http://www.patriotmagazin.com/media/006.htm
PATRIOT (Republika Srpska), broj 41, 18.novembar, 2002.
Intervju: dr Slavko Zdrale, direktor Klinicko-bolnickog centra Kasindol
u Srpskom Sarajevu, o posljedicama upotrebe municije sa osiromasenim
uranijumom:
Zlocin protiv covjecnosti
Prikupljeni podaci za deset mjeseci ove godine pokazuju da ce broj
slucajeva biti veoma visok, mozda i visi nego prosle godine, koja je sa
preko 350 zabiljezenih malignih oboljenja bila katastrofalna u odnosu na
bazicnu, 1995. godinu. Ono sto je za nas posebno zabrinjavajuce jeste to
sto vecina pacijenata, zbog teske materijalne situacije koja im ne
dozvoljava da cesce posjecuju ljekara, dolazi kod nas u jednoj
zapustenoj fazi bolesti kada se vise ne moze kvalitetno medicinski
pomoci
razgovarao: Zoran Zuza
Nakon sto su otkrili "toplu vodu" o postojanju radioaktivne municije i
prasine na najmanje tri lokacije na sarajevsko-romanijskom podrucju,
eksperti UN-a i Svjetske zdravstvene organizacije panicno su preporucili
stampanje letaka i brosura kako bi se lokalno stanovnistvo upozorilo na
posljedice zivota u blizini mjesta kontaminiranih osiromasenim
uranijumom. Takve letke davne 1995. godine nisu dijelili
NATO-bombarderima, ali bi ih sada utrapili nama, i to vjerovatno na
masnom papiru u trojezicnoj verziji, plus prevod na engleski, kako bi
stampanje u Hrvatskoj ili Madarskoj bilo sto skuplje.
Cinizam nam, medutim, nece pomoci, ali bi, umjesto plakata i brosura,
dobro dosao novac za skupe citostatike kojima se lijece maligni tumori
nastali toksicnim dejstvom osiromasenog uranijuma iz zapadnih fabrika
oruzja.
Nije za ovu pricu nebitno reci kad su se "fabrikanti" sjetili "tople
vode". Najprije su to ucinili kad je ta voda zaprijetila kljucanjem u
njihovim zemljama nakon novinarskih prica o "balkanskom sindromu", od
koga su umirali NATO-vojnici. Potom su se, gle cuda, odazvali
alarmantnim pozivima sarajevskih ljekara, istih onih koji su prije dvije
godine uvjeravali federalnu javnost da je osiromaseni uranijum opasan
samo u srpskim medijima.
Za Patriot, evo, ponovo govori dr Slavko Zdrale, direktor bolnice u
Kasindolu, hirurg i humanista koji se ne libi da upotrebu municije sa
osiromasenim uranijumom nazove pravim imenom. A za one koji jos uvijek
misle da je dobro da komsiji crkne krava, upozorenje: i dalje smo, svi
zajedno, na strelistima poligona u Glamocu, gdje se recena municija
nesmetano koristi, pokusni kunici zarobljeni u balkanskim laboratorijama
smrti.
"Patriot": Doktore Zdrale, kako vi komentarisete rezultate koje je
objavila komisija eksperata UN-a po kojima je potvrdeno postojanje
osiromasenog uranijuma na tri lokacije u Hadzicima i u Han Pijesku?
Zdrale: Ispostavilo se da su tim izvjestajem prakticno potvrdene nase
informacije od prije gotovo dvije godine da se na ovom terenu dogadaju
odredena oboljenja ciji postotak prije rata ni izbliza nije bio toliko
izrazen i ciji je uzrok izazvan vanjskim desavanjima, sto tada nismo
mogli da identifikujemo. Naknadnim epidemioloskim ispitivanjem
ispostavilo se da pacijenti koji su kod nas lijeceni dolaze sa podrucja
koja su bila bombardovana municijom sa osiromasenim uranijumom tokom
1995. godine. Dakle, jos prije godinu i po dana mi smo, na osnovu tih
prvih pokazatelja, upozorili da bi se koristenje te municije na ovim
prostorima moglo vezati sa malignim tumorima, koji su se javljali u
izuzetno velikom broju u odnosu na prethodne godine.
Jeste li vi imali informaciju da ce eksperti UN-a i Svjetske zdravstvene
organizacije ispitivati teren i znate li razloge zbog kojih se to tek
sada dogodilo?
Mi jesmo imali najavu da ce se taj ekspertni tim pojaviti na nasim
prostorima i posjetiti nas Klinicki centar u Srpskom Sarajevu. Nismo,
medutim, znali sta je povod njihovog dolaska. Tek na samom sastanku
dobili smo informacije da ce oni ispitivati podrucja koja su bila
bombardovana projektilima sa osiromasenim uranijumom.
Oni su, dakle, bili u bolnici. Kako je protekao taj razgovor?
Oni su pokusali da od nas dobiju jedan broj informacija o oboljenjima,
ne ulazeci u detalje. Takode ih je interesovalo da li su bolesnici
zivjeli u blizini mjesta koja su bombardovana i da li je na tim mjestima
registrovana radioaktivnost.
Prema nasim informacijama, to istrazivanje se dogodilo tek nakon sto su
se ucestavli slucajevi leukemije pojavili i u Sarajevu. Nije li to
stravicno licemjerno?
Zalosno, ali izgleda da je tako. Nasa upozorenja od prije dvije godine
niko nije zelio da prihvati ozbiljno. Tim iz naseg Klinicko-bolnickog
centra izasao je sa radovima prvo na Kongresu ratne medicine u
Banjaluci, gdje su te radove slusali i medunarodni strucnjaci. Prije
toga je profesor Trifko Guzina nase stavove iznio u Briselu, na jednom
simpozijumu nevladinih organizacija o upotrebi osiromasenog uranijuma.
Tu smo dali podatke i prikazali pacijenta koji je bio neposredno pod
udarom takve vrste municije. Taj pacijent imao je dva zlocudna tumora
nezavisna jedan od drugog i promjene u krvnim sudovima na kozi, odnosno
na tom pacijentu mogli su se, nazalost, ispitati svi katastrofalno
negativni efekti koje izaziva osiromaseni uranijum. Pacijent je lijecen
u ovoj kuci i, na njegovu i nasu srecu, ostao je ziv i dobro se osjeca.
Sto se Sarajeva tice, kad smo prvi put objavili nasa istrazivanja, nase
kolege su putem stampe porucivale da nema povecanja malignih oboljenja.
Sada, medutim, dobijamo informacije da se i u Sarajevu biljezi
zapanjujuci porast leukemije i drugih malignih oboljenja. Prema tome, za
radioaktivno i toksicno djelovanje ovoga elementa nema nikakvih granica.
Prema podacima koje je "Patriot" objavio u julu ove godine, u periodu od
1995. do 2001. godine u ovoj bolnici registrovano je vise od 1.200
pacijenata sa malignim tumorima svih organa. Koliko je to povecanje u
odnosu na predratni period i period od 1992. do bombardovanja?
Da bih vam to ilustrovao, dacu vam jedan karakteristican podatak. Bolest
koja se zove multiplimjelom pojavljivala se prije rata u omjeru tri
slucaja na sto hiljada stanovnika. U ovoj godini mi imamo vec sedam
novootkrivenih bolesnika, na populaciju manju od 100 hiljada stanovnika,
sto ukazuje da je taj broj dva i po puta veci u odnosu na ranije
periode. U nasim analizama zakljucili smo da od malignih tumora
obolijevaju vecinom mladi ljudi i da oni dolaze iz Hadzica, Han Pijeska,
okoline Srbinja, sa Pala, dakle sa podrucja koja su bila masovno
bombardovana tokom 1995. godine. Vrlo je indikativno da veliki broj
pacijenata dolazi iz opstine Pale, i to sa podrucja koja su blizu
Jahorinskog potoka, gdje je bombardovana kasarna VRS, te sa podrucja
Jahorine, i to oni koji su zivjeli u blizini radara koji su
bombardovani. U posljednje vrijeme ucestali su i pacijenti iz Han
Pijeska. Upravo ispred sebe imam snimak jedne zene iz Han Pijeska, cija
je klinicka slika zapanjujuca. Maligno oboljenje veoma je brzo
uznapredovalo i toj zeni gotovo je nemoguce dalje pomoci.
Da li to znaci da se ove godine situacija sa brojem malignih bolesti
pogorsala?
Prikupljeni podaci za deset mjeseci ove godine pokazuju da ce broj
slucajeva biti veoma visok, mozda i visi nego prosle godine, koja je sa
preko 350 zabiljezenih malignih oboljenja bila katastrofalna u odnosu na
bazicnu, 1995. godinu. Ono sto je za nas posebno zabrinjavajuce jeste to
sto vecina pacijenata, zbog teske materijalne situacije koja im ne
dozvoljava da cesce posjecuju ljekara, dolazi kod nas u jednoj
zapustenoj fazi bolesti kada se vise ne moze kvalitetno medicinski
pomoci.
Koji su organi najcesce napadnuti kao posljedica municije sa
osiromasenim uranijumom?
Najprije se javljaju malignomi disajnih organa. Mi smo najprije
vjerovali da je rijec o bolestima koje su izazvane nikotinom, ali smo
ustanovili da oboljeli nisu pusili niti su zivjeli u blizini pusaca.
Sada pak imamo erupciju malignoma probavnih organa, koze i
gentourinarnog trakta, sto je posljedica hrane koju jedemo i vode koju
pijemo.
Nikako ne smijemo zaboraviti na veliki broj malignoma krvi i krvotvornih
organa, odnosno leukemija i drugih slicnih oboljenja koja se javljaju
kod mladih osoba. Imali smo slucajeve da su djeca od dvije, cetiri i
sedam godina obolijevala od leukemije. To nam ukazuje da postoje
odredeni vanjski agensi koji su doveli do ovih opakih bolesti.
Naime, sve vrijeme se potencira samo radiaktivno djelovanje uranijuma, a
zaboravlja se njegovo toksicno djelovanje. Poslije eksplozije i
oslobadanja uranijuma, on se sublimira i kao teski metal pada na zemlju.
Taj teski metal prolazi kroz zemlju i dalje se prenosi vodom. U svakom
slucaju kontaminira biljni i zivotinjski svijet, i to je ono sto mi
smatramo najvecom posljedicom djelovanja osiromasenog uranijuma.
Prema nekim ranijim informacijama koje je iznio profesor Guzina, postoji
mogucnost da se na ovom podrucju, pored uranijuma, otkrije i djelovanje
mnogo opasnijeg i otrovnijeg plutonijuma, koji se takode nalazio u
NATO-municiji. Da li je ta mogucnost potvrdena?
Poznato je da je plutonijum aktinid koji se dobija iz uranijuma.
Postoji, dakle, takva mogucnost. To je takode radioaktivni teski metal
koji izaziva teske posljedice po organizam. Kada u dozi od jednog
mikrograma dospije u organizam, izaziva leukemiju ako ude u krv. Oba
elementa kao toksicno-radijacioni agensi sire se putem vazduha, te u
organizam ulaze ingestijom, udisanjem i kontaktom preko koze i
sluzokoze.
Rekoste da ste i u Briselu i drugdje upucivali apele da se valorizuju
zakljucci do kojih su dosli strucnjaci iz bolnice Kasindol i preduzmu
preventivne mjere. Da li je ikada iko reagovao na bilo koji nacin?
Osim pojedinacnog interesovanja za ove probleme koje su iskazivali
novinari domacih i nekih stranih redakcija, poput britanskog
Indipendenta, niko drugi nije se ozbiljnije pozabavio ovim problemom.
Zasto?
Vjerovatno strancima nije bilo u interesu...
Strucnjaci iz UN-a preporucuju dekontaminaciju terena te stampanje
letaka i brosura koje bi upozoravale na opasnost. Zar to do sada nije
moglo biti uradeno?
Sigurno da jeste, jer je proslo sedam godina od bombardovanja. Osim
toga, zbog toksicnog dejstva osiromasenog uranijuma trebalo bi pokusati
preventivno djelovati odredenim sistematskim pregledima stanovnistva
kako bi se na vrijeme otkrile i lijecile cak i one najteze bolesti.
Da li je uopste moguce obaviti dekontaminaciju ovog prostora na jedan
kvalitetan nacin?
Moguce je ukloniti ostatke municije i prasine, ali nije moguce izbaciti
toksicne materije iz lanca ishrane.
Imate li vi utisak da su vlasti u oba entiteta ostale pomalo gluve i
slijepe na upozorenja iz Hadzica, odnosno Bratunca, iz ove bolnice i iz
novinarskih napisa o "balkanskom sindromu"?
Tacno je da se o tome nije vodilo racuna, pogotovo sto su potrebna
velika materijalna sredstva i velike kolicine skupih citostatika da se
lijece pacijenti koji imaju maligne tumore. Mi nismo uvijek u mogucnosti
da izdvajamo ta sredstva i mozda bi trebalo putem Svjetske zdravstvene
organizacije traziti da se za ove svrhe izdvoji novac za lijecenje ovih
ljudi. Vjerujem da ce, nakon ovog istrazivanja eksperata UN-a, jedna
nasa delegacija posjetiti visokog predstavnika Pedija Esdauna kako bi i
OHR pomogao da se dode do tih sredstava.
Takode bismo pozdravili svaki apel i domacih vlasti i predstavnika
medunarodne zajednice da se u cijelom svijetu zabrani upotreba municije
sa osiromasenim uranijumom. Ako do toga ne dode, slicne posljedice stici
ce i druge.
Nedavno je objavljen podatak da SFOR i dalje koristi municiju sa
osiromasenim uranijumom prilikom vjezbi na poligonima u Glamocu. Kako
biste vi to, nakon svega sto je stanovnistvo ovog prostora dozivjelo,
prokomentarisali?
Jednostavno receno: neshvatljivo i zalosno. Ako se to i dalje tako radi,
to su ljudi koji nece da se povinuju razumu.
Da li se, po vama, upotreba takve municije moze smatrati zlocinom?
Nesumnjivo je da dejstvo tog oruzja ne prestaje nakon ratnog razaranja i
rusenja. Prema tome, sigurno je da akt upotrebe tog oruzja predstavlja
zlocin protiv covjecnosti.
Imate li, doktore Zdrale, evidentiran broj umrlih od malignih bolesti na
ovom podrucju?
U prvoj godini, dakle 1995, umrla su 22 bolesnika, s tim sto dosta
bolesnika koji su se nakon Dejtona odselili sa ovih podrucja, nije
evidentirano u ovoj bolnici. Dosta bolesnika umrlo je u Hadzicima, u
bolnicama sirom Republike Srpske i u Beogradu. U drugoj godini nakon
bombardovanja broj umrlih porastao je na 36, 1997. godine umrlo je 37
bolesnika, a vec 1998. godine enormno se povecao stepen mortaliteta jer
su umrla 94 nasa pacijenta. Taj broj se u 1999. smanjio na 42, da bi u
posljednje dvije godine ponovo bio povecan na 73, odnosno 64 umrla
bolesnika u 2001. godini. Sve u svemu, taj katastrofalni i zalosni broj
do kraja ove godine izaci ce na vise od 400 umrlih.
U bolnici smo lijecili i citave porodice koje su zivjele u blizini
bombardovanih mjesta. Trenutno u bolnici lijecimo pet bolesnika sa
tumorima respiratornih puteva, od kojih nijedan nije bio operabilan, sto
znaci da su dosli u zakasnjeloj fazi. Treba napomenuti da smo samo u
ovoj godini na Palama zabiljezili 50 slucajeva raka dojke, sto je vise
slucajeva nego sto je na podrucju te opstine evidentirano u cijelom
ratnom periodu.
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
