Srbija danas obeležava dva veka svoje moderne državeNa temelju malo toga nikloIzgubljen je veliki deo naroda i teritorije. Bez nove zastave, himne, grba, ustava, vlade, predsednika, jasno određenih granica, međunarodnog priznanja…Na današnji dan, kada se slavi veliki hrišćanski praznik Sretenje Gospodnje, istorija Srbije krenula je jednim drugim tokom. U znamenitom Orašcu, sa Marićevića jaruge, vožd Đorđe Petrović Karađorđe 1804. godine podigao je Prvi srpski ustanak. Tridesetak godina kasnije (1835), za vreme knjaza Miloša Obrenovića, u Kragujevcu je proglašen prvi srpski Ustav. Koliko je danas, dvesta godina kasnije, Srbija blizu ili
daleko od one jaruge? Su čim Srbija izlazi pred Vožda? Nacionalno pitanje ostalo je nerešeno a u međuvremenu je Srbija ostala i bez većeg dela svoje nekadašnje teritorije. Sve ono što je dobila krvavim bunama, ustancima i ratovima, u kojima je stradalo više stotina hiljada Srba, država je gubila za stolom, svojom ili tuđom greškom. Na kraju, Srbija danas nema gotovo ni jedno obeležje moderne i ozbiljne države, kojim bi trebalo da se ponosi. Nema, dakle, nove zastave, himne, grba, ustava, vlade i predsednika, čak ni svoje granice, kao država nije međunarodno priznata u UN... Ali nema ni novog Vožda koji bi mogao organizovati i povezati sve "moderne ustanike" koji bi se složili oko minimuma vitalnih državnih interesa. Baš kao da smo se trudili da se narugamo svojoj prošlosti!
Prvi ozbiljniji pokušaj da država dobije bar deo obeležja započet je pre tri godine donošenjem zakona o grbu, zastavi i himni i zakona o upotrebi i zaštiti državnih simbola kako bi bio premošćen period do donošenja novog ustava. Ali, republički ministri su se ponašali kao "rogovi u vreći" pa su odlučili da ništa ne odluče! Mnogi smatraju da uzroke ovakve situacije treba tražiti u ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Oni kažu da je tada napuštena ideja samostalne srpske države, a stvorena je anacionalna, jugoslovenska država. Posle Drugog svetskog rata problem je produbljen, jer je umesto monarhije uspostavljena komunistička i antisrpska država. Jugoslovenstvo je gotovo potpuno potiskivalo srpstvo, a kada se tome dodaju i istorijske posledice čestih ratova, država i narod su se nekoliko puta nalazili pred katastrofom i opasnošću da potpuno nestanu. Kako posle svega povratiti nacionalni ponos i vratiti Srbiji dostojanstvo države. Istoričar profesor dr Radoš Ljušić kaže da korene preporoda treba potražiti u onom periodu od kada je Srbija imala samostalnu državu - od 1878. do 1918. godine. - U vreme Revolucije imali smo nacionalni, kulturni i socijalni preporod, a nosioci su bili Karađorđe, Miloš Obrenović i Vuk Karadžić. To trojstvo je omogućilo postepenu izgradnju srpske države koja je stekla nezavisnost. Korak dalje učinjen je oslobađanjem od turskog nasleđa i prihvatanjem svih onih političkih, kulturnih i drugih ideja, koje su smatrane naprednim. I to je suština napretka, smatra Ljušić. Nedostojno i nespremno dočekali smo veliki jubilej, iako
važimo za narod kome su proslave "uža specijalnost". P. Pašić |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Glas
javnosti,
Nedelja, 15. februar, 2004.
Dosije: