Drugi pišu "The Independent"

                              Čestitam, Ameriko. Usrećila si Bin Ladena

                              Pretvaramo se u onakve ljude kakvima nas
Bin Laden zamišlja: u podle i nemilosrdne


PIŠE: ROBERT FISK

                              Okovani, vezanih očiju i pod sedativima,
odvedeni u najudaljeniji kraj sveta, gde će možda biti pogubljeni i gde
se
                              ne poštuju ljudska prava. Ovo me podseća
na Bliski istok. Okovani, vezanih očiju, pod pretnjom da će ih
                              "sudovi" na kojima nemaju pravo na odbranu
ili pretpostavku da su nevini osuditi na smrt. To zaista podseća na
                              Bejrut osamdesetih.

                              Čini se da sam ovu priču već jednom pisao.
Sećam se da sam prošli put pisao o svom kidnapovanom prijatelju,
                              novinaru agencije AP Teriju Andersonu. I
on je bio okovan i vezanih očiju. I njemu su njegovi tamničari, libanski

                              islamisti, stalno pretili. Ali, to se
dešavalo između 1986. i 1991. i želim da vas podsetim na jednu bitnu
razliku: Teri
                              uopšte nije bio čovek sklon nasilju. On je
bio novinar, drug i prijatelj. Pa ipak, prema njemu se postupalo veoma
                              surovo. Bio mu je zabranjen svaki kontakt
s porodicom; zatočen je u hladnu ćeliju i isto tako kategorički su mu
                              pretili smrću kao što američki vojni
sudovi prete pripadnicima Al Kaide jer znaju da njihovu sudbinu drže u
svojim
                              rukama.

                              Takođe se prisećam odvratnog zatvora
Kijam, u kojem su Izraelci držali svoje stvarne, ali i zamišljene
protivnike
                              iz Libana, mada ni jednima ni drugima
nikada nije suđeno; zatvora u koji su oni dovođeni u okovima, vezanih
                              očiju, pod sedativima. Tokom ispitivanja
podvrgavani su mučenju. Kroz njihove genitalije i bradavice (među
                              zatvorenicima je bilo i žena) puštana je
struja. To što su američki saveznici Izraelci naučili pripadnike
libanske
                              milicije 1980, a ovi preneli svojim
neprijateljima, pripadnicima šiitske milicije, nikada se ne bi moglo
dogoditi u
                              zalivu Guantanamo. Da je tada insistirala,
Amerika je, kao veliki prijatelj Izraela, mogla da izdejstvuje
zatvaranje
                              gnusnog i odvratnog zatvora Kijam. Ali,
Vašington je ćutao. Pripadnici šiitske milicije ostavljeni su na milost
i
                              nemilost ljudima koji su na njihove
genitalije kačili elektrode. Narod koji će kasnije proglasiti rat dobra
protiv zla,
                              nije video ništa loše u onome što se
dešavalo u tom zatvoru.

                              Podsetimo se još nečega. Kad sam
osamdesetih izveštavao o ratu u Avganistanu između hrabrih mudžahedina i

                              sovjetskih okupatora, Rusi ili njihovi
avganistanski komunistički saveznici povremeno bi zarobljavali arapske
borce
                              koje su oružjem snabdevali Amerikanci, a
finansirali Saudijci i zapadne zemlje. Većina tih Arapa su bili
Egipćani.
                              Snimala bi ih kabulska televizija, a potom
su, kao "teroristi", bili pogubljeni. Zvali smo ih "borci za slobodu".
                              Predsednik Ronald Regan upoređivao ih je
sa osnivačima Amerike. S vremena na vreme, te revolucionarne snage
                              bi prešle reku Amu Darja i napadale
Sovjetski Savez. "Arapski" Avganistanci bi s teritorije Avganistana
napadali
                              jednu stranu zemlju. Oni su to činili u
okviru svoje borbe protiv okupacije i mi smo ih u tome podržavali.
Zaboga,
                              oni su bili "borci za slobodu". Sada kad
su se suprotstavili Americi, kad su se usudili da se suprotstave
američkim
                              snagama unutar Avganistana kako bi
uništili te snage koje su "okupirale" jedan deo arapskog sveta -
Saudijsku
                              Arabiju, Kuvajt - postali su "nelegitimni
borci", "zatočenici bojnog polja". Tako su ih osamdesetih nazivali i
Rusi
                              kako bi pred svetom opravdali njihovo
zatvaranje u ozloglašeni zatvor Pol e Čoukri u blizini Kabula, gde su
bili
                              zatočeni kao životinje pre nego što su
izvođeni pred montirane sudove.

                              Ako se izuzmu mučenja zatvorenika, SAD
sada čine isto ono što većina arapskih režima radi već decenijama:
                              hapse svoje brutalne neprijatelje,
"islamiste", drže ih u izolaciji, u okovima i vezanih očiju, a za to
vreme pripremaju
                              montirana suđenja. Takav postupak
zasigurno bi odobrili egipatski predsednik Mubarak i jordanski kralj
Abdulah,
                              kao i Saudijci, čiji groteskni, beznadežno
nepravedni sistem islamske "pravde"sadašnji američki zatvorenici vrlo
                              dobro poznaju. Istini za volju treba reći
da bi Sadamove tamnice bile daleko gore. Međutim, prema pripadnicima
                              Al Kaide postupalo bi se na sličan način u
većini arapskih zemalja i Izraelu.

                              Uostalom, sviđalo se to nama ili ne, mnogi
Saudijci smatraju da su američki vojnici okupirali njihovu zemlju, kao i

                              da samo njihovo prisustvo na tlu
saudijskog kraljevstva predstavlja zločin. Naravno, kralj Fahd je 1990,
posle
                              iračke invazije na Kuvajt, pozvao
Amerikance da dođu u Saudijsku Arabiju. Predsednik Buš stariji obećao je

                              Arapima da će Amerikanci napustiti ovu
zemlju kad joj više ne bude pretila opasnost od iračke okupacije. Ali,
oni
                              su još tamo.

                              Pre nekoliko godina napisao sam u
"Indipendentu" da saudijski prestolonaslednik princ Abdulah - istinski
vladar u
                              toj zemlji pošto je kralj veoma bolestan -
želi da Amerikanci odu. Američki komentatori su burno reagovali na
                              moj tekst. Sada, međutim, ni manje ni više
nego "Vašington post" izveštava da Saudijci žele da Amerikanci
                              napuste zemlju. Komentatori ćute. Ali, ne
i američki državni sekretar Kolin Pauel. Po njemu, američko prisustvo u
                              Saudijskoj Arabiji će možda trajati sve
dok se svet ne pretvori "u mesto iz naših snova." "Američke snage u
                              Saudijskoj Arabiji ne predstavljaju samo
snagu odvraćanja za Sadama Huseina, nego i simbol američkog uticaja",
                              izjavio je on nedavno.

                              Mogu li pripadnici Al Kaide imati jači
razlog za nastavak otpora? Pitanje "okupacije" Saudijske Arabije i dalje
je
                              osnova Bin Ladenove borbe protiv SAD, to
je osnovni razlog njegove bespoštedne borbe protiv Amerike. Kolin
                              Pauel je ovom izjavom obelodanio da je
Vašington imao zadnje namere kad ga je svojevremeno poslao u Zalivski
                              rat. Kad je još dodao da "bi trebalo da se
nametnemo saudijskoj vladi i više nego što nalaže apsolutni minimum
                              naših potreba", rekao je sve. Drugim
rečima, samo SAD mogu odlučiti koliko će njihove snage ostati u
Saudijskoj
                              Arabiji. To je baš ono što je Bin Laden
sve vreme govorio.

                              Američki vojnici su uhapsili šest Arapa u
trenutku njihovog puštanja iz zatvora u Bosni. Naime, bosanske vlasti su

                              zaključile da ove ljude treba osloboditi
pošto Amerikanci, u želji da zaštite svoje obaveštajne izvore, nisu bili

                              spremni da predaju dokaze koji bi mogli
biti iskorišćeni na suđenju. Oni su zaista oslobođeni, ali na kratko,
pošto
                              su ih odmah zarobili američki vojnici. Šta
nam je na ovu vest krajnje ozbiljno saopštio "Vašington post"? Da su
                              ovu operaciju u Bosni, potpuno nezavisno
od snaga kojima rukovodi NATO u toj zemlji, izveli američki vojnici.
                              Stvarno? Zar je "Vašington post" do te
mere glup? Jesmo li mi toliko glupi? Zar je to poštovanje reda i zakona?

                              Da, Zapad se zaista bori protiv surovog
neprijatelja. Svaki onaj koji je u celini pročitao izjavu Osame bin
Ladena
                              na video kaseti od decembra prošle godine
zna da je rat protiv njega - pa i sukob u Avganistanu - tek počeo.
                              Međutim, mi se već sada pretvaramo u
onakve ljude kakvima nas Bin Laden zamišlja: u podle i nemilosrdne
ljude.
                              Okovani, vezanih očiju, pod sedativima.
Spremni za suđenje bez podnošenja dokaza. S mogućnošću da konačni
                              ishod tog suđenja bude smrtna kazna. Mi
sada predstavljamo upravo onakve neprijatelje protiv kakvih Bin Laden
                              želi da se bori. On mora da je srećan
čovek.


PREVOD: Ž. DULIĆ
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02012701.shtml

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: archive@jab.org

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште