Hoće li Buš brojati do deset

SAD su na terorističke napade na sopstvene ciljeve uvek odgovarale
prekomernom upotrebom sile. Ukoliko Amerikanci na nasilje odgovore
svojim uobičajenim nasumičnim vazdušnim udarima, terorizam će dobiti
opravdanje

Autor: Tamara Jorgovanović
Jasmina Koprivica

Bog je okrenuo leđa Americi. Na žalost, nije bio film, glavni junak nije
spasao ljude iz paklenog tornja, samo je predsednik odveden na sigurno
kako bi po Ustavu mogao da prekrši Ustav i užasnutoj naciji obeća
osvetu. 

Kao da i u ovom slučaju nije reč o osveti. 

„Ako želimo da sprečimo ovakve napade u budućnosti, moramo najpre
odrediti zašto je Amerika postala meta tolikog broja ljudi“,
prokomentarisala je Filis Benis sa Instituta za političke studije
nedavne terorističke napade na Njujork i Vašington. 

Normalno je, pa čak i poželjno, da svaka država ima svog neprijatelja,
ali se broj američkih u poslednjih dvadesetak godina zabrinjavajuće
namnožio. Država koja je do pre samo pola veka smatrana „obećanom
zemljom“, u kojoj su sloboda i jednake mogućnosti za sve privlačile
imigrante, odjedanput je, zaslepljena sopstvenom snagom, postala predmet
mržnje većeg dela sveta, vrlo verovatno i sopstvenih saveznika. 

Ne treba biti preterano pametan pa doći do zaključka da je tragedija sa
kojom se Amerika suočila 11. septembra direktna posledica agresivne
spoljne politike njenih kako republikanskih tako i demokratskih
administracija. Ako se prebroje sva, uglavnom bespotrebna, američka
bombardovanja u poslednjih nekoliko decenija (od završetka Drugog
svetskog rata SAD su intervenisale u 151 zemlji) i broj civilnih žrtava,
lako je shvatiti zašto u mnogim zemljama vlada ogorčenje prema
Sjedinjenim Državama i zašto je malo njih zaista zažalilo za nedužnim
njujorškim žrtvama. 

Lista onih kojima se Amerika zamerila bila bi poduža, ali je zbog učešća
terorista-samoubica u napadu na Njujork i Pentagon sumnja odmah pala na
muslimanske ekstremiste, jedine koji nastavljaju tradiciju japanskih
kamikaza. Većina političara i analitičara je najpre uzdržano, a onda i
konkretno, za napad optužila saudijskog disidenta Osamu bin Ladena, za
koga se tvrdi da je jedino sposoban da osmisli i sprovede operaciju
ovako velikih razmera. 

Amerika danas svakako ima najviše neprijatelja među muslimanskim
državama, sa kojima je već dugi niz godina u neobjavljenom ratu. Iran,
Irak, Libija i Sudan su pod sankcijama Ujedinjenih nacija (čitaj:
Amerike), a sve se ove zemlje, zajedno sa Sirijom, nalaze na Stejt
departmentovoj listi država koje podržavaju terorizam. Vojno prisustvo
SAD u ovom regionu je konstantno, jer su američke baze smeštene na
teritoriji osam zemalja: Turske, Saudijske Arabije, Kuvajta, Katara,
Bahreina, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana. 

Dešavanja u Palestini samo su pojačala mržnju islamskog sveta prema
„velikom satani“, kako se ovde nazivaju Sjedinjene Države. Čak i oni
umereni muslimani počeli su da dele mišljenje ekstremista. Zato i ne
čudi što je u ovim državama nikao tako veliki broj organizacija čiji su
članovi spremni da daju sopstven život u zamenu za neki američki. 

Sjedinjene Države se već dugo pozivaju na islamski fundamentalizam kako
bi opravdale svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku. To im, međutim,
nije smetalo da istovremeno podržavaju muslimanske militariste kada su
se njihovi ciljevi poklapali s američkim interesima. Tako je, recimo,
bilo u Avganistanu, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji. 

CIA je 1953. godine pomogla svrgavanje umerene vlade Mohameda Mosadika u
Iranu kako bi na vlast došao autokratski šah Pahlavi. Američke vlasti
podržavale su sedamdesetih godina i režim Džafara Nimeirija koji je
faktički upropastio Sudan. Sedamdesetih i osamdesetih, invazijama i
sirijskom i izraelskom okupacijom Libana, a uz podršku i kasniju
intervenciju samih SAD, uništene su umerene struje u Libanu, što je
dovelo do stvaranja militantnih organizacija kao što je Hezbolah. 

Tokom sovjetske okupacije Avganistana osamdesetih, SAD su pomagale,
naoružavale i obučavale islamske militantne pokrete za borbu protiv
vlade koju su postavili Sovjeti. To znači da je CIA faktički stvorila
neke od najpoznatijih svetskih terorista koji su se danas okrenuli
protiv Amerike. Jedan od njih je i Osama bin Laden. Amerikance nisu
mnogo brinule radikalne talibanske vlasti u Avganistanu sve dok nisu
odbile da isporuče Bin Ladena kada je optužen za napade na američke
ambasade u Keniji i Tanzaniji 1998. godine. 

Amerikanci su klasičan teroristički akt izveli marta 1985. kada su
podmetnuli bombu u predgrađe Bejruta. Stradalo je 80 civila, a 200 je
ranjeno. Napad je naredio tadašnji direktor CIA Vilijam Kejsi, a odobrio
ga Ronald Regan, u bezuspešnom pokušaju SAD da se reše antiamerički
nastrojenog libanskog sveštenika. 

SAD su na terorističke napade na sopstvene ciljeve uvek odgovarale
prekomernom upotrebom sile. Zbog sumnje da Tripoli stoji iza bombaškog
napada na jednu berlinsku diskoteku u kojoj su stradala dva američka
vojnika, SAD su 1986. bombardovale dva grada u Libiji, pri čemu je
stradao veliki broj civila. Među žrtvama je bila i dvogodišnja usvojena
ćerka Moamaera Gadafija. (Talas nasilja je time samo nastavljen: Libija
je 1989. odgovorila podmetanjem bombe u američki putnički avion koji je
eksplodirao nad Lokerbijem.) Sedam godina kasnije, 1993. godine, borbeni
avioni SAD napali su deo Bagdada zbog glasina da Iračani spremaju
atentat na Džordža Buša starijeg. Pre tri godine, Bil Klinton je u znak
odmazde za napade na američke ambasade u Tanzaniji i Keniji naredio
vazdušne udare po fabrici lekova u Sudanu, uz lažno opravdanje da se u
ovom postrojenju pravi hemijsko oružje za Osamu bin Ladena. Fabrika je,
inače, ovu siromašnu zemlju snabdevala polovinom potrebnih antibiotika i
vakcina. 

Kada je Libija odbila da izruči dvojicu osumnjičenih za eksploziju
aviona nad Lokerbijem, SAD su izvršile pritisak na UN da uvedu sankcije
Tripoliju. S druge strane, Vašington je odbio da izruči ljude koji su
osumnjičeni za terorističke napade u Venecueli i Kostariki, uključujući
i dizanje u vazduh kubanskog aviona 1976. godine. Sva ova lica bila su
povezana sa CIA. 

Aktuelna dešavanja na Bliskom istoku - otvorena podrška i snabdevanje
oružjem Izraela u sukobu sa Palestincima - samo su pojačali otpor koji
islamske države imaju prema „američkom imperijalizmu“. Logična posledica
ovakvih osećanja je stvaranje militantnih antiameričkih organizacija.
Islamsko verovanje da se ubistvom neprijatelja dobija mesto pored Alaha
stvorilo je najopasnije oružje, takozvane ljudske bombe, čija će
upotreba verovatno postati novi vid terorizma u narednim decenijama. 

„Nije slučajno da su terorističke organizacije počele da niču u sve
većem broju u oblasti gde je poslednja svetska supersila stavila više
naglaska na isporuke oružja i vazdušne udare nego na međunarodne zakone
i ljudska prava, i čak blokirala Ujedinjene nacije da pošalju posmatrače
ili sprovedu rezolucije protiv američkog saveznika. Zato i nije čudno da
se supersili na kraju i uzvrati“, smatra profesor političkih nauka na
Univerzitetu u San Francisku i stručnjak za Bliski istok Stiven Zans. 

„Isto tako, nije iznenađujuće da su na Bliskom istoku i u drugim
krajevima sveta koji su pretrpeli nasilje neki ljudi perverzno reagovali
proslavljajući što su i Sjedinjene Države takođe iskusile takav obiman i
nasilan gubitak života na sopstvenom tlu“, dodaje Zans u komentaru. 

Glavno pitanje u celom svetu sada je ko će osetiti američki bes o kome
je govorio Džordž Buš. Svi tipuju na Avganistan, čiji talibanski režim
štiti Osamu bin Ladena. U neku ruku, američki napad bi i pomogao
napaćenim Avganistancima da se oslobode surovih talibana, ali do toga
može doći samo u slučaju da Amerikanci udare s kopna. U bombardovanju
tipa „made in USA“ stradaju samo civili, a onima kojima su napadi
navodno namenjeni nikada ne fali ni dlaka s glave. 

„Napad na Ameriku“ će sigurno promeniti sliku sveta, mada još uvek nije
jasno u kom pravcu. Ukoliko Amerikanci na nasilje odgovore svojim
uobičajenim nasumičnim vazdušnim udarima, terorizam će dobiti
opravdanje. Ukoliko izbroje do deset i shvate da niko nije nedodirljiv,
ma koliko opasan bio, eto šanse da se terorizam suzbije. Jer,
neprijatelj ne vreba samo u muslimanskim zemljama, već i u onim
hrišćanskim, a lud je onaj ko misli da se nesreće dešavaju samo drugima.


Američki građani, pak, moraće sada da se suoče sa spoljnom politikom
svoje vlade koja je daleko od etičkih vrednosti koje proklamuje.
Politika nije samo plaćanje poreza. Pre nego što bombe zatrešte u nekom
kraju sveta, Amerikanci treba da se pozabave samima sobom. Slobodan
Miloševic je svoju odgovornost za bombardovanje Jugoslavije prebacio na
NATO, ali mu nije uspelo. Kao i Jugosloveni, tako bi i Amerikanci
trebalo da se zapitaju ne samo ko ih je pobio već i zašto. Mnogi
komentari ovih dana počinju rečenicama da „ništa u svetu više neće biti
isto posle Njujorka i Vašingtona“. Na žalost, ako Amerika krene sa
odmazdom - sve će biti isto. Prava promena današnjeg sveta počeće
pitanjem rančera iz Teksasa: „Gospodine predsedniče, šta smo ono beše
tražili u Vijetnamu, Panami, na Salvadoru… Kosovu?“


Sponzorisanje terorizma 


Amerikanci takođe imaju iskustva u sponzorisanju terorističkih napada,
bilo direktno, bilo preko posrednika. Šezdesetih godina, CIA je
organizvovala kubanske desničare u egzilu da izvedu seriju napada na
ovom karipskom ostrvu, pri čemu je stradao veliki broj civila. Dve
decenije kasnije, slična operacija je izvedena i u Nikaragvi, a u
napadima širom zemlje poginule su hiljade osoba. Ne treba zaboraviti da
su SAD dovele na vlast u Čileu i zloglasnog generala Augusta Pinočea,
tokom čijeg je režima počinjen ogroman broj zločina. 


Osveta, osveta! 

U anketi koju su sproveli Ej-Bi-Si i „Vašington post“ devet od deset
ispitanika izrazilo je uverenje da će SAD naći i kazniti počinioce
terorističkih akata u Njujorku i Vašingtonu. Zabrinjavajuće je, međutim,
da je dve trećine Amerikanaca u istraživanju Si-Bi-Esa izjavilo da
Sjedinjene Države treba da uzvrate makar 

http://blic.gates96.com/

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email To: [EMAIL PROTECTED]
This email was sent to: archive@jab.org

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште