Dilema Adenauer
Zapad neće stati na stranu Beograda jer ga ne zanimaju naše proklamacije o tome da je Kosovo naše, nego će stati na stranu onog ko na terenu drži situaciju
U Srbiji već nekoliko meseci traje debata
na političkom nivou treba li ili ne da Kosovo, u nekom obliku, bude zastupljeno
u budućem ustavu Srbije, koji se, inače, bez većeg uspeha, piše maltene još od
petog oktobra 2000.
Razni političari, a
pre svih Nebojša Čović i Vladan Batić, svaki iz svojih razloga o kojima bi se
moglo raspravljati, najavljivali su da nema ustava bez Kosova u njemu i na kraju
se oglasio Bajram Redžepi, predsednik vlade Kosova, koji je objavio da nema
ništa od dijaloga Beograd-Priština i da je to dokaz da Srbi ne žele taj
dijalog.
Ali pravu novost predstavlja
istup Pandeljija Majkoa, ministra odbrane Albanije, koji je negodovao istim
povodom i odustao od dolaska u Crnu Goru na Regionalnu bezbednosnu konferenciju.
Majkov istup je kao stvoren za protestnu notu zbog mešanja u tuđa unutrašnja
posla, pa su DA Nebojše Čovića i DHSS Vladana Batića odmah preduzele
odgovarajuće korake - tražeći zasedanje Saveta ministara i repibličke vlade kako
bi se “utvrdilo da li je reč o stavu jednog ministra ili cele (albanske) vlade”,
te da se, eventualno, uloži i odgovarajući diplomatski
protest.
Kad je o Majkovom postupku reč,
Dušan Janjić, predsednik Foruma za etničke odnose, smatra da nije pametno
uputiti protestnu notu, jer je Albanija poslednjih godina stekla kredit u
međunarodnoj zajednici jer se nije eksponirala kao podstrekač panalbanskog
ujedinjenja. “Svi Albanci zajedno u velikoj Evropi” (Paskal Milo) zvuči kao
fraza, ali to je ono što evropske uši žele da čuju. To što je Majko podigao
napetost, Janjić pripisuje predizbornoj kampanji koja je u Albaniji u toku
(Majko je u Socijalističkoj partiji, mada je, kažu, u Albaniji, kao i u Srbiji,
to promenljivo, u toku su stranačka
previranja).
“U Albaniji su, inače,
imali predizborni konsenzus da Kosovo neće biti tema”, kaže Janjić, “ali je
Majko, eto, taj konsenzus probio.”
Političku elitu Albanije, pogotovu s juga zemlje, nastavlja da tumači Janjić, ne
čine preterano srećnom veze s “Kosovarima” jer bi se u slučaju ostvarenja nekog
opšteg nacionalnog sna Kosovo nametnulo kao politički centar. “Uostalom,
Prizrenska liga se tako zove jer je osnovana u Prizrenu i, da podsetim, ove
godine je 125 godina od tog događaja”, kaže Dušan
Janjić.
U pogledu reagovanja na najavu
da se Kosovo nađe u srpskom ustavu, koja dolazi iz Prištine, to je već mnogo
banalnija. Predrag Simić, ekspert za međunarodne odnose, kaže da albanska strana
u dijalogu Beograda i Prištine suštinski nema šta da dobije i ovo joj dođe kao
dobar izgovor da izbegne susret i, razume se, prebaci krivicu na Beograd. Sve se
događa u trenutku kad su, posle posete predsednika Vlade Srbije Zorana
Živkovića, odnosi SAD prema Srbiji drastično promenjeni i u Prištini to svakako
izaziva nelagodnost.
Što se držanja
Tirane tiče, oba naša sagovornika su potpuno složna da tamo “nisu baš
entuzijasti velike Albanije jer bi se njome vladalo iz Prištine”, a da bi
nadležnim organima Srbije i SCG mudro bilo da “sačuvaju nerve i ne upadnu u
zamku kao što je Milošević”, odnosno da bi “najpogrešnije bilo poslati protestnu
notu”, koja bi bila lep usputan predizborni poen za Pandeljija
Majkoa.
I ono što za obojicu eksperata
nije sporno, to je da je netom usvojeni nacrt Deklaracije o Kosmetu u celini
dobar događaj jer može da bude tačka okupljanja za očajnički zavađene stranke,
i, kako kaže Simić, pokazuje da postoje pitanja koja treba “ukloniti iz
političkih sukobljavanja”.
Srbija se,
prema viđenju Dušana Janjića, nalazi u sličnoj situaciji kao Nemačka posle
Drugog svetskog rata, kad je trebalo doneti ustav, a vlasti nisu imale kontrolu
nad čitavim istočnim delom zemlje koji je bio pod sovjetskom okupacijom. Ukoliko
bi Srbija ustavom predvidela način na koji Kosovo učestvuje u političkom poretku
zemlje - a sigurno je da to ne bi mogla da ostvari - to bi postalo opterećenje
koje bi ometalo i ostatak zemlje, tj. čitavu
Srbiju.
“To je ono što je u Nemačkoj
uvideo Adenauer - ne smeš da praviš norme koje su neprimenljive. Ono što
naši političari nikako ne mogu da nauče jeste da moderna država nije teritorija,
nego zbir funkcija koje si u stanju da obavljaš”, kaže Dušan Janjić.
U osnovi, određivanje položaja
Kosova u ustavu Srbije odgovaralo bi kosovskim Albancima, smatra.
“Zapad neće stati na stranu Beograda
jer ga ne zanimaju naše proklamacije, nego će stati na stranu onog ko na terenu
drži situaciju, makar ta situacija i ne bila sjajna. Opredeliće se za
fakticitet”, kaže Janjić i dodaje da je to tačno ona zamka u koju je upao i
Milošević.
Kad je o ugledu reč, pogrešno
je pred međunarodnom zajednicom pokazivati krutost, a što se taktike tiče,
pogrešno je unapred vezivati sebi ruke u pregovorima. Opasnost od Deklaracije o
statusu Kosova Janjić vidi u tome što će se dogoditi da kao nepoželjan ili čak
izdajnički bude obeležen svaki stav koji se zalaže za drukčije rešenje pitanja
Kosova - na primer, podelu.
“Naši
političari, kažu ‘nema pregovora’ jer misle, kao i albanski, da su jedini
pregovori pregovori o statusu. ‘Možemo da razgovaramo o sitnim stvarima’ - pa te
sitne stvari su status”, govori Janjić.
Po svemu sudeći, srpski ustavotvorci učiniće tačno ono što im se nikako ne
preporučuje - prema najnovijoj najavi Vladana Batića, predsednika Ustavne
komisije, za Kosovo će u srpskom ustavu biti predviđen status kakav će imati
Pokrajina Vojvodina.
To je rešenje
sasvim veštačko, pa i nasilno - zato preti opasnost da ne bude i jedino takvo u
novom ustavu. No, to je problem novog ustava za koji protivnici, a nije ih malo,
prognoziraju da će trajati do posle prvih
izbora.
Što se Kosova tiče, Dušan Janjić
veruje da je jedini način da sačuvamo mogućnost da u nekoj konstelaciji Srbija
ima nekakva prava na Kosovu - da se kroz preambulu konstatuje postojeće
stanje.
SRBOLjUB
BOGDANOVIĆ
<<attachment: 2746dlema.jpg>>