SVEDOK

Broj 471.



Ni cetiri godine posle brutalnog napada na srce milionskog poslovnog Njujorka ne znaju se zvanicni detalji i stvara prostor za price kao iz filmova o ratu svetova
 
 
KULE BLIZNAKINJE SE ISTOPILE KAO DA NISU BILE OD CELIKA 
 
@ Ivona ŽIVKOVIC

       Od 11. septembra 2001. prošlo je gotivo cetiri godine, a zvanicna verzija po kojoj su teroristi Al Kaide pod komandom famoznog Osame Bin Ladena udarili otetim putnickim avionima u dve kule Svetskog trgovinskog centra (STC) u Njujorku, još je u opticaju.
       Zanimljivo je da i naši brojni analiticari ovo prihvataju (cak i oni navodno nezavisni) i dalje tumace da se Al Kaida, koju su stvorili i finansirali Amerikanci, otrgla kontroli i krenula u napad na svoje tvorce. Ako bi to bilo tacno, znacilo bi da su CIA, FBI i ostale odbrambene i bezbednosne strukture u "najmocnijoj državi na svetu" odavno propale. Jer, ako ih tako može savladati Arapin iz avganistanske pustinje, šta im onda sve mogu raditi tradicionalni neprijatelji sa mnogo mocnijim oružjem i logistikom. Na primer Rusi, Kinezi, Japanci...
       Americki kongres i posle cetiri godine izbegava da istraži i u javnost iznese sve detalje zlocina, pravdajuci se zakonskom odredbom (Patriotski zakon) da bi otkrivanje nekih detalja ugrozilo nacionalnu bezbednost SAD. Misli se naravno na navodne propuste u radu nadležnih službi, pre svega CIA, FBI i službe Pentagona, koje su - "priznaju" vašingtonski zvanicnici - zatajile u medusobnoj komunikaciji. Prosto, nisu razmenili podatke koje su imali. A imali su ih.
       Ni americko tužilaštvo ne pokrece proces protiv krivaca za propuste, a mediji, pre svega najuticajniji, uporno istrajavaju na prici o Al Kaidi sa Bin Ladenom.
       Ali nezvanicni istražtelji teraju svoje. Objavljene su vec desetine knjiga, formirani pregršti sajtova na Internetu. Iznose se neoborivi i zapanjujuci DOKAZI o tome da predsednik Buš i njegovi najbliži saradnici – ne izlaze sa istinom pred sopstveni narod i da zvanicni mediji manipulišu informacijama.
       Bivši agenti FBI Kolin Rouli, Robert Rajt, Sibil Edmunds, bivša kongresmenka Sintija Mekini (morala da se povuce jer je mnogo pitala), ali i sve veci broj njenih kolega, cine sve da zvanicnim dopisima i sudskim putem razmrdaju ostale nadležne i probude ih iz korumpiranosti i konformizma.
       Dokaza da su kule demolirane kontrolisanom ekslpozijom, a da su iza teroristickog napada krtice u samoj vladi i u službama CIA, kao i kabinetu Predsednika, ima svakim danom sve više. Kao jedan od glavnih stratega ove zavere navodi se potpredsednik SAD, Dik Cejni.
       Za napad se optužuje i Izrael, jer je - kako se iznosi - citava spoljna politika SAD odavno u rukama cionistickih lobija. Najmocniji je americko–izraelski politicki komitet (AIPAC), koji kroji, po mnogima, spoljnu politiku SAD. O tome je pre dva meseca vodena i rasprava u Kongresu, kad su se cule veoma oštre reci na racun predsednika Buša i gde su neki kongresmeni otvoreno pitali za koju državu on radi: SAD ili Izrael? Bila je to rasprava u vezi napada na Irak, jer mnogi vec primecuju da Amerika u tom ratu nije imala interes. Šta SAD dobijaju od toga da ratuju sa Arapima kad se od njih može sasvim legalno kupovati nafta? Ali, onda bi ekonomski jake i opasne arapske zemlje okruživale Izrael.
       Tako u knjizi "Cudnije od fantazije", autor potpisan kao dr Albert D.Pastore, upravo na racun cionista iznosi najmonstruoznije optužbe. One se zasnivaju na analizi rada mocnih cionistickih klanova (koje vode uglavnom Jevreji), a ciji su pipci uticaja doprli u sam vrh Pentagona, CIA, FBI. Taj klan, inace, vec blizu 100 godina drži u svojim rukama centralnu americku banku (Federalne rezerve).
       Njihova politicka taktika, po Pastoreu, zasniva se na nacelu prikrivenog ratovanja, putem prevare, odnosno medijskim manipulacijama, kontrolisanim i namernim izazivanjem terorizma. Krajnji cilj je izazivanje totalnog haosa (globalnog ratnog sukoba), nakon cega bi se stanovništvo na planeti prilicno redukovalo, a u potpunoj globalnoj konfuziji formirao bi se novi svetski poredak pod njihovom apsolutnom kontrolom. Novi red iz haosa.
       Deluje sumanuto, zar ne?
       A da li je i rušenje kula u Nujorku sumanuto? Jeste, ali se, ipak, desilo.
       Napad na Svetski trgovinski centar je samo jedan u seriji teroristickih napada, tvrdi Pastore, koji su oni organizovali, izvršili i odmah krivicu prebacili na Al Kaidu, koju zapravo sami finansiraju i pitem medija svaraju mit. Cilj je naterati Ameriku na odmazdu i gurnuti je u neki rat.
       Ova knjiga dr Pastorea je,inace, prevedena i na naš jezik i najveci deo je dostupan besplatno na Internet sajtu www.galaksija.com.
       I nedavno preminuli Džo Vials, jedan od najžešcih analiticara modernih sistema ratovanja putem medijskih obmana, peslednji tekst posvetio je upravo americkom predsedniku Bušu i britanskom premijeru Bleru, nazivajuci ih "najvecim teroristima i zlikovcima današnjice". O Arijelu Šaronu se vec zna da na duši ima smrt nekoliko hiljada Palestinaca, pa ga odavno i zovu – kasapinom Srednjeg istoka.
       Važno je još reci da se i medu obicne gradane Amerike, koji su tradicionalno nezainteresovani za spoljnu politiku, uvukao crv sumnje u sopstvenu vladu. O tome se prica u barovima, u prodavnicama, na pijacama.
       Pogledajmo nekoliko detalja koji su evidentni i nelogicni.
       Od sedam kula STC, avioni su udarili u dve, a srušile su se tri. Na isti nacin, prosto su se složile, jer im je popustila noseca celicna konstrukcija. A popustila je, kažu placeni "strucni" analiticari globalnih cionistickih medija, zbog topljenja celicne armature niz koju se slivalo upaljeno avionsko gorivo . Pitate se odmah kako se na isti nacin obrušila i ona kula u koju avion nije udario ? Od požara koji se preneo na nju, kažu.
       Hajde da vidimo koliki je to požar bio. Da bi se došlo do "dobrog paljenja" (gde bi se istopio celik), avioni su morali veoma precizno, pod pravim uglom, da ulete u središte zgrade kako ne bi došlo do razlivanja goriva i njegovog zapaljivanja tek izvan objekta. Prvi avion, koji je udaruo u severnu kulu, uleteo je pod pravim uglom direktno u centar zgrade. Drugi avion je, medutim, bio manje precizan i zakacio je samo bocni deo zgrade, tako da je velika kolicina goriva, zajedno sa motorom izletela napolje. Plamen koji izlece iz zgrade takode se vidi jasno na snimcima.
       To znaci da južna kula nije bila istom jacinom "potpaljena" kao severna. A srušila se prvo ona. I to vec nakon 47 minuta od udara (udarena je u 9.03, a srušila se u 9.50). Nakon nje, samo 40 minuta kasnije (10,30), na isti nacin se srušila i severna kula (udarena u 8,45). Kula 7 srušila se tek u 17,25 i gorela je punih šest casova.
       Od cega se tako brzo istopila celicna noseca artmatura kula bliznakinja?
       Armatura je, inace, bila napravljana od cetiri centralna celicna stuba u betonu, koji su prolazili kroz samo središte zgrade. Stubovi su liveni u Japanu i bili su tako elasticni da su se, po recima zaposlenih, u naletima vetra kule toliko ljuljale da su neki dobijali morsku bolest.
       Jedan od arhitekata, Aron Svirski, izjavio je za "Jerusalim post" da su kule bile otporne na udar aviona, jer se o tome razmšljalo prilikom dizajna i da ga je iznenadilo njihovo rušenje.
       Isto je rekao i rukovodilac kompanije koja je izvodila radove, Frank Demartini. Po njemu, zgrade su napravljene da potpuno podnesu udarac Boinga 707, koji je u vreme gradnje bio najveci avion: "Verujem da bi cak podnela više takvih udara".
       Ali, pazite sad na ovo: staklo se topi na temperaturi od 700 stepeni celzijusovih. Temperatura koja se razvila u požar u STC dostigla citavih 500 po nalazima "strucnjaka" i to je bilo dovoljno da se armatura istopi!
       Ovo je neobicno ako se uporedi sa požarom na kuli Vindzor u Madridu, koji je izbio 20.februara ove godine. Kula je bila visoka 110 spratova, a požar je zahvatio poslednjih 11. Gorela je punih 20 casova. Nije se srušila, iako je njena armirana konstrukcija ista kao i kod kula STC.
       Slican požar je u Venecueli 2004. gašen 17 sati.
       I naša zgrada Ušce (bivši CK), u Novom Beogradu, dva puta je udarena razornim natovskim bombama u prolece 1999, prilikom onog famoznog "milosrdnog andela", ali se nije srušila. Šta više, lako je renovirana i ponovo je u glamuroznoj upotrebi.
       Pravi strucnjaci znaju da je za kovanje i savijanje celika porebno bar 1.100, a za topljenje 3.000 stepeni Celzijusovih. A toliko temperatura nije se mogla razviti samo od avionskog goriva.
       Šta više, na snimcima se uocava da velikog požara u Njujorku 9. septembra nije ni bilo. Šta se onda dogodilo?
       Mnogo toga je jasnije ako se analizira nekoliko poslovnih dilova, koji su se odigrali u to vreme, jer je Amerika država biznisa i dolara i sve je u funkciji profita.
       Van Romero je zamenik predsednika Instituta za rudarstvo i tehnologiju u Novom Meksiku. Kompanija za koju radi se zove NEW MEXICO TECH. On je strucnjak za eksploziv i terorizam, a posao im je da testiraju nove vrste eksploziva, kao i da obucavaju federalne policajce za rukovanje i rašcišcavanje terena od eksplozivnih naprava. Posebno su se specijalizovali za teroristicke akcije. Firma godišnje zaraduje od ugovora sa državom bar 10 miliona dolara.
       Baš kod njih obucavani su federalni agenti koji su prvi došli na mesto udara (navodno putnickog aviona) u Pentagon 9. septembra.
       Kao ekspert za eksploziv Romero je, odmah nakon rušenja kula, izjavio za lokalni "Albukerki žurnal" da je njegov utisak da je rušenje kula izazvano eksplozivnim napravama iznutra, odnosno da je bila u pitanju kontrolisana demolicija.
       Ali, posle samo nekoliko dana ova izjava je sklonjena iz arhive sajta tog lista.
       TECH je upravo u to vreme bio u toku pregovora sa Pentagonom da ponovo obucava federalne agente. Tako je Romero naprasno zacutao, kako ne bi kompaniji ugrozio biznis koji ima sa Ministarstvom odbrane.
       Prvi poslovni ugovor sklopljen nakon rušenja kula potpisan je sa kompanijom CONTROLLED DEMOLITION (KONTROLISANO RUŠENJE) i vredi sedam milijardi dolara. Ista kompanija radila je na rašcišcavanju ostataka zgrade u Oklahoma Sitiju nakon strahovitog teroristickog napada koji je navodno pocinio Timoti Mekvej (osuden na smrt). I ovaj napad je obavljen pod nerazjašnjenim okolnostima i sumnjivim motivima.
       Lari Silverstajn je vec bio vlasnik zgrade br 7 STC, ali je samo nekoliko meseci pre 11. septembra predvodio poslovni konzorcijum koji je pod zakup na 99 godina uzeo citav kompleks STC (ukupno sedam zgrada). Potpisan je ugovor na 3,2 milijarde dolara. To je prvi put u itoriji da je STC izdat privatniku, a vlasnik kompleksa je grad Njujork, odnosno distrikt Port i Nju Džersi.
       Sedam nedelja pre razaranja proslavljeno je potpisivanje sporazuma. Najam je ukljucivao zgrade jedan i dva (kule bliznakinje) cetiri i pet, kao i 400.000 kvadratnih stopa prostora za maloprodaju. "Meriot hotel2 u kuli 3 i Silverstajnovo vlasništvo nad kulom 7 (od 47 spratova) vec su bili po zakupom.
       Silverstajn je vec imao planove da nešto dograduje i ruši i preureduje, pa ga razaranje i nije mnogo poremetilo, osim možda emotivno.
       Kule bliznakinje nisu bile osigurane u slucaju rata, ali su zato novom osuguravajucom politkom osigurane za slucaj teroristickog napada. Tako su prodavci dobili svojih 3,2 milijarde dolara, a kupac, Silverstajn, je sumu nadoknadio od osiguranja po dva osnova - na gubitak kapitala i gubitak moguce dobiti. Obe strane su tako, osim emotivnog šoka, finansijski konsolodovane.
       Silverstajn ce gradnjom novih kula dobiti godišnje najmanje 110 miliona od rente, a pošto na istom prostoru namerava da gradi 4 kule, to znaci duplu rentu.

ŠTA JE HAMAD TU TRAŽIO
Da li je izvesni Sekher Hamad imao je propusnicu za zgradu datiranu 5. septemra 2001?
     Sa takvom propusnicom omogucen mu je ulaz na šest podzemnih nivoa kule 1 (severne) kako bi izvšio "proveru" protivpožarnih prskalica (koje su, inace, 11.septembra zatajile).
       Hamad je radio za Denko Mechanical, ali oblasna njurška uprava nema saznanja o toj kompaniji. Ko je onda Hammadu odobrio ulaz? Ovo je jedno od pitanja na koje još nema odgovora.
KANDIDAT ZA PREDSEDNIKA NAPADA POTPREDSEDNIKA
     Lindon La Ruš, koji se šest puta kandidovao za predsednika SAD, kao predstavnik Laburisticke partije, naziva aktuelnog potpredsednika Dika Cejnija "Hitlerom u bunkeru", jer sve poslove obavlja, navodno, sakriven od javnosti i uz pomoc saradnika koje prihvata samo ako mu bespogovorno služe.
     Kako pritisak javnosti da se otkrije istina o 11. septembru raste, Dik Cejni vec, po La Rušu, kuje planove za nov rat. Meta bi ovog puta bio Iran (pominje se i plan za preventivni mini nuklearni udar), a u uzavreloj ratnoj atmosferi koja nastane, veca vatra ce zakloniti manju. Jedanaesti septembar ce tako postati nebitan, a vreme za napad je idaelno zbog toga što je Kongres na raspustu.
     A to je upravo sada u avgustu!?
TERORISTI SA UREDNIM DOKUMENTIMA
      Šta je bilo sa arapskim teroristima iz aviona?
       Ako mislite na Mohameda Atu i kopaniju, kako je baš njegov pasoš naden u ruševinama kula. Neoštecen, naravno. Jer kako bi ga onda identifikovali? Zašto je nosio pasoš na unutrašnjoj avio liniji? Pa zato da bi ga otkrili.
       Vece pre napada u jednom baru zaboravio je cak i kuran, pošto se prethodno dobro napio (što mu, inace, vera zabranjuje) i izblebetao kako se obucavao da pilotira avionom.
       Eto, kakav je to veliki "fanatik" i "džihadista" bio i kako je odan Islamu, nepromišljeno brbljao, a niko ga ozbiljno nije shvatio u zemlji gde su agenti CIA i FBI poslovicno nadcovecanski jaki.
    









YAHOO! GROUPS LINKS




Одговори путем е-поште