http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/05.htm
Prve crnogorske nezavisne elektronske novine (PCNEN)
Drugi pisu:
12.10.2002.
U NABRIJANIM DEBATAMA KONTRA HAAGA POVIJEST JE
PODVRGNUTA RADIKALNOM ULJEPSAVANJU
Eticko ciscenje Karadjordjeva
Tudjman je desetljecima prije, a svakako od 1963.,
zastupao stav da je prostor ondasnje Jugoslavije nuzno
presloziti na osnovu novog povijesnog sporazuma
izmedju Hrvata i Srba. Njegov koncept stvaranja Velike
Srbije i Velike Hrvatske podrazumijevao je preseljenje
stanovnistva i podjelu BiH, za koju kontinuirano tvrdi
da
je umjetna tvorevina
Dok Europa premijeru Racanu urucuje ostre prosvjedne
note, kakve je svojedobno slala Tudjmanu, u hrvatskoj
se politickoj i medijskoj javnosti, umjesto suocavanja s
cinjenicama iz proteklog rata, ponovo bjezi u lazi i
obmane. Europska unija jucer je Zagrebu urucila
demars, upozoravajuci na potrebu suradnje s Haskim
sudom i isticuci da s velikom zabrinutoscu prati
rasprave
koje se povodom optuznice protiv generala Bobetka vode
u Hrvatskoj. U tim redovito kontra Haaga nabrijanim
debatama povijest je podvrgnuta radikalnom
uljepsavanju: Tudjman se pokusava prikazati kao
Mahatma Gandhi, koji je u Karadjordjevu bio na
neobaveznom izletu i podjelu Bosne i Hercegovine
nikada nije imao ni u primisli.
Neprirodni hrvatski perec
Jednako su u tom pogledu nojevske izjave predsjednika
Stipe Mesica pred Haskim sudom da je Tudjman sve do
sastanka u Karadjordjevu bio za >cjelovitu Bosnu<, a da
je tek nakon toga, pod Milosevicevim utjecajem, >sasvim
promijenio misljenje<, kao i set tvrdnji, koje sada
preplavljuju medije, da dogovora o podjeli Bosne u
Karadjordjevu nije bilo. Hrvoje Sarinic, kao svjedok
Tudjmanovih susreta s Milosevicem, kaze da su dvojica
razgovarali o >svim solucijama ali nikakvog definitivnog
a jos manje pisanog dogovora nije bilo< te on nikada
nije
cuo da bi Hrvatska dobila banovinske granice, dakle pola
Bosne i Hercegovinu. Mate Granic takodjer tvrdi da mu
Tudjman nikada >nista takvo nije spomenuo< te
zakljucuje da brutalna agresija Srbije na Hrvatsku
demantira postojanje bilo kakvog dogovora. Zdravko
Tomac, svojedobno potpredsjednik Vlade demokratskog
jedinstva, danas kaze kako >nema nikakvih osnova, ni u
tajnim razgovorima, ni u politici, niti u dokumentima,
za
tvrdnje da su Srbija i Hrvatska imale tajni plan kako ce
Bosna i Hercegovina nestati te ce jedan njen dio dobiti
Hrvatska a drugi Srbija<.
Evo cinjenica:
Prvo, nije tocna Mesiceva tvrdnja da je Tudjman tek od
Karadjordjeva prihvatio Milosevicevu ideju o podjeli
Bosne i Hercegovine. Tudjman je desetljecima prije, a
svakako od 1963., zastupao stav da je prostor ondasnje
Jugoslavije nuzno presloziti na osnovu novog povijesnog
sporazuma izmedju Hrvata i Srba. Njegov koncept
stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske podrazumijevao
je preseljenje stanovnistva i podjelu BiH, za koju
kontinuirano tvrdi da je umjetna tvorevina. U kampanji
pred prve visestranacke izbore on govori o >neprirodnom
hrvatskom perecu< kojega treba >popuniti<, a jedan od
prvih proglasa HDZ-a kao cilj istice stvaranje Hrvatske
u
>njenim prirodnim i povijesnim granicama<.
Kolonijalna tvorevina
Drugo, mozda, kao sto tvrdi Sarinic, u papirima nema
dokaza da je u Karadjordjevu dogovoren plan podjele
BiH. Ali nakon tog je susreta sluzbeno saopceno kako su
Tudjman i Milosevic postigli dogovor da se >u procesu
rjesavanja jugoslavenske krize mora osigurati postovanje
interesa srpskog i hrvatskog naroda u cjelini<. Tek
kasnije postaje jasno da formulacija >u cjelini< znaci
svi
Srbi, odnosno svi Hrvati u jednoj drzavi. Nekoliko dana
kasnije, Tudjman i Milosevic u Splitu, na sastanku
sestorice predsjednika tadasnjih republika, pokusavaju
pokrenuti pitanje dogovora o podjeli Bosne. U Beogradu i
Zagrebu ekspertne skupine vec crtaju nove mape. U
intervjuu potkraj 1991. Tudjman kao idealno rjesenje
nudi >nestajanje kolonijalne tvorevine Bosne i
Hercegovine<, pri cemu bi >mogao ostati dio zemljice
Bosne gdje bi Muslimani imali vecinu i ta bi drzava
Bosna mogla biti tampon izmedju Hrvatske i Srbije<.
Uostalom, sam je Sarinic u javnosti zastupao
Tudjmanovu tezu o potrebi stvaranja >male velike
Srbije<. Kako, ako ne podjelom Bosne?
Trece, na Granicevu tvrdnju kako ne idu zajedno srpska
agresija na Hrvatsku i dogovor u Karadjordjevu, Warren
Zimmermann, posljednji americki ambasador u
predratnoj Jugoslaviji, u svojim memoarima navodi kako
mu je Tudjman, pocetkom 1992. godine, priznao da je o
podjeli Bosne razgovarao s Milosevicem, rukovodstvom
JA i bosanskim Srbima. >Neka Milosevic uzme 50 posto,
ionako ga kontrolira. Mi cemo se zadovoljiti s manje od
50 posto. Spremni smo Muslimanima ostaviti manji dio
oko Sarajeva... Razlog sto u Bosni nema mira je taj sto
se nije dobro pristupilo bosanskim Srbima<, prenosi
Zimmermann Tudjmanove rijeci. Taj razgovor, u kojem
je hrvatski predsjednik izgovorio i legendarnu recenicu:
>Vjerujem Milosevicu<, vodjen je dva mjeseca nakon
pada Vukovara i Ovcare.
Sokantni transkripti
Cetvrto, povodom Tomceva cudjenja nad tvrdnjama da
je izmedju Beograda i Zagreba postojao dogovor o
podjeli Bosne i Hercegovine, treba podsjetiti kako je
bas
on i u svojim knjigama potvrdio informacije da je iz
Vlade demokratskog jedinstva otisao u znak neslaganja s
Tudjmanovom bosanskom politikom. Ostavka je
uslijedila nakon sto je na sjednici Vrhovnog drzavnog
vijeca Tomac replicirao tadasnjem predsjedniku drzave,
nalazeci mu za potrebno reci kako bi >ambicija stvaranja
velike Hrvatske neizbjezno zavrsila onako kako ce
zavrsiti i projekt velike Srbije<. Podrzao ga je
predsjednik Vlade Franjo Greguric, dok su Tudjmanovi
trbuhozborci dokazivali da Hrvatska Milosevica ne mora
voljeti, ali da joj on odgovara.
Premalo je prostora da se citiraju sve izjave i podsjeti
na
cinjenice koje upucuju na zakljucak da je Tudjmanova
Hrvatska imala necasne namjere prema Bosni i
Hercegovini i da je u tome Slobodana Milosevica
smatrala partnerom. Vasem novinaru proteklih su godina
barem cetiri osobe posvjedocile da im je Tudjman
svojedobno govorio o podjeli BiH i za taj je plan trazio
razumijevanje i podrsku. Hrvatska se javnost imala
priliku upoznati s mnogim dokumentima na tu temu,
prije svega sa sokantnim transkriptima razgovora na
Pantovcaku. Sigurno je da u tom pogledu arhive nisu
iscrpljene. Hrvatskoj bi javnosti bilo mnogo korisnije
da
joj se, umjesto bajki o Tudjmanovoj politici i etickog
ciscenja Karadjordjeva, ponudi suocavanje s istinom.
Lazima se Hrvatskoj nikako ne pomaze. Dapace, dok se
naciji bude zabijala glava u povijesne falsifikate, rast
ce
nerazumijevanje svijeta, mnozit ce se prosvjedne note, a
hrvatski ce se narod utapati u uvjerenju kako ga nitko
na
planetu ne razumije
Jelena Lovric
Novi list
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
