Title: Message


  
                              GLAS JAVNOSTI
                               21 JANUAR 2002
                              Licni stav
 
 
                              Teško breme kengurskog suda
 
                               Kosta Cavoški
 
                              Iako to još niko nije javno rekao, izgleda da je 15. januar bio poslednji rok za novu isporuku optuženih Haškom
                              sudu. cim je taj rok istekao, vec 16. januara u Beograd je doputovao specijalni americki izaslanik za ratne zlocine
                              i zatražio hitan razgovor s najvišim ciniocima naše zemlje i clanovima porodica dvojice osumnjicenih.
 
                              Pri tom su on i njegov americki kolega u Beogradu, kao prave gazde nazovi Suda u Hagu, našim celnicima
                              ponudili ovakvu pogodbu: vi nama odmah isporucite prvog Predsednika Republike Srpske dr Radovana
                              Karadžica i ratnog komandanta Vojske RS general-pukovnika Ratka Mladica, a mi vam "obecavamo" da ce
                              spektakularno sucenje najpoznatijoj trojki u svetu (Karadžicu - Mladicu - S. Miloševicu) biti i poslednje sucenje
                              pred Haškim sudom, posle cega ce svi zateceni slucajevi biti predati nacionalnim sudovima, a ovaj sud biti
                              raspušten.
 
                              Koliko je to nama poznato, ova "prica" je bajata vec godinu dana i nju povremeno proturaju americki emisari u
                              poverljivim razgovorima sa svojim balkanskim sagovornicima. Pri tom se najcešce vajkaju da im nedostaju
                              materijalna sredstva za izdržavanje ovog suda, da ih ona žena (verovatno misle na Karlu del Ponte) nedovoljno
                              sluša, te da je ovaj sud vec postao teret za ugled Sjedinjenih Država i americku politiku u svetu.
 
                              Svako razložan ce se odmah upitati: da li se ovoj "prici" može verovati i da li se uopšte zdravo za gotovo mogu
                              primiti usmene reci, a narocito obecanja americkih diplomata data balkanskim domorocima. Da bismo dobili
                              odgovor na ovo pitanje, valja se prisetiti hude sudbine Slobodana Miloševica i Biljane Plavšic.
 
                              Kada je izdavao jednu po jednu prekodrinsku srpsku zemlju, pocev od Zapadne Slavonije, i u Dejtonu
                              ubogaljivao Republiku Srpsku, Slobodan Miloševic je, kao "najvažniji americki cinilac mira i stabilnosti na
                              Balkanu", sigurno imao cvrsta jemstva da on licno nece biti optužen za bilo kakve zlocine u Hrvatskoj i Bosni i
                              Hercegovini. Još gore je prošla Biljana Plavšic koja je cinila i više od onoga što su od nje tražili americki emisari u
                              Bosni, pa je ipak zaglavila u haški zatvor, da bi bila privremeno puštena tek kada je pristala da "saracuje" s
                              haškim tužiocem. Sve nas to navodi na zakljucak da se ovoj generaciji americkih politicara i diplomata ne može
                              verovati.
 
                              No, i pored ove neverice, u jednom se lako možemo složiti s uvaženim americkim emisarima. Haški sud je zbilja
                              za sve nas postao nepodnošljiv teret koji što pre treba odbaciti. Za to je dovoljan samo jedan od više valjanih
                              razloga.
 
                              Haški sud sistematski krši pravila mecunarodnog prava o pritvoru. Prema clanu 9 stav 3 Mecunarodnog pakta o
                              gracanskim i politickim pravima, "stavljanje u pritvor lica koja ocekuju da im se sudi ne sme biti opšte pravilo",
                              dok je u Haškom sudu upravo obrnuto - pritvor je pravilo, a odbrana sa slobode izuzetan izuzetak. Uz to prema
                              ovom paktu, uhapšenom licu ce se "suditi u razumnom roku ili ce biti osloboceno", dok Haški sud praktikuje
                              pritvor bez ikakvog vremenskog ogranicenja.
 
                              Štaviše, predugo zadržavanje u pritvoru protivno je ne samo ovom paktu nego i praksi Evropskog suda za ljudska
                              prava, koji primenjuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a trajanje pritvora
                              ogranicava na najviše dve godine. Protivno ovakvoj praksi, general Momir Talic, koji je na prevaru uhapšen 25.
                              avgusta 1999. godine u Becu, u pritvoru je vec dve godine i pet meseci, a da sudece vece još nije utvrdilo tacan
                              datum pocetka sucenja.
 
                              Sve nas ovo navodi na zakljucak da Haški sud sistematski krši mecunarodno pravo, te da predstavlja
                              nedopustivo izrugivanje pravdi i nepodnošljivo ruglo pravosuca. Nije stoga nimalo slucajno što ga 
                             mnogi znalci na Zapadu podrugljivo nazivaju "kengurskim sudom".
                              Izgleda da su to bar neki ljudi u americkoj administraciji konacno shvatili, te da, pored ostalog, i zbog toga
                              predlažu da se spektakularnim sucenjem pomenutoj trojki rad Haškog suda okonca, a svi mi oslobodimo teškog
                              bremena tog "kengurskog suda".  
 
 
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02012002.shtml
 
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
==^================================================================
This email was sent to: archive@jab.org

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште