Title: Message
 


 

Šta će Vlastimir Đorđević u Hagu govoriti o Miloševiću

U jednoj formulaciji Haškog tužilaštva stoji da će jedan visoki funkcioner MUP svedočiti o uklanjanju tragova zločina. Da li se iza ove formulacije krije ime Vlastimira Đorđevića, nekadašnjeg načelnika Resora javne bezbednosti srpske policije

Autori: Nataša Mijušković/Marko R. Petrović

General-potpukovnik Vlastimir Đorđević, bivši načelnik Resora javne bezbednosti, biće jedan od glavnih svedoka na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom. Ovo je vest koja se sve češće može čuti iz mnogih izvora - od Tribunala do visokih neimenovanih zvaničnika srpske vlasti. Tačnost ove informacije za „Blic News“ potvrđuju i izvori bliski srpskoj policiji, koji tvrde da Đorđević mnogo zna o dešavanjima na Kosovu, posebno kad je reč o 1998. godini, kada je lično rukovodio nekim akcijama policije oko Prizrena i Orahovca.

Sagovornici „Blic Newsa“ ocenjuju da je teza kako je Đorđević slab svedok optužbe protiv Miloševića, kojeg se Hag dohvatio kao slamke spasa, neodrživa jer, kako kaže jedan od njih, „skoro da nije bilo sastanka na najvišem nivou kojem nije prisustvovao“. Izvor „Blic Newsa“ blizak srpskoj Državnoj bezbednosti ide i korak dalje od svih dosadašnjih informacija i tvrdi kako Đorđević nije ni u Zaječaru ni u Moskvi, gde se navodno posle penzionisanja bavio privatnim biznisom, nego da je već mesec dana u Hagu, gde se, okružen obezbeđenjem, sprema da svedoči. Đorđević je, naime, sa državnim organima Srbije i sa Tužilaštvom Haškog tribunala postigao dogovor da će mu u zamenu za svedočenje biti garantovan imunitet pred Hagom. Đorđeviću su, kako je objavljivano u štampi, još pre skoro osam meseci promenjeni identitet i mesto boravka sve dok se ne pojavi kao krunski svedok na suđenju Miloševiću, s obzirom da je na osnovu njegovih priznanja i informacija sačinjen dokazni materijal protiv bivšeg jugoslovenskog predsednika.

Miloševićev advokat Zdenko Tomanović tvrdi da ne zna da li je Đorđević jedan od zaštićenih svedoka u procesu protiv Miloševića, ali kaže:

- U jednom podnesku Tužilaštva, kada se objašnjava šta će koji zaštićeni svedok da svedoči, u jednoj formulaciji stoji da će jedan visoki funkcioner MUP svedočiti o uklanjanju tragova zločina.

Da li se iza ove formulacije krije ime nekadašnjeg načelnika RJB? Upravo Đorđevića je ministar Mihajlović maja 2001. označio kao jednog od izvršilaca Miloševićeve naredbe o „asanaciji bojišta“ i uklanjanju tela žrtava s Kosova i Metohije.

U pitanju je bio „slučaj hladnjača“. Naime, 6. aprila 1999. godine, 11 dana posle početka NATO bombardovanja, u Dunavu kod Tekije pronađena je hladnjača sa desetinama leševa kosovskih Albanca, potopljena u noći između 20. i 21. marta iste godine. Po nalogu Đorđevića, istraga je prekinuta, a slučaj proglašen za državnu tajnu: ljudski ostaci natovareni su na dva kamiona i odvezeni „u Beograd, na obdukciju“.

Zapravo su, kako je 25. maja 2001. na konferenciji za novinare rekao Dragan Karleuša, zamenik načelnika Uprave kriminalističke policije MUP Srbije, leševi iz hladnjače u tajnosti prebačeni u dva kamiona i upućeni ka Beogradu.

Glavni inspirator poduhvata „asanacije terena“ bio je, kako je rekao Karleuša, sam Milošević, ali je na potrebu da se to uradi ukazivao Đorđević. Ova informacija bi dakle mogla da predstavlja veoma jak razlog da se Đorđević pojavi pred Tribunalom, što bi Karla del Ponte mogla da nagradi zatvaranjem očiju pred Đorđevićevom odgovornošću.

Prema Karleušinim rečima, koji se pozivao na „operativna saznanja“, marta 1999. u Miloševićevom kabinetu održan je sastanak kojem su prisustvovali i ministar policije Vlajko Stojiljković, Đorđević i načelnik RDB Radomir Marković. Tom prilikom Đorđević je kao problem izneo pitanje asanacije terena na Kosovu, posle čega je Milošević Stojiljkoviću naložio da se „postara za to kako bi se uklonili svi tragovi koji bi mogli da ukažu na postojanje dokaza o izvršenim zločinima“.

Prema pisanju magazina „Njuzvik“, Đorđević je na pomenutom sastanku zabrinuto upozorio Miloševića kako bi jugoslovenske snage uskoro mogle da napuste Kosovo, što bi NATO snagama omogućilo da pronađu mnoge leševe širom Kosova.

- Pobrinite se za to - rekao je tada Milošević saradnicima, navodi „Njuzvik“ pozivajući se na anonimni izvor blizak učesnicima sastanka. Neimenovani zapadni diplomata na službi u Beogradu izjavio je za ovaj magazin čak i da je video-traka sa ovog sastanka prosleđena Tribunalu u Hagu.

Do postavljanja na mesto načelnika RJB Đorđević je bio desna ruka Radovana Stojčića Badže, zamenika ministra policije. Poslednji se i oprostio od Badže, koji je ubijen 11. aprila 1997. u beogradskom restoranu „Mama mia“. Govoreći nad njegovim kovčegom u Aleji velikana na Novom groblju tri dana kasnije, Đorđević je rekao: „Zavetujemo se da ćemo sa istim žarom nastaviti borbu za miran život naših građana, da ćemo pronaći zločince koji su ti oduzeli život, da ćemo obezbediti mir u Srbiji“.

Tačno četiri godine kasnije, 14. aprila 2001, ubrzo posle otkrivanja „slučaja hladnjača“, odlukom Dušana Mihajlovića, novog ministra policije, penzionisan je. Prethodno je, 30. januara 2001, smenjen sa funkcije načelnika RJB, ali je ostao u MUP sa zvanjem savetnika. Rešenje o realizaciji odluke o penzionisanju izdato je tek 3. maja, a iz MUP su nespretno demantovali kako njegovo penzionisanje ima veze s umešanošću u prikrivanju tragova masovnih ubistava Albanaca na Kosovu.

Nedugo zatim, Đorđeviću se gubi svaki trag. Početkom juna 2001. godine objavljeno je čak i da je napustio zemlju i sklonio se u Moskvu, dok su drugi izvori tvrdili kako se krije u stanu svog tasta u Zaječaru. O njegovom prebivalištu navodno ništa ne zna ni srpski ministar policije Dušan Mihajlović. Odgovarajući na pitanje Vojislava Šešelja, pred Anketnim odborom Savezne skupštine koji se bavi ubistvom Pavla Bulatovića, gde se nalazi general Đorđević, Mihajlović je lakonski odgovorio da se njegovo ministarstvo ne bavi time gde se nalaze građani Srbije.

Potpunim nestankom iz javnog života završena je policijska karijera 55-godišnjeg Đorđevića, koja je vrhunac doživela 27. oktobra 1998. postavljanjem za načelnika RJB. Na taj položaj došao je istog dana kada je i Radomir Marković na mestu načelnika Resora državne bezbednosti zamenio Jovicu Stanišića.

Đordević se posle završenih studija prava u Beogradu zaposlio u SUP Zaječar iako nije odslužio vojsku, što je bio jedan od uslova konkursa. Vojni rok je služio naknadno. U početku je radio kao pripravnik u kriminalističkoj službi, zatim kao operativac, ali pošto je procenjeno da ne daje rezultate, premešten je u uniformisani deo milicije. Njegova žena Sojka, inače iz Zaječara, radila je kao stručni saradnik u Okružnom komitetu Saveza komunista. Kada je tadašnji sekretar Dragoljub Dragošan postavljen za predsednika Saveza sindikata Srbije u Beogradu, sa sobom je poveo i Sojku i Rođu. Sojka je postala ministar za socijalna i boračka pitanja u vladi Stanka Radmilovića, a Rođa je dobio posao u Republičkom SUP, u sektoru milicije.

Važio je za jednog od najpopularnijih policajaca u porodici Milošević, a veliku popularnost uživao je, kažu, i kod običnih policajaca. Pripadnici Miloševićevog establišmenta, međutim, nemaju mnogo reči hvale za bivšeg načelnika RJB. Kažu da je „vidovit“ te da se, predvidevši pad režima, još leta 2000. dogovorio o svom budućem statusu sa predstavnicima sadašnje vlasti. Istina ili ne, tek - jedan je od četvorice generala koji su u noći između 5. i 6. oktobra promenili dres. Ipak, jednom je ostao veran, i to crno-belom. Veliki je „grobar“, a mnogi bi se zakleli da je umešao prste kad je Partizan nekoliko puta dobijao utakmice u 90. minutu.

Rođin angažman na Kosovu Milošević je znao da ceni i 26. novembra 1999. godine dodelio mu je orden. Uskoro će se ustanoviti i da li će mu se Rođa odužiti tako što će izneti dokaze koji će potvrditi da je Milošević znao za zločine počinjene nad civilima na Kosovu.

Stiže i Šainović?

U Tribunalu se sve više govori da će i Nikola Šainović i Vlajko Stojiljković narednih dana stići u Hag.

- Vrlo je moguće da će Šainović samoinicijativno otputovati - kaže izvor „Blic Newsa“ blizak ovom funkcioneru SPS koji već duže vreme izbegava javnost. Poslednjih meseci Šainovića je bilo moguće videti samo u partiji. Radio B92 potvrdio je u ponedeljak da Šainović intenzivno razmišlja o predaji i da će odluku doneti u narednih nekoliko dana. Šainović je, prema informacijama B92, protestovao zbog saopštenja SPS u kojem se navodi da se nijedan funkcioner te partije neće dobrovoljno predati Tribunalu.

Одговори путем е-поште