GLAS ISTRAŽUJE


                              Zašto SRJ nije glasala u UN za zabranu
oružja s osiromašenim uranijumom, od
                              koga je i sama stradala? (3)

                              Prof. dr Vladimir Ajdačić, nuklearni
fizičar

 Bez časti i morala

                              Za merenje radijacije samo jednog čoveka
treba oko 5.000 dolara. Zato u našoj
                              zemlji nema načina da se ovim ljudima
pomogne

                              Sa zaprepašćenjem sam pročitao vest o
uzdržanosti SRJ prilikom glasanja u
                              UN. Želeo bih da odgovorim našem
ambasadoru i direktoru "Vinče", koji je
                              podržao odluku. Upotreba termina "u
kontekstu" znači prema trenutnim
                              potrebama, a ne u skladu s ljudskom časti
i moralom. Kako sramno taj
                              "kontekst" izgleda, dovoljno je setiti se
Iraka.

                              Teško je prebrojati žrtve Zalivskog rata,
naročito decu, gde se to dejstvo
                              ispoljava još na fetusu. Na primer,
"kiklopsko oko" na sredini čela. I napadači
                              su stradali - 90.000 ih je obolelo od
sindroma Zalivskog rata, a 25.000
                              veterana umrlo. U Misisipiju, čiji su
očevi bili na ratištu, deca su rađana s
                              kupastom glavom...

                              Čeka li to i našu decu?
                              - Kod nas korišćena manja količina
uranijuma, a u prilog nam idu i klimatski
                              uslovi, jer aerosolovi osiromašenog
uranijuma kiše i vetrovi to rasteruju, pa je
                              stepen opasnosti za oko deset puta manji.
Količina uranijuma na Kosmetu je
                              40 puta manja nego u Iraku. Aerosolni
oblaci su se u Zalivu zadržavali više
                              godina, a kod nas kraće od mesec dana.

                              Zašto nije formirano društvo žrtava
osiromašenog uranijuma, kako je
                              najavljeno, i koliko ima ljudi koji su
oboleli?
                              - Između hiljadu i dve hiljade ljudi je
moglo da bude zapahnuto tim parama. Mi
                              ne znamo koliko ih je tačno, jer su na VMA
uradili analizu na oko 2.000 ljudi i
                              to onu koja može da se uradi u običnom
domu zdravlja. Za vreme rata grupa
                              nas troje, prof. Danilo Soldatović,
toksikolog, prof. Ivan Aničić, profesor na
                              katedri fizike, i ja dogovarali smo se
kako da pomognemo ljudima koji će biti
                              zapahnuti parama. Tražili smo pomoć, ali
nismo je dobili. Tražili smo pomoć i
                              od prijatelja u Kanadi, jer nemamo opremu
za te svrhe. Jedino je profesor
                              Sarma odgovori pozitivno, jer je i on sam
pokušavao da dokaže da su kanadski
                              veterani Zalivskog rata oboleli od
osiromašenog uranijuma.

                              Međutim, kada smo rekli da želimo da
lečimo i pratimo veći broj naših
                              bolesnika, on je, verovatno iz straha da
će izgubiti fondove, odustao. Tako smo
                              ostali bez poslednje šanse da merimo i
pratimo.

                              Jedan uzorak smo ipak poslali u Kanadu,
ali ni posle godinu dana nismo dobili
                              odgovor. To znači da i oni imaju probleme,
jer, ako bi se to dokazalo na
                              jednom jedinom čoveku, onda bi oni morali
da desetine hiljada svojih
                              unesrećenih obeštete, a to je više od
milijardu dolara. Oni tvrde da su to vrlo
                              male doze zračenja, što uopšte nije tačno.

                              Nama treba samo jedna laboratorija da
bismo dokazali da u Srbiji ima žrtava
                              osiromašenog uranijuma. Ali, pošto nismo
izvršili taj eksperiment, imamo samo
                              - hipotezu. Za merenje samo jednog čoveka
treba oko 5.000 dolara. Zato u
                              našoj zemlji nema načina da se ovim
ljudima pomogne.


B. RISTIĆ

                              Dr Dejan Dimov, ekspert za ekologiju

                              Do granica poniženja naroda

                              Neće da idu uz nos Americi jer bez
donacija pada vlada

                              Bombardovanje Srbije, pre svega američko,
vrlo je težak međunarodni zločin
                              koji se zataškava do granica poniženja
jednog naroda. Socio-ekološke
                              posledice još su nesagledive, a odnose se
pre svega na kršenje ljudskih prava
                              na kojima SAD toliko insistiraju i u čije
ime vode ratove na tuđim teritorijama.

                              Srpska i jugoslovenska vlada, kao izrazito
antiekološke, vode takvu politiku jer
                              misle da će teret ratnih zločina biti
manji. Tzv. nova Srbija je upravo Srbija bez
                              transparentnosti i istine - kaže dr Dejan
Dimov, poznati borac za zaštitu
                              prirode.

                              Zašto mislite da se SRJ uzdržala od
glasanja protiv zabrane upotrebe oružja s
                              osiromašenim uranijumom?
                              - To je politika Vlade Srbije. Neki iz
Vlade smatraju da nije dobro ići uz nos
                              Americi, jer ona odlučuje o donacijama.
Nema donacija - vlast pada! Ovdašnja
                              javnost ne zna da SRJ nije mogla da glasa
protiv municije s osiromašenim
                              uranijumom, jer je i sama uključena u
njenu upotrebu. Prikazivanje te municije
                              na RTS-u, uz objašnjenja stručnjaka iz
vojske i Instituta u Vinči da "nije
                              opasna po zdravlje" potvrdilo je svima da
mi i nemamo ništa protiv što su nas
                              njom bombardovali.

                              Zašto kod nas nema ministarstva za
ekologiju?
                              - Premijer Đinđić je dokazani antiekolog i
on ne uživa poverenje demokratskog
                              javnog mnjenja, pamti se njegova izjava
još iz 1992. da njemu "neće svako da
                              vodi ekologiju", pa je kao potpredsednik
DS-a, zajedno s Mićunovićem,
                              predsednikom, potpisao zahtev republičkom
parlamentu da se zbog štednje
                              ukine ministarstvo za ekologiju, a uvede
ministarstvo vere.

                              Zato sada ima mlađanog savetnika za
ekologiju Srđana Popovića, koji je 24
                              časa posle pomora svega živog u Tisi,
rekao da je voda Tise u granicama
                              normale"!? Od ovakvih izjava se naježim,
pogotovu kad znam šta se desilo sa
                              rekom Tisom. Znači i "novi" nastavljaju sa
starom praksom "kako tata kaže".

                              Kakvo potomstvo čeka Srbiju?
                              - Već duže u Srbiji oboleva godišnje oko
16.000 dece od 14 godina od raka. O
                              ostalim bolestima znaju samo jadni
roditelji. Precizni stručni i naučni podaci ne
                              mogu se dobiti. A kad se u to umeša i
politika sa onim "ne uznemiravati
                              javnost", onda je prognoza prilično mračna
što se potomstva tiče. Srbiji nisu
                              potrebne donacije da bi se vodila ekološka
politika zdrave hrane i zdrave
                              životne sredine. Za to je potrebna
drugačija svest. Nažalost, na sceni su novi
                              diletanti koji se neće suočiti s
činjenicom da nije sve za prodaju.

                              Da li je skladištenje tuđeg nuklearnog
unosan biznis?
                              - Godine 1981. Nemačka je sklopila ugovor
s Kinom o skladištenju nuklearnog
                              otpada u vrednosti od 5,5 milijardi
dolara. Iskrsli su problemi s transportom, pa
                              se prešlo na Balkan. To je profitabilan
posao. Za njegovu uspešnost su
                              potrebna dva uslova: da nemate
ministarstvo za ekologiju ni zakone o zaštiti
                              životne sredine i da se štampa i mediji ne
bave ovom trivijalnom temom.

                              Oba ova uslova kod nas postoje. Đinđićev
autizam je viđen još samo kod
                              Miloševića. O Boru je moglo da se piše
samo kao uspehu radnika u proizvodnji
                              bakra i zlata. Nepoznato je da iz Bora
nijedan radnik nije otišao u starosnu
                              penziju.


B. R.

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: archive@jab.org

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште