ra­la Sr­bi­je, ob­ja­šnja­va raz­lo­ge ko­ji su ga na­ve­li da
na­pi­še knji­gu "Po­vlen­ske ma­gle i vi­di­ci" u dva to­ma, na oko 1.200
stra­ni­ca, u ko­joj je opi­sao svo­ju po­li­tič­ku mi­si­ju od
naj­ra­ni­jih da­na.

Vaš po­li­tič­ki an­ga­žman me­ri se de­ce­ni­ja­ma. Bi­li ste i u
Mi­lo­še­vi­će­voj vla­sti, i uz DOS? Na či­je gre­ške mi­sli­te?

Mi­slim, pre sve­ga, na pro­pu­šte­nu šan­su po­sle pa­da Ber­lin­skog
zi­da. Ta­da ni­smo shva­ti­li da je Ju­go­sla­vi­ja već jed­nom no­gom
bi­la u Evro­pi, da je bi­la 20 go­di­na is­pred ze­ma­lja iza "gvo­zde­ne
za­ve­se" i da je mo­gla da bu­de Pi­je­mont u evrop­skoj in­te­gra­ci­ji.
Ume­sto to­ga, iza­bra­li smo da se raz­ru­ši­mo i ra­zo­ri­mo na na­čin
ko­ji je po­ni­štio sve efek­te ostva­re­ne u 200 go­di­na mo­der­ne srp­ske
isto­ri­je. A on­da smo po­gre­ši­li što smo pro­pu­sti­li sve šan­se za
po­prav­ni is­pit - od "Dej­ton­skog spo­ra­zu­ma", do 5. ok­to­bra.

PRO­MA­ŠE­NA GE­NE­RA­CI­JA

Gde je DOS po­gre­šio? Je­ste li Vi deo po­gre­šnog kon­cep­ta ili ste bi­li
u ma­nji­ni ko­ja je hte­la da se ra­di dru­ga­či­je?

- Po­ka­za­li smo da ne­ma­mo po­li­tič­ku eli­tu u ze­mlji, ni pre 30
go­di­na, ni da­nas. Ne­ma­mo lju­de ko­ji su sprem­ni da od­go­vo­re na
iza­zo­ve u ko­ji­ma se na­la­ze Sr­bi­ja i nje­ni gra­đa­ni. Ne mo­gu sa­da
da iz­ne­sem sve gre­ške ko­je smo svi sku­pa pra­vi­li, ni­sam si­gu­ran da
sam us­peo da dam od­go­vor na to pi­ta­nje ni u ovih 1.200 stra­ni­ca. Ali
ova knji­ga je po­ziv svi­ma na­ma da tra­ži­mo od­go­vor, da raz­mi­šlja­mo
o to­me za­što ni­smo us­pe­li, za­što pri­pa­da­mo pr­voj ge­ne­ra­ci­ji
ko­ja je pro­ma­ši­la, a ima­la je naj­bo­lje šan­se i naj­lak­šu
po­zi­ci­ju. I naj­o­prav­da­ni­ji zah­tev da uči­ni­mo ne­što da bi­smo
spre­či­li da nam se isto­ri­ja na naj­tra­gič­ni­ji na­čin po­na­vlja
sva­kih 30 go­di­na. Mo­ra­mo se za­pi­ta­ti za­što nam se to de­ša­va i šta
da ura­di­mo da to pre­sta­ne.
Da se vra­ti­te na 5. ok­to­bar, da li bi­ste zna­li šta tre­ba da ura­di­te
da bi stva­ri kre­nu­le is­prav­nim to­kom?
- Ni­sam pri­sta­li­ca na­knad­ne pa­me­ti. Ne­ma po­prav­nog. Či­nje­ni­ca
je da li­de­ri DOS ni­su bi­li do­ra­sli tom ve­li­kom isto­rij­skom
za­dat­ku i da nas je obo­ri­lo jed­no ve­li­ko ne­zna­nje. I ne­što još
go­re od to­ga - ta­šti­na, su­je­ta. Sa­ple­li smo se već na pr­vom
ko­ra­ku, što je pre­tvo­ri­lo DOS u dva stu­ba, dok je tre­ći hteo da
is­ko­ri­sti tu si­tu­a­ci­ju po onoj na­rod­noj "dok se dvo­je sva­đa­ju,
tre­ći se ko­ri­sti". Hte­li su da is­ko­ri­ste Đin­đi­ća i Ko­štu­ni­cu kao
dva ov­na na brv­nu, da ih obo­ji­cu gur­nu u pro­va­li­ju. To je išlo na
ru­ku ma­fi­ji, bi­la je br­ža, pu­ca­la je pr­va. Ubi­la je pre­mi­je­ra, a
ak­ci­jom "Sa­blja" us­pe­li smo da spre­či­mo dr­žav­ni pre­vrat ko­ji su
pla­ni­ra­li.
Vi tvr­di­te da mi tre­nut­no uop­šte ne­ma­mo dr­ža­vu...
- Tvr­dim. Ne­ka mi ne­ko ob­ja­sni ko­ja je to dr­ža­va u ko­joj se pe­va
kra­lju, a kra­lja ne­ma, pe­va Obre­no­vi­ći­ma, a u Be­o­gra­du se­de
Ka­ra­đor­đe­vi­ći, ko­ja ima grb sa kru­nom, a re­pu­bli­ka je, ko­ja ne­ma
svo­je gra­ni­ce... Kraj­nje je vre­me da se za­pi­ta­mo za­što je to ta­ko.
Ne­ma vi­še Mi­lo­še­vi­ća da nam on bu­de kriv za sve pro­ble­me.

Da li sa­da­šnja vlast či­ni ve­će gre­ške ne­go što ih je či­nio DOS, bar
ka­da je reč o bor­bi pro­tiv kri­mi­na­la?

- O to­me mo­gu da go­vo­rim vr­lo na­čel­no, jer vi­še tu pro­ble­ma­ti­ku
ne pra­tim, ni­ti mo­gu da da­jem me­ri­tor­ne oce­ne. Mo­gu sa­mo da
pri­me­tim da igre ko­je su se vo­di­le, i još uvek se vo­de, oko ak­ci­je
"Sa­blja" go­vo­re da dru­štvo i vlast ne­ma­ju iz­gra­đen od­nos pre­ma
ma­fi­ji i or­ga­ni­zo­va­nom kri­mi­na­lu. Oni ne shva­ta­ju jed­no - da
ni­je bi­lo "Sa­blje", Sr­bi­ja bi bi­la u vla­sti ma­fi­je i da je bor­ba
pro­tiv ma­fi­je kon­ti­nu­i­ran pro­ces, ko­ji ne do­zvo­lja­va pa­u­ze i
od­mor.

Ve­ru­je­te, zna­či, da je po­li­cij­ska ak­ci­ja "Sa­blja" uni­šti­la
ma­fi­ju u Sr­bi­ji i da bi, da je man­dat "do­sov­ske" vla­sti po­tra­jao,
usle­dio ko­na­čan ob­ra­čun sa kri­mi­na­lom?

Ak­ci­ja "Sa­blja" ni­je uni­šti­la ma­fi­ju u Sr­bi­ji, ni­ti je to mo­gla.
Ona je sa­mo slo­mi­la kič­mu tom mon­stru­mu i ras­tu­ri­la naj­ja­či i
naj­or­ga­ni­zo­va­ni­ji klan u ovoj ze­mlji. Ali, u toj ak­ci­ji ni­je se
do­šlo do zna­čaj­nog bro­ja kri­mi­na­la­ca ko­ji su u to vre­me bi­li
iz­van ze­mlje. Za to krat­ko vre­me ni­je bi­lo mo­gu­će do­ći čak ni do
svih onih re­gi­stro­va­nih kri­mi­na­la­ca.

NA­STA­VAK BOR­BE

Mi­sli­te da bi Sr­bi­ja da­nas bi­la bez­bed­ni­je me­sto da je vaš man­dat
po­tra­jao i da je va­ša stra­te­gi­ja bor­be pro­tiv kri­mi­na­la
iz­ve­de­na do kra­ja?
- U skra­će­nom man­da­tu pro­šle vla­de ni­je se mo­gao ostva­ri­ti plan
po­sta­vljen za rok od če­ti­ri go­di­ne. Ni­ti tre­ba oče­ki­va­ti da to
ura­di jed­na vla­da, jed­no mi­ni­star­stvo, ili sa­mo po­li­ci­ja. To je
za­da­tak za ce­lo dru­štvo. Po­li­ci­ja sa­mo tre­ba da spro­ve­de jed­nu
po­li­ti­ku ko­ju kre­i­ra­ju sve dr­žav­ne in­sti­tu­ci­je jed­nog
or­ga­ni­zo­va­nog dru­štva.

Do­me­ti "Sa­blje" se da­nas u do­broj me­ri re­la­i­ti­vi­zu­ju, a lju­di
ko­ji su je vo­di­li do­la­ze, čak, i pod udar za­ko­na, po­put ge­ne­ra­la
Ob­ra­do­vi­ća...

- To što sa­da svi "pe­ru ru­ke" od bor­be pro­tiv kri­mi­na­la ko­ja je
ta­da spro­ve­de­na go­vo­ri da je ov­de ne­što ja­ko tru­lo. Ne­ko po­no­vo
po­jed­no­sta­vlju­je pro­blem i do­vo­di po­li­ci­ju u po­zi­ci­ju u ko­joj
smo bi­li - da se igra­mo žan­dar­ma i lo­po­va, da ne­ko hap­si
po­li­caj­ce, a ne­ko dru­gi ih pu­šta. Ili da se do­go­di, ka­ko ču­jem, da
u jed­noj op­šti­ni ima na sto­ti­nu kri­vič­nih pri­ja­va, a da ni po
jed­noj ni­je po­stu­plje­no.

Po­mi­nja­ne su i kri­vič­ne pri­ja­ve pro­tiv Vas. Ose­ća­te li se kao
ne­ko ko je iz te ak­ci­je iza­šao pr­lja­vih ru­ku?

- To sa­mo go­vo­ri u ka­kvoj smo opa­snoj si­tu­a­ci­ji, da se na­la­zi­mo
u dru­štvu ko­je ne raz­li­ku­je kri­mi­nal­ce od lju­di ko­ji spro­vo­de
za­kon. Tre­ba­lo bi da se ve­o­ma, ve­o­ma za­bri­ne­mo nad svo­jom
sud­bi­nom, jer to ne mo­že na do­bro da iza­đe. Po­ka­zu­ju i ne­zna­nje,
jer mi­ni­star po­li­ci­je ne­ma ni­ka­kve ve­ze sa hap­še­nji­ma,
pri­tvo­rom i re­še­nji­ma o to­me. Ta­kva po­li­ti­ka sa­mo po­ma­že
ma­fi­ji da po­no­vo do­đe u po­zi­ci­ju da vo­di glav­nu reč u ovom
dru­štvu. Ova vlast ko­ri­sti ak­ci­ju "Sa­blja" sa­mo da bi
kom­pro­mi­to­va­la pret­hod­nu. A sa­mi su ob­ja­vi­li ko­li­ko
slu­ča­je­va pre­ko­ra­če­nja ovla­šće­nja je bi­lo: na 13.000 pri­ve­de­nih
taj broj iz­no­si "0,00 pro­ce­na­ta". Vi­še sam ne­go po­no­san i sre­ćan
što je "Am­ne­sti in­ter­ne­šnel" pro­na­šla sa­mo de­se­tak slu­ča­je­va za
raz­ma­tra­nje. Što sa­mo go­vo­ri da je ak­ci­ja "Sa­blja" fan­ta­stič­no
spro­ve­de­na.

Da li je knji­ga "Po­vlen­ske ma­gle i vi­di­ci", u ko­joj se na ne­ki
na­čin is­po­ve­da­te, vaš opro­štaj od po­li­ti­ke? Je­su li Vas gre­ške i
raz­o­ča­re­nja o ko­ji­ma go­vo­ri­te de­mo­ra­li­sa­li ili su Vam da­li
mo­ti­va­ci­ju da ide­te da­lje?

- Ni­sam po­li­ti­čar od ju­če. Bio sam u svim ulo­ga­ma - i u vla­sti, i u
opo­zi­ci­ji, i sa jed­ne i sa dru­ge stra­ne ru­bi­ko­na. Za me­ne je­dan
po­raz, jed­na bit­ka, ne zna­če iz­gu­bljen rat. Ne­ću se od­re­ći svo­jih
te­melj­nih prin­ci­pa. Ve­ro­va­ću i da­lje da je gra­đa­nin osno­va
sve­ga, a ne dr­ža­va, ni­ti bi­lo ko­ja in­sti­tu­ci­ja, ve­ro­va­ću u
pri­vat­nu svo­ji­nu, u gra­đan­sko dru­štvo, vi­še­par­tij­sko. Ve­ro­va­ću
da ci­vi­li­za­cij­ski pri­pa­da­mo Evro­pi. Ne­mam raz­lo­ga da se sti­dim
Sr­bi­je, po­no­sim se njo­me. I da­lje ću se bo­ri­ti za to, pri­pa­da­ću
li­be­ral­noj po­li­tič­koj op­ci­ji. Ali, imam do­sta go­di­na, po­sto­je i
dru­gi na­či­ni za de­lo­va­nje, je­dan od njih je i ova knji­ga. I ona je
na­sta­vak mo­je bor­be.

DRU­GI "KOR­MI­LAR"
HO­ĆE­TE li na­pu­sti­ti "kor­mi­lo" stran­ke?
To tek tre­ba da vi­di­mo. Ali, po­sto­je lju­di u stran­ci ko­ji mo­gu da
taj po­sao ra­de bo­lje od me­ne. Vre­me je da pr­vi me­đu jed­na­ki­ma
bu­de ne­ko dru­gi.

OKU­PI­TI OSTA­TAK DOS
BI­LO je na­go­ve­šta­ja da će­te se udru­ži­ti sa ostat­kom DOS ko­ji je
ostao iz­van Ta­di­će­ve i Ko­štu­ni­či­ne stran­ke?
- Vre­di raz­go­va­ra­ti o to­me da se sve što se na­la­zi iz­me­đu te dve
op­ci­je, Ta­di­će­ve i Ko­štu­ni­či­ne, oku­pi u ne­ki "tre­ći put". Taj
po­li­tič­ki cen­tar mo­gao bi da se ob­je­di­ni u je­dan
li­be­ral­no-de­mo­krat­ski blok. Sa­mo to bi bi­la ozbilj­na
al­ter­na­ti­va i va­ra se sva­ko ko mi­sli da mo­že ne­što po­sti­ći sam,
sa ne­ko­li­ko po­sla­ni­ka u par­la­men­tu.
Ima li ne­kog ko­ga ne bi­ste vi­de­li u tom blo­ku?
Ne. Tu ima me­sta bu­kval­no za sve.

BEZ BRI­GE
ČI­NI li vam se da sve ide ka to­me da se ce­la po­stav­ka sud­skog
po­stup­ka za ubi­stvo pre­mi­je­ra Đin­đi­ća do­ve­de u pi­ta­nje?
Ne ko­men­ta­ri­šem sud­ske po­stup­ke. Po­li­ci­ja je od­ra­di­la svoj deo
po­sla, tu­ži­lac svoj, sve je u ru­ka­ma pra­vo­su­đa. Ne vi­dim ni­je­dan
raz­log da ne­ko bu­de za­bri­nut za re­zul­tat tog pro­ce­sa jer, uz sve
ma­te­ri­jal­ne do­ka­ze, taj slu­čaj po­či­va na do­bro­volj­nom i
slo­bod­no da­tom pri­zna­nju sa­mog osum­nji­če­nog za aten­tat.

MO­JE OGLE­DA­LO
OVO sam pi­sao u da­hu, po na­rod­noj "što na um, to na drum", bez ika­kve
za­dr­ške. Za­to se su­šti­na te­ško mo­že shva­ti­ti bez po­zna­va­nja
okol­no­sti u ko­ji­ma su mo­je be­le­ške na­sta­le. Mo­lim da mi
opro­sti­te na iz­ra­zi­ma i kva­li­fi­ka­ci­ja­ma ko­je ne idu uz jav­nu
de­lat­nost. Ume­sto za uče­nost, opre­de­lio sam se za auten­tič­nost.
Sta­vljam vam na ras­po­la­ga­nje i niz do­ku­me­na­ta iz raz­li­či­tih
iz­vo­ra, štam­pe, slu­žbe­nih i pri­vat­nih ar­hi­va. Svi su auten­tič­ni,
ne­ki od njih su na gra­ni­ci zlo­u­po­tre­be, ali sma­tram da za­slu­žu­ju
va­šu pa­žnju.
Tre­ći vid sve­do­če­nja su mo­ja raz­mi­šlja­nja o ži­vo­tu i po­li­ti­ci
to­kom ovog pe­ri­o­da i za vre­me pi­sa­nja ove knji­ge (kraj pro­šle i
pro­le­će ove go­di­ne). Sva­ka­ko da to ni­je sve što imam da vam ka­žem,
pa se ne mo­gu po­zva­ti na: "Re­koh i spa­sih du­šu!" To mi i ni­je bi­la
na­me­ra. Na­dam se da će­te u knji­zi, ko­ja je­ste mo­je ogle­da­lo, na­ći
no­vu, ne ve­li­ku, ali neo­p­hod­nu koc­ki­cu za skla­pa­nje sla­ga­li­ce
ko­ja se zo­ve Sr­bi­ja i ja, Sr­bi­ja i vi.
(Iz­vod iz "Ume­sto uvo­da" knji­ge "Po­vlen­ske ma­gle i vi­di­ci")

http://www.novosti.co.yu/







 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 


Одговори путем е-поште