| Hrvatski zaštitnici duhanske |
Ivan Pehar: Pripomogao sam da Subotić i Kestner dobiju hrvatsko državljanstvo na zahtjev ljudi čiji identitet ne želim otkriti
|
|
|
Prema najnovijim Nacionalovim otkrićima,
Ivan Pehar, uposlenik zagrebačkog poduzeća "Kinematografi", jedna je od
najvažnijih karika u cijelom lancu ljudi koji su pripomogli da Stanko
Subotić Cane, šef srpsko-crnogorske duhanske mafije, dobije hrvatske
dokumente. "Istina, na svoju kućnu adresu prijavio sam Srećka Kestnera, a Bogdana Ljuštinu, kolegu s posla, nagovorio sam da odigra ulogu fiktivnog stanodavca Stanka Subotića i njegove obitelji. Tek sada mi je jasno koliko sam pogriješio. I sebe i kolegu, ni krivog ni dužnog, uvalio sam u velike nevolje Ali tada nisam imao pojma da su to mafijaši. Na to su me nagovorila dvojica mojih dobrih prijatelja koji su tvrdili da je riječ o poštenim ljudima", izjavio je spomenuti Pehar u kraćem razgovoru za Nacional. No odbio je otkriti identitet tih svojih vrlo bliskih i vjernih prijatelja koji su ga, kako tvrdi, ipak prevarili i iskoristili. | ||||
| Važna prijateljstva | |||||
|
|
Na osnovi poznatih činjenica nije,
međutim, teško zaključiti da su Peharovi nalogodavci i vrhovni
organizatori hrvatskog državljanstva za Stanka Subotića razmješteni u
redovima hercegovačko-vojne frakcije HDZ-a kojoj pripada umirovljeni
general Ljubo Ćesić Rojs, aktualni saborski zastupnik HDZ-a.
Podsjećamo, "skandal Subotić" otvorio je sam Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova, izjavivši u jednom novinskom intervjuu kako je Ćesić MUP-u dao usmenu preporuku za hrvatsko državljanstvo balkanskog "kralja duhana" koji, naoko, s Hrvatskom nema nikakve veze. Ali zasigurno ima veze s mnoštvom indicija da politički i vojni krug oko Ljube Ćesića Rojsa funkcionira u savezništvu sa srpsko-crnogorskom mafijom koje se rodilo još u doba Domovinskog rata, a do kraja učvrstilo kroz zajedničko komadanje Bosne i Hercegovine. Utoliko nije slučajno da se upravo osoba s imenom Ivan Pehar pojavljuje u istoj priči. Rođen 1961. u ljubuškom selu Stupica, Pehar je od 1992. zaposlen u Odjelu zaštite na radu zagrebačkih "Kinematografa". Prije toga radio je u "Tehnomehanici". Na istome radnom mjestu preživio je sve vlasničke promjene, pa čak i dramatičnu direktorsku smjenu Davora Kovačevića koji mu je u "Kinematografima" udijelio posao. Zanimljivo, upravo je ovih dana napokon i diplomirao zaštitu na radu kojom se, eto, bavi cijeli niz godina. No za razumijevanje Peharove uloge u "skandalu Subotić" najvažnija su njegova mnogobrojna prijateljstva u HDZ-ovim vojnim i policijskim krugovima. Kako svjedoče uposlenici "Kinematografa", kroz njegovu kancelariju na Tuškancu prodefilirala je galerija vojno-policijskih prvaka, od Miljenka Filipovića i Joze Miličevića do Vjeke Brajovića, bivšeg državnog tajnika MUP-a. A znao se pohvaliti bliskim vezama s Ljubom Ćesićem Rojsom, svojim zemljakom iz Posušja. Među kolegama Pehar je uživao reputaciju osobe koja, zahvaljujući svim tim moćnicima iz svoje kancelarije, može riješiti svaki problem, uključujući hrvatske dokumente. Uostalom, za svaku od sedam putovnicakoje su 1999. razdijeljene Subotiću i članovima njegova ganga plaćeno je od 80.000 do 120.000 DEM. | ||||
| Vojno-zavičajna linija | |||||
|
|
Vjeko Brajović ne poriče svoje poznanstvo
s namještenikom "Kinematografa". Ali njihov je odnos, navodno, ostao u
okvirima povremene suradnje oko osiguranja predsjednika Tuđmana tijekom
svečanih filmskih premijera. Budući da je Brajović, na zahtjev Hrvoja
Šarinića, udijelio status hrvatskog državljanina ruskom mafijašu
Mogiljeviču, u određenim policijskim krugovima vjeruje se kako je bivši
državni tajnik MUP-a umješan i u ovaj skandal. Naoko utemeljen zaključak
osporava tek jedan detalj: budući da su njih dvojica u dugogodišnjem
frakcijskom ratu koji je prerastao u osobnu mržnju, nikada Ćesić ne bi dao
usmenu preporuku za bilo kojeg Brajevićeva prijatelja ili poslovnog
suradnika. I obratno, nikada Brajević ne bi od Ćesića tražio takvu uslugu.
Prema tome, u potrazi za hrvatskim tajnim ortakom Stanka Subotića valja slijediti drugu, vojno-zavičajnu liniji Peharovih posjetitelja s Tuškanca koji, uostalom, već godinama grade i održavaju švercerske mostove prema susjednim državama, uortačeni s nacionalno šarenim društvom svih mogućih balkanskih varalica, probisvijeta, gangstera, čak i ubojica. Zato je logično da je u svojoj rekonstrukciji cijelog lanca sudionika "skandala Subotić" Nacional naišao i na jedno crnogorsko ime: Draško Čubrilović, poznat danas uglavnom kao pripadnik zagrebačkog jet-seta. Prema dobro obaviještenim izvorima, upravo je Čubrilović upoznao Ljubu Ćesića Rojsa sa Stankom Subotićem i poslovno-ortački ih spojio. | ||||
| Draško Čubrilović | |||||
|
|
Draška Čubrilovića, Crogorca iz Herceg
Novog koji posljednjih godina živi u Zagrebu, u doba druge Jugoslavije
pratio je glas Udbina suradnika koji glumi svjetskog putnika i vlasnika
niza tvrtki u Austriji i Španjolskoj. Govorkalo se da putuje s
diplomatskom putovnicom i da za jugoslavenske obavještajne službe
pronalazi profitabilne poslove iz kojih se pune njihovi "crni fondovi".
Šira hrvatska javnost za njega je čula tek 1997., kad je optužen za
organizaciju otmice i ucjenu bračnog para Skejić u korist Alije
Delimustafića, korumpiranog ministra unutarnjih poslova BiH kojemu je
HDZ-ov režim, nakon prisilnog bijega iz susjedne države, također udijelio
hrvatsko državljanstvo i političku zaštitu. Zajedno s Jurom Klarićem,
vlasnikom zagrebačkog poduzeća "Voće", i Fikretom Abdićem, direktorom
velikokladuškog "Agrokomerca", Delimustafić je preko Cazinske krajine u
najsurovijim ratnim godinama održavao švercerski most između Hrvatske i
Republike Srpske. Istodobno, Draško Čubrilović sastajao se sa Stankom
Subotićem u mjestu Tuzi na crnogorskoj-albanskoj granici.
Uz takvu biografiju Čubriloviću je doista bilo suđeno da posluži kao inicijalna spona između Hercegovca iz vrha hrvatske vojne hijerarhije i "kralja duhana" koji dijeli dobit s predsjednikom crnogorske države. Jedan od glavnih krijumčarskih kanala koji tvore podzemno savezništvo jugoslavenske i hrvatske mafije i danas je smješten na hercegovačkom tlu i pod kontrolom HDZ-a BiH. Riječ je o gradiću Stocu, zemljopisnom sjecištu svih balkanskih švercerca još iz vremena kad su Hrvatska i Crna Gora službeno bile u smrtnoj zavadi. U globalnom projektu krijumčarske države Crne Gore, ilegalna distribucija cigareta za hrvatsko i hercegovačko tržište nazivala se "hrvatskim programom". | ||||
| Nevidljivo bratstvo | |||||
|
|
Da parlamentarni izbori u siječnju 2000.
nisu označili politički bankrot HDZ-a, hrvatska javnost vjerojatno ni
danas ne bi znala da šef balkanske krijumčarske organizacije putuje po
svijetu s hrvatskom putovnicom. Štoviše, s obzirom na prijavu boravka i
planove o kupnji zagrebačkih nekretnina, Hrvatska bi Subotiću i njegovim
mafijaškim ortacima u ovom trenutku možda služila za pranje novca
zarađenog na crnom duhanskom tržištu. Tako bi hadezeovska Hrvatska i Crna
Gora Mila Đukanovića funkcionirale kao nevidljivo bratstvo organiziranog
kriminala utemeljenog na mafijaškoj podjeli rada između dviju država.
Stanko Subotić Cane, Srbin iz Uba, s povremenim prebivalištem na Svetom Stefanom i s hrvatskim državljanstvom, pretvorio je, naime, Crnu Goru u najveće krijumčarko skladište europske duhanske mafije dijeleći svoj golemi profit s trojicom jugoslavenskih moćnika: s Milom Đukanovićem, crnogorkim predsjednikom, Jovicom Stanišićem, šefom srbijanskog SDB-a, te Miloradom Vučelićem, direktorom srbijanske televizije i potpredsjednikom donedavno vladajućeg SPS-a. Stanko Subotić godinama je pronalazio dobavljače i tržište za krijumčarenu duhansku robu, Milo Đukanović osiguravao je zaštitu crnogorske policije za švercerske konvoje, Stanišić se skrbio za carinsku propusnost, a Vučelić je bio na izvoru informacija o planovima i namjerama konkurentskog ganga pod kontrolom Marka Miloševića, sina jugoslavenskoga predsjednika. Kako je poznato već svim europskim policijama, cigarete su se s Cipra prevozile u Crnu Goru unajmljenim ukrajinskim zrakoplovima, u Italiju su transportirane gliserima prvo iz Bara, potom iz Zelenike, a hrvatsko-crnogorski kanal činili su konvoji kamiona i cisterni između Stoca i ilegalnih skladišta u unutrašnjosti Crne Gore. Kad je konkurentska mafija Miloševićeva sina krenula u osvajanje potpunog monopola nad jugoslavenskim crnim tržištem cigareta, nafte i droge, Stanišić je smijenjen s funkcije šefa srbijanskog SDS-a, a beogradska policija raspisala je tjeralicu za Stankom Subotićem. | ||||
| Separatist Đukanović | |||||
|
|
Bio je to naoko prijelomni politički
trenutak za Crnu Goru: braneći svoju krijumčarsku organizaciju, Đukanović
se prometnuo u crnogorskog separtista koji izgrađuje autonomnu policiju i
carinu, Stanišić se povukao u "ilegalu", Vučelić je jedva preživio
miniranje svog automobila, a Stanko Subotić Cane, zajedno sa svojim
rođakom Nikolom Miloševićem i poslovnim partnerom Srećkom Kestnerom
poslužio se hrvatskom putovnicom. Kako su se u novim okolnostima prihodi
znatno smanjili, do tada skladna zločinačka organizacija raspala se na
posvađane dijelove. Optužujući Subotića da ga je prevario za milijunske
iznose, Kestner je sa stranica Nacionala napokon progovorio o nastanku i
razvoju crnogorske švercerske "državotvornosti".
Hrvatsko državljanstvo za balkanskog duhanskog "bossa" trebalo je ostati tajna iz više razloga. Prije svega, o Đukanoviću kao vrhovniku crnogorske mafije već odavno pišu talijanske novine, recikliraući, očito, saznanja svoje nacionalne policije. U takvim okolnostima javno poznati hrvatski azil za Stanka Subotića, glavnog operativca duhanskoga ganga, mogao je postati velika vanjskopolitička nevolja za "hrvatsku državnu politiku". Drugi, jednako značajan motiv, sadržan je u tome što bi poptuna priča o Subotićevoj domovnici vjerojatno razotkrila njegove hrvatske poslovne partnere. Nije čudo da je nakon siječanjskih izbora u MUP-vu arhivu ostalo vrlo malo tragova o proceduri Subotićeva upisa u knjigu hrvatskih državljana. Nova vlast naslijedila je "očišćeni" fajl na čijim je koricama Miljenko Bukovac, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova, napisao zabilješku o Ćesićevoj usmenoj preporuci. Bukovčev potpis nalazi se i na rješenju kojim se, u ime diskrecijskog prava tadašnjeg ministra Ivana Penića, prihvaća Subotićev zahtjev za upis u knjigu državljana Republike Hrvatske. | ||||
| Fiktivno boravište | |||||
|
|
Drugim riječima, hrvatska policija u ovom
trenutku nastoji otkriti je li Ljubo Ćesić Rojs jedini pokrovitelj
srpsko-crnogorske mafije koja je svoje krakove možda već razgranala po
Hrvatskoj. Nacional je pak uspio sastaviti fragmente završne faze
"operacije Subotić": njihove fiktivne prijave boravka na nekoliko
zagrebačkih adresa. Nakon što je, dakle, u lipnju 1999. Ljubo Ćesić Rojs u MUP-u priskrbio rješenje o hrvatskom državljanstvu za Stanka Subotića, njegovu suprugu Jagodu, maloljetnu kćer Miju i čak dvojicu njegovih švercerskih partnera iz Jugoslavije - Nikolu Miloševića i Srećka Kestnera - u proces njihova udomljenja u Republici Hrvatskoj uključen je Ivan Pehar iz zagrebačkih "Kinematografa". U rujnu iste godine Pehar je svoga kolegu Ljuštinu zamolio da Subotiće prijavi kao sustanere u svojoj garsonijeri od dvadesetak četvornih metara u Palmotićevoj 84. Ljuština zacijelo nije imao pojma o kakvim je osobama riječ; rečeno mu je da je to fiktivno boravište tek privremeno rješenje dok obitelj Subotić u Zagrebu ne nađe odgovarajuću kuću ili stan. Pehar je Ljuštini telefonom izdiktirao njihova imena i jedinstvene matične brojeve s osobnih iskaznica, pa je Ljuština u javnobilježničkom uredu u Đorđićevoj ulici potpisao izjavu da tri člana obitelji Subotić od toga trenutka žive u njegovu stanu. Pehar ga je potom svojim "golfom" odvezao u kafić na Sigečici gdje je i upoznao svoje fiktivne sustanare. Uz Stanka Subotića i njegovu suprugu tu je zatekao i Subotićeva rođaka Nikolu Miloševića koji za "duhanskog kralja" osniva i vodi ciparske off shore kompanije. Počastio ga je pićem, društvo se razišlo i Ljuština ih, navodno, nikada više nije vidio, sve dok Nacional nije objavio prvi tekst o hrvatskom državljanstvu srspko-crnogorskog mafijaša. Za Srećka Kestnera i njegovu suprugu Suzanu, Pehar se pobrinuo osobno. Bračni par Kestner i danas je registriran na Peharovoj kućnoj adresi u Ulici Baruna Filipovića 26. Zauzvrat, anonimni djelatnik "Kinematografa" postao je bogati vlasnik impozantne obiteljske kuće u Svetoj Nedelji kraj Samobora, optočenoj prvorazrednim mramorom. Navodno: kuću je izgradio novcem brata koji radi u Njemačkoj.  |
Miroslav Antic,
http://www.antic.org/
STOP NOVOM SVETSKOM PORETKU
==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: archive@jab.org T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
