http://www.patriotmagazin.com/media/003.htm
PATRIOT (Republika Srpska), broj 41. 18.novembar, 2002.
U susret Trecoj medunarodnoj konferenciji o Jasenovcu, ako je bude
Zatiranje "grko-iztocnog" duha
Neki mediji su ovih dana najavili mogucnost odrzavanja Trece medunarodne
konferencije o Jasenovcu. Ona je, prema tim izvorima, trebalo da se
odrzi vec ovog decembra u Izraelu, ali je, uglavnom zbog nedostatka
novca i nedovoljne pripremljenosti, odgodena za mart ili april sljedece
godine.
Da li ce, makar i sa zakasnjenjem od 57 godina, Jasenovac, taj "najveci
srpski grad pod zemljom", biti uvrsten u svjetski poznata genocidna
stratista iz Drugog svjetskog rata, poput Osvjencima (Ausvica),
Bergen-Belzena, Buhenvalda, Mauthauzena, Majdaneka, Treblinke?
pise: Jovan Babic
Izmedu hrvatske tvrdnje o "nekoliko tisuca zatocenika koji su prosli
kroz radni logor Jasenovac" i procjene naucnika "ostatka svijeta", prema
kojim je 1941 - 1945. u sistemu ustaskih koncentracionih logora
Jasenovac na najgrozomorniji nacin usmrceno oko 750 hiljada Srba,
Jevreja, Cigana, muslimana i hrvatskih antifasista, "pomirbe" nema. Niti
moze da je bude. Jer, istini za volju, prvi niposto ne zele, a drugi
danas, 57 godina iza Drugog svjetskog rata, takve dokaze ne posjeduju.
Razlozi takvog stanja stvari, kada je u pitanju "ostatak svijeta",
brojni su i raznovrsni, a najvazniji se sastoji u tome sto nikada i
niko, osim Jevreja, nije sacinio potpune popise svojih umorenih
sunarodnika u Jasenovcu i drugdje. Srbi, dakle, koji su nesumnjivo
najbrojniji stradalnici Jasenovca, nisu ucinili ni to. Niti su njihovi
istoricari, sto je jos apsurdnije, uspjeli da nepobitno utvrdene istine
o ustaskom genocidu nad svojim narodom predoce svjetskom javnom mnjenju.
Tako je, na kraju, ispalo da su jedni drugima posluzili samo - kao rame
za plakanje.
Ovdje se, medutim, necemo baviti nedovoljno istrazenim zrtvama
Jasenovca, niti tolikim drugim "malim Jasenovcima" sirom bivse Vrbaske
banovine, poput Bihaca, Krupe, Prijedora, Dubice, Livna, Glamoca,
Mrkonjic Grada, okoline Banjaluke... Podsjeticemo, makar i fragmentarno,
na ono sto je, bar u izvjesnoj mjeri, moglo da se prouci, a to je
prvenstveno sistematsko zatiranje pravoslavne inteligencije na ovim
prostorima. I to samo izmedu maja i avgusta 1941.
Marljivi ucenici
U nemilosrdnom iskorjenjivanju nehrvatske inteligencije u NDH tokom
Drugog svjetskog rata, ustasama i nisu trebali novi "pronalasci". Ispred
sebe su, u tom grozomornom poslu, mogli da koriste prebogato iskustvo
svojih ucitelja, njemackih fasista. Nijemci su se, kao sto je poznato,
prvenstveno okomili na ucene i ugledne Jevreje, prevashodno njihovo
svestenstvo i inteligenciju, iza toga na ostale "nearijevske" rase.
Ustasama je, dakle, samo preostalo da budu marljivi ucenici, da, kao
idejni sljedbenici i ratni saveznici Hitlerovog Treceg rajha, dosljedno
primijene visestruko provjerene fasisticke metode. Odlicno su, naime, i
prvi i drugi znali da najefikasnije unistavanje jednog naroda ide "od
glave": smicanjem njegovih najistaknutijih licnosti iz oblasti duhovne
nadgradnje - vjere, obrazovanja, nauke, kulture. To oni, uostalom, i
nisu narocito skrivali. Dovoljno je da se, u tom smislu, podsjetimo na
krilaticu Hitlerovog ministra propagande, i glavnog teoreticara nacizma,
Jozefa Gebelsa. "Kada mi neko - ponavljao je on - spomene rijec kultura,
ja se odmah masam za pistolj!"
Slicnu "sentencu" koristio je Pavelicev "doglavnik" i ministar izobrazbe
i bogostovlja dr Mile Budak. (U jednom intervjuu za Studio, istaknuti
hrvatski filmski i pozorisni reziser Vjekoslav Afric potvrdio je piscu
ovog teksta da je Budak rado isticao dva svoja "bisera": "Nije pametan
onaj tko je pametan, vec onaj tko je ustasa!" Zatim: "Kada mi netko
danas spominje kulturu, ruka mi sama sklizne k samokriesu!" Zbog toga
nije cudno sto je Budak za upravnika Hrvatskog narodnog kazalista u
Zagrebu, u kome je do odlaska u partizane Afric radio, postavio
izvjesnog Pukseca, dotadasnjeg pomocnog radnika!)
Cinjenica da je "bogostovni" ministar Budak odmah krenuo na
iskorjenjivanje "grko-iztocnog duha", tj. pravoslavnog svestenstva,
najrjecitije potvrduje navedenu tvrdnju. Prije toga je "16. travnja
(aprila) Poglavniku Dr. Anti Pavelicu, u ime Rimokatolicke crkve, svoju
lojalnost i spremnost na svekoliku suradnju sa ustaskim vlastima,
izkazala Njegova Uzoritost Nadbiskup zagrebacki Alojzije Stepinac i
muftija Hadzi-Ali efendija Aganovic, u ime muslimanskog svecenstva i
naroda".
Ustaski stozernik za "Hrvatsku krajinu" sa sjedistem u Banjaluci dr
Viktor Gutic odmah se dao na "provedbu" te poruke iz Zagreba. On je,
naime, pocetkom maja, izmedu danasnje Gradske uprave i Banskog dvora,
dakle na temeljima srusenog Pravoslavnog hrama Svete trojice, odrzao
veliki govor. Pri tome je taj bivsi hram oznacio kao "grko-iztocnjacku
vragomolju", a pravoslavne svestenike kao "vragove u ljudskoj spodobi i
oblicju". Kazao je i ovo: "Zadobio sam sada i posebni blagoslov nasega
Poglavnika za svoj rad. Od sutra cu pritegnuti! Pucat ce srbska kicma!
Porucujem nasim protivnicima: Pucat ce kicma! Nastat ce ciscenje. Nas
Poglavnik i hrvatski ministri jedva cekaju da dodu u ociscenu Banju
Luku, buduci Antin-Grad! A to ce biti brzo, brzo cemo mi raditi..."
I zaista je brzo "radio": 5. maja 1941. njegovi "osobni pratitelji"
(adutanti, licna pratnja, prim. aut.), u kojoj su bili Asim Dzelic,
Vilim Butorac i Niko Kovacic, na najzvjerskiji nacin su usmrtili
episkopa banjaluckog g. Platona. Zajedno s njim je ubijen, i bacen u
Vrbanju iza naselja Vrbanja prema Celincu, bosanskogradiski svestenik
Dusan Subotic. Njihova tijela, unakazena do neprepoznatljivosti,
pronadena su petnaestak dana kasnije kod tadasnje pilane "Vrbas"!
Ili, drugi primjer, prema ediciji Bihac u NOB. Ustaski oficir je proti
Iliji Tintoru prvo naredio da ocita "Ocenas". Onda mu je sasuo neku
tecnost na dlan i ostro naredio: "Mazi, pope, bradu!" Pop je morao da
poslusa. Ustasa je kresnuo sibicu, popova glava se prevorila u buktinju.
"Ukazalo se - prema ediciji - mrkocrveno, speceno, Tintorovo lice. On
je, medutim, cutao. Bez geste i grimase, skamenjen. Poput Sfinge. Najzad
je taj oficir izvadio bajonet, iskopao mu oko. "Drugo ti - procijedio
je, cereci se - ostavljam, da vidis sici u grob!"
Kasnije su, koliko je ovaj autor uspio da utvrdi, uz nepojmljivo mucenje
i mrcvarenje, ubijena jos 22 krajiska pravoslavna svestenika, a ostali
prognani u Srbiju.
Da su ustase nadmasili svoje njemacke ucitelje, najrjecitije svjedoce
mnoge sacuvane "odredbe", "odluke" i "naredbe" iz 1941. U jednoj od
njih, obznanjenoj 4. lipnja (juna) iste godine, pise kako "Zidovi po
rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnju narodne i arijske
kulture, pa im se zabranjuje svakoje sudjelovanje u radu, organizacijama
i ustanovama, drustvenog, omladinskog, sportskog i kulturnog zivota
hrvatskog naroda uopce, a napose u knjizevnosti, novinstvu, likovnoj i
glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalistu i slikopisu". Samo nedjelju
dana kasnije, Pavelic i Budak (potpisi im redovno idu jedan uz drugi,
prim, aut.) donose i "Zakonsku odredbu o izvlastbi tiskara", tj.
oduzimanju stamparija od Jevreja, Srba i ostalih "nearijevaca", a njima
se oduzimaju "krugovali" (radio-prijemnici), "dalekozori" (dvogledi),
"strojopisi" (pisace masine), uz zabranu kupanja u "toplicama" (banjama)
i voznju u "samovozima" (automobilima) itd.
Nizu se "zakoni", sve jedan cudovisniji od drugog. U "Zakonskoj odredbi
o prielazu s jedne vjere na drugu", otvoreno se govori o masovnom,
naravno prisilnom, pokrstavanju nehrvatskog zivlja, pod lozinkom
"vracanja pradjedovskoj vjeri". U "Zakonskoj odredbi o hrvatskom
pravopisu", da bi dokazali nepremostive razlike izmedu hrvatskog i
srpskog jezika, cak se i slovo "d" zamjenjuje sa "gj". Utvrduje se, kao
jedino ispravno, pisanje "Sarajvo" umjesto Sarajevo, nareduje se pisanje
velikim slovom rijeci kao sto su poglavnik, doglavnik, pobocnik,
krilnik, zapoviednik, stozer, ustasa... Da bi se sto vise podislo
njemackim saveznicima, Aleksandrovac kod Banjaluke preimenuje se u
Adolfstal (Adolfstahl), Nova Topola u Vindhorst (Njindhorst), Kocicevo
kod Gradiske u Junuzovce, Mrkonjic Grad u Varcar Vakuf, Mravica kod
Prnjavora u Muslimansku Mravicu... Tokom juna su donesene i "Odluka o
ukidanju srpskokonfesionalnih skola i ceskih puckih skola i zabavista",
pa "Odredba o ukidanju Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti" i
osnivanju "Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti". (Takvo
preimenovanje ponovilo se i u nasem vremenu, prim. aut.)
Pavelic je dosao i do zakljucka kako "nakon osnutka NDH, naziv
srpsko-pravoslavna vjera nije vise u skladu s drzavnim uredenjem. Stoga,
odredujem, da se ubuduce ima upotriebljavati naziv: GRKO-IZTOCNA VJERA".
Jednim zakonom se nareduje i "izlucba knjiga iz skolskih knjiznica,
ucenickih i nastavnickih", koja se odnosi na "sve knjige tiskane
cirilicom", kao i "sve knjige tiskane latinicom pisane od srbskih
pisaca". Tada se osniva i "Povjerenstvo za hrvatski jezik, njegovu
cistotu i pravopis", u koji ulaze dr Blaz Jurisic, Marijan Stojkovic,
Ljudevit Jonke, Nikola Roncevic, Franjo Cipra, Kruno Krstic i Josip
Misic. ( Neki od njih su, kao sto se zna, za tu "cistotu" bili zaduzeni
i poslije Drugog svjetskog rata, prim. aut.)
U obrazlozenju toga akta navodi se kako je "kroz dvadeset godina
tudinske vladavine (odnosi se na Srbe, prim. aut.) uslo mnogim Hrvatima,
napose skolovanim ljudima, nagrdivanje i iznakazivanje naseg liepog
jezika u tolikoj mjeri u krv, da se ne mogu nikako odsloboditi te lose
navike... Opaza se da cak i drzavni duznostnici i novinari iznakazuju
hrvatski jezik", pa se propisuju i ostre kazne za takva "iznakazivanja".
Pravu zanimljivost medu tim "uredovanjima", svakako predstavlja
"Zakonska odredba", kojom se "svim polaznicima ustaskog tecaja na
Liparima imade priznati cetiri razreda realne gimnazije"! (Odnosi se na
ustaske "postrojbe" obucavane, na Liparskim ostrvima u Italiji, za
predstojeci koljacki posao u NDH, prim. aut.)
Takva "zakonska regulativa" nije mogla da ostavi ravnodusnim nehrvatsko
stanovnistvo NDH, koje je sa razumljivim strahovima ocekivalo buduce
dogadaje. Stoga, da bi ih pred predstojece fizicke likvidacije umirio,
Pavelic krajem juna potpisuje "Izvanrednu zakonsku odredbu i zapovied".
U njoj, doslovno, pise: "U povodu glasina da bi dne 28. o. mj. u
Hrvatkoj imali usliediti toboznji progoni proti jednom dielu pucanstva,
odredujem da ce svatko, tko takove glasine siri, biti stavljen pred
prieki sud..."
"Odpusti iz sluzbe"
Ustaska vlast je od samog pocetka uzurbano radila na drasticnom ciscenju
"drzavnog aparata" od "Zidova", "grko-iztocnjaka", Cigana, Ceha i Rusa,
izuzev bjelogardejskih emigranata. Cak ni posluzitelji "nearijevci" nisu
mogli da ostanu na svojim radnim mjestima. Ako se, makar i ovlas,
pregleda dio Sluzbenog glasnika NDH iz 1941. godine vezanog za
bosanskokrajisko podrucje, naici ce se, pod redovnom rubrikom "Odpusti
iz sluzbe", na stotine imena "odpustenih" profesora, nastavnika,
ucitelja, sudija, advokata. Iza te formulacije su se, kako svjedoce
savremenici i sacuvani dokumenti, veoma cesto skrivala imena onih koji
su davno prije tih "odpusta" pobijeni, poklani, baceni u jame ili zivi
spaljeni.
Ko se, izmedu stotina bosanskokrajiskih prosvjetnih radnika, prvi nasao
na udaru "odpusta", moze se danas samo nagadati. Izgleda, ipak, da su to
bili "Mitic Kosta, ravnatelj Gradanske skole, i Mitic Milena, nastavnica
iste skole u Bosanskom Novom", koji su " glede nepocudnosti Nezavisnoj
Drzavi Hrvatskoj protierani u Srbiju, 22. travnja (aprila) 1941..."
Autor ovog teksta je, u spomenutom "Glasniku", samo u periodu april -
avgust, pronasao imena tacno 185 "odpustenih" prosvjetnih radnika - Srba
s bosanskokrajiskog podrucja. Za 58 je utvrdio da su usmrceni znatno
prije tih "odpusta". I ove brojke, medutim, moraju se prihvatiti tek kao
priblizne.
Mozda su najvisi stepen cinizma i neljudskosti ustaske prosvjetne vlasti
ispoljile kod "odpusta" Andelke Lalic, uciteljice iz Livna. Pored njenog
imena, u "Glasniku" od 5. novembra, stoji napomena: "Sama napustila
sluzbu." A kakva je bila stvarna sudbina te narodne uciteljice?
Dok su, prema istrazivanju livanjskog novinara Svetozara Ljuboje, u
autobusu prema stratistu u Koprivnici ustase odvojeno vozili nju i
trogodisnjeg joj sincica Zdravka, ona je zamolila jednog od njih da
dijete bude uz nju. Ustasa je mirno otisao u zadnji dio autobusa i
zaklao dijete. Potom mu odsjekao glavu i bacio je majci u krilo! Oboje
su ubijeni 30. jula, a u spomenutom "odpustu" pise, eto, da je "sama
napustila sluzbu", 5. novembra te godine!
I neke od ovih pojedinosti bi trebalo da se spomenu na Trecoj
medunarodnoj konferenciji o Jasenovcu. Ako je bude!
UBIJENI SVESTENICI U PERIODU APRIL - AVGUST
Vladika banjalucki Platon Dusan Subotic iz B. Gradiske
Milan Banjac iz Drvara Simo Banjac iz Glamoca
Mirko Stojisavljevic iz Glamoca Jovan Bjegovic iz Bihaca
Ilija Budimir iz Crnog Luga Mihajlo Vasic iz Banjaluke
Bogdan Vranjesevic iz Krupe na Vrbasu Stojan Vranjesevic iz Bihaca
Monah Serafim iz Gomionice Milan Golubovic iz Drvara Zivko Danilovic iz
Ljubije Ignjatije Duric iz V. Kladuse Jovan Zec iz Preoca kod Grahova
Damjan Strbac iz Grahova
Ilija Ilic iz Cazina Risto Jelacic iz Drvara Risto Catic iz Sajkovica
kod Livna Kosta Stanisic iz Livna Vukosav Milanovic iz K. Vakufa
Rodoljub Samardzic iz K. Vakufa
Ilija Tintor iz Srpske Jasenice
Duro Radmanovic iz B. Krupe Ilija Dodig iz Trubara kod Drvara
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
