Tito izmedu Hitlera i Staljina Staljin je više podržavao cetnike nego partizane, a Hitlerov ambasador u Zagrebu želeo je susret s Titom, svedoci poznati bugarski revolucionar ciji je dnevnik ovih dana prvi put objavljen u Nemackoj Georgi Dimitrov Mihailovic (1882-1949), bugarski i medunarodni revolucionar, kome je 1933. sudeno u Lajpcigu zbog paljevine nemackog Rajhstaga, pisao je od 1933. do 1943. dnevnike koji su tek sada objavljeni u Berlinu, u izdanju "Aufbau-Verlaga". Kao generalni sekretar Komunisticke internacionale, Dimitrov je bio vrlo cesto u kontaktu sa Staljinom, o cemu govori u svojim dnevnicima. Osim toga, saradivao je s mnogim drugim istaknutim liderima komunistickih partija evropskih i vanevropskih zemalja. Vrlo znacajno poglavlje u dnevnicima zauzima prepiska Tito - Dimitrov. Ova prepiska jeste znacajno svedocanstvo o Staljinovom odnosu prema Titu i partizanskom pokretu. Staljin je odbijao veoma dugo da pruža partizanima vojnu pomoc i, kako prepiska svedoci, zahtevao je od Tita da se s respektom odnosi prema cetnicima i Draži Mihailovicu, koji se svim silama borio protiv partizanskih jedinica. Kako izveštava Dimitrov, po nalogu Staljina došli su i NKVD-ovci u Jugoslaviju, kako bi kontrolisali odnose izmedu cetnika i partizana. Dimitrov je pisao kratke beleške o svojim susretima s Titom dok je on bio u Moskvi a poslednji razgovor imali su 11. novembra 1939, pred Titov odlazak u Jugoslaviju. Tito je cesto slao Dimitrovu telegrame, moleci ga da izdejstvuje pomoc za partizanske jedinice. Dimitrov je o tome izveštavao najpre Beriju, moleci ga da s tim u vezi, razgovara sa Staljinom, a kasnije, o molbama Josipa Broza izveštava Molotova i Staljina. Medutim, umesto pomoci, Dimitrov je primoran da daje direktive Titu i Kardelju po Staljinovom nalogu: "Ne nazivajte vaše proleterske brigade proleterskim, vec udarnim, ponavljamo: udarnim. Razumete li - to je od narocitog politickog znacaja, kako za ujedinjenje narodnih snaga protiv okupatora, tako za vaše delovanje u zemlji i inostranstvu. Vi vodite jedan narodnooslobodilacki rat u kojem su radnici, seljaci, narodna inteligencija i drugi patrioti, a ne proletersku borbu. Od toga morate uvek polaziti. Prestanite da lijete vodu na mlin vaših neprijatelja, koji ce svaku grešku zlurado koristiti." (10. 08. 1942). Upozorenja Novembra 1942. godine, Dimitrov je poslao Titu telegram, u kojem mu objašnjava ulogu i karakter "Jugoslovenskog oslobodilackog komiteta". Prema Dimitrovljevom uputstvu, ovaj komitet se ne sme tretirati kao vlada, vec kao politicki organ narodnooslobodilacke borbe. Ne suprotstavljati se emigrantskoj vladi, ne pominjati raspuštanje kraljevine, ni recju ne pominjati republiku. Ta pitanja ce se postaviti tek posle poraza nemacko-italijanskih snaga i oslobadanja zemlje od okupatora. Uostalom, SSSR ima zasad ugovor s jugoslovenskim kraljem i vladom u Londonu, pa bi to moglo imati negativnog uticaja na odnose s Engleskom i Amerikom, upozorio je Dimitrov Tita. Pošto iz Rusije nije stizala pomoc, Tito je, ne bez razloga, poceo da šalje ocajnicke telegrame. Dimitrov mu u telegramu od 10. 02. 1943. porucuje: "Ne biste smeli posumnjati ni minutu da mi ne bismo pomagali vašu izvanrednu i herojsku borbu kada bi za to postojale bolje mogucnosti... Cesto smo zajedno s Josifom Visarionovicem Staljinom razgovarali na koji nacin da vam pomognemo. Na žalost, usled nesavladivih tehnickih i transportnih problema nismo uspeli ovaj zadatak pozitivno rešiti. (...) Kako možete vi u to sumnjati?" - pitao je s prekorom Dimitrov. Licnosti Dimitrov je 11. 03. 1943. poslao telegram Titu, Kardelju (Birku) i Kopinicu (Vokšinu). Ovaj telegram se odnosi na cetnike koje - kako je napisano - "treba odvuci od demagoške linije D. Mihailovica." Kada je Tito obavestio Dimitrova o razmeni ratnih zarobljenika s Nemcima, došlo je do drame. O tome je raspravljala komisija koju su sacinjavali B. N. Ponomarjov, ideolog Kominterne, Firnber, predstavnik austrijske KP, Gemalnder, predstavnik ceške KP, i Đuro Salaj, predstavnik jugoslovenske KP. Kako je Dimitrov napisao u svome dnevniku, Titu je 01. 04. 1943. upucen telegram sledece sadržine: "Nas iritira okolnost, što ste vi izvršili razmenu s nemackim ratnim zarobljenicima, što ste poslali delegaciju, koja je izvršila pregovore s Nemcima, kao i cinjenica da je nemacki ambasador u Zagrebu izrazio želju da se s Vama licno sretne. Šta se to dogada? Narod se nalazi u jednoj ogorcenoj borbi protiv okupatora, kad iznenada - takvi odnosi izmedu vas i Nemaca. Da li je to u skladu s politikom Nemaca, koji žele da izazovu medu Jugoslovenima bratski razdor kako bi što lakše razbili narodnooslobodilacku armiju? Ja vas molim za objašnjenje ovoga pitanja. Dalje: Cinjenica je razumljiva što nezadovoljstvo naroda protiv Engleza raste. Ali, zar ne razmišljate o tome, da u sadašnjem trenutku izazivati nezadovoljstvo protiv Engleza škodi narodnooslobodilackoj borbi, i da mržnja protiv okupatora, u prvoj liniji protiv Nemaca, mora da se potpiruje? Svaka vrsta povezivanja s nemackim mocnicima može ovu toliko potrebnu narodnu mržnju slabiti. Ocekujem vaš odgovor." (Tito je, po svemu sudeci, poslao odgovor Dimitrovu. Medutim, u njegovim dnevnicima nema nikakvog traga. Sednica Prezidijuma Kominterne održana je 12. 05. 1943. i Dimitrov saopštava da se jedan od zakljucaka odnosio na Tita). U dnevniku Dimitrova se pominju i razne druge jugoslovenske politicke licnosti, pre svega, najbliži Titovi saradnici i saborci. Na stranicama ovog dnevnika pominju se neke licnosti o kojima jugoslovenska javnost nije dosad imala prilike ma šta da cuje. Jedna od tih je Kiti Jovanovic. Priredivaci dnevnika su napisali da je Kiti Jovanovic, jugoslovenska komunistkinja, koja je emigrirala u SSSR "ljubavnica Georgi Dimitrofa". (LJuba (1880-1933), prva žena g. Dimitrova, pesnik i novinar, rodom je iz Kragujevca. Roza (1896-1958), Jevrejka, bila je druga žena g. Dimitrova). Dimitrov je, uz ime svoje ljubavnice, napisao najzagonetnije reci: "Ocajne scene. - Strašno plakanje. - Šta da se cini?" (Pocetak aprila, 1934) Mesec dana kasnije, 9. maja, uz ime "Kiti" je napisao: "Likvidacija neodložna!" I, najzad, 25. juna 1934: "Kod Kiti: šta dalje?" Georgi Dimitrov je pisao svoj dnevnik vrlo obazrivo. (U jeku najvecih Staljinovih cistki - 01. 02. 1935. - 18. 08. 1936. i 18. 03. 1938. - 15. 08. 1938 - Dimitrov nije vodio beleške). Uprkos tome, može se primetiti da je on vodio dnevnik i kao visoki funkcioner i kao covek. (NJegov brat Nikola je u vreme carske Rusije prognan u Sibir, gde je 1916. umro; brat LJuben je bio u koncentracionom logoru; brat Todor je ubijen od bugarskih policajaca 1925; sin Mitja je umro 1943. itd.). Mada je posle procesa u Lajpcigu, stekao medunarodni ugled kakav nije imao gotovo nijedan evropski revolucionar, on je morao živeti vrlo obazrivo u Moskvi, ponekad cak podnositi poniženja koja mu je priredivao Staljin. Dabome, da u takvom okruženju ni Dimitrov nije mogao ostati "cistih ruku". Nadmudrivanje Iz dnevnika G. Dimitrova, proizlazi da Staljin nije imao nikakvih narocitih simpatija za partizanske pokrete u Jugoslaviji i Grckoj. To je, sude istoricari, odraz medunarodne politike prema Balkanu (tzv. uticajne i interesne zone). Grcki partizanski pokret je usled toga surovo žrtvovan. Za razliku od Dimitrova, koji je imao sasvim drukcije politicke poglede i politicki plan za Balkan, Staljin nije u pocetku hteo stvaranje jugoslovenske federativne države na Balkanu. Josip Broz Tito, koji je i u tek štampanim knjigama najrigoroznijih evropskih istoricara 20. veka, zauzeo vrlo istaknuto mesto, prozreo je, izgleda, blagovremeno Staljinove namere i planove. I, zahvaljujuci tome, uspeo je da nadmudri i fašiste i staljiniste. S druge strane, rušioci Jugoslavije, u prvom redu Miloševic i Tudman, osigurali su Titu "vecno mesto" u istoriji jugoslovenskih naroda. DR RAJKO ĐURIC http://www.nin.co.yu/2001-06/14/18367.html Miroslav Antic, http://www.antic.org/ > Srpska Informativna Mreza [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/