Regruti u RS odbijaju da se zavetuju BiH i međunarodna uprava najavljuje kazne. Evropski parlament traži promenu dejtonskih rešenja, a iz Republike Srpske stižu odgovori da su moguće i inicijative o izdvajanju iz BiH
Prošlog vikenda u kasarnama
Vojske Republike Srpske Manjača kod Banjaluke i Bileća, prilikom polaganja
svečane zakletve regruti su, bez izuzetka, odbili poslušnost svojim starešinama
i umesto Bosni i Hercegovini zavetovali su se Republici Srpskoj. Rodbina i
prijatelji izviždali su himnu i zastavu BiH, a aplauzom pozdravili himnu i
zastavu RS.
Sve je bilo “k’o nekad”. Samo su
uloge promenjene. Pre petnaestak godina Bošnjaci i Hrvati zviždali su
zajedničkoj JNA i nisu hteli u nju, a sad Srbi neće vojsku koju međunarodni
medijatori, zajedno sa Sarajevom, kreiraju tako da neodoljivo podseća na
JNA.
Bilo je ovo prvo polaganje
svečane zakletve po novom Zakonu po kojem se u nekoliko etapa treba stići do
jedinstvenih (kažu u Sarajevu) ili zajedničkih (kažu u Banjaluci) oružanih snaga
BiH. Neuspeh na startu mnogo je naljutio celu međunarodnu civilnu i vojnu upravu
u BiH i izdali su zajedničko saopštenje (potpisali su ga NATO, OHR, EU i
ambasada SAD u BiH). Događaj su okarakterisali kao “incident koji nije mogao
doći u gorem trenutku”, zahtevaju istragu, najavljuju kažnjavanje.
Šef štaba NATO u BiH general
Stiven Š
Niko od njih, bar javno, za sada
nije pokušao da odgovori na pitanje zašto su roditelji i druga rodbina aplauzom,
a bilo ih je bar pet hiljada na vojnom poligonu, podržali svoju decu kada su
odbili poslušnost. I ne samo rodbina, već i najšira javnost u anketama svih
ovdašnjih medija podržala je mlade regrute. A svi su, bez izuzetka, izjavili da
svoju decu u tu buduću zajedičku vojsku neće slati.
Domaća politička elita u RS,
verovatno zbog straha od kazni, prilično nemušto govori o istrazi koja se
preduzima dok jedan broj nevladinih organizacija, pre svega onih koje su nastale
kao rezultat poslednjeg rata, jasno staje na stranu regruta. Tako Savez logoraša
u otvorenom pismu međunardnoj upravi upozorava “ne tražite nemoguće” i postavlja
pitanje: “Mislite li da je stvarno moguća jedinstvena vojska u BiH kada,
svakodnevno, najviši bošnjački predstavnici srpsku vojsku, pa i cijeli narod,
nazivaju agresorskim, zločinačkim.” Dovodeći dalje u pitanje koncepciju buduće
vojske, logoraši pitaju zar ima nekoga ko veruje da bi Hrvati iz BiH ratovali
protiv Hrvatske ili Srbi protiv Srbije.
Svi oni koji nisu skloni prebrzom
i površnom zaključivanju ovo, za razliku od međunarodne uprave, ne vide kao
incident već kao samo jedan od primera koji pokazuju stanje
bosanskohercegovačkog društva. Društvo u BiH je duboko podeljeno, kaže sociolog
Braco Kovačević, i veruje da “pojavno i arbitrarno pomirenje”, koliko je
dovoljno međunarodnim predstavnicima, ne rešava ništa. U svojim publikacijama
upozorava da je pomirenje proces.
Tako, međutim, ne razmišlja
general Š
“Slučaj regruti”, međutim, došao
je samo dva dana nakon što je Parlament Saveta Evrope u Rezoluciji o zapadnom
Balkanu istakao “nephodnost menjanja Dejtonskog mirovnog sporazuma”. U tom
smislu, kažu dalje evropski parlamentarci, “potrebno je da hitno budu pokrenute
nove političke inicijative...” I još je za postojanje RS i Federacije rečeno da
“liče na države i održavanje njihovog statusa doprinosi nestabilnosti
regiona”.
U Sarajevu su ove reči razumeli
kao “napokon se ukida RS” i “mi to govorimo od Dejtona do danas”. Baš tako
govori politički establišment. I mediji, bez izuzetka.
U Banjaluci nešto drugačije vide
Rezoluciju. Horski, pozicija i opozicija, kažu da su razumeli poruku o potrebi
efikasnije BiH, ali da Republiku Srpsku neće dati. Tako i levi i desni.
Upozoravaju da postoji procedura za promenu ustava, da postoji volja
konstitutivnih naroda i slično. O ovim stvarima gotovo da nema razlika, čak ni u
nijansama, među srpskim političkim partijama.
Svesni ovakvog raspoloženja u
Banjaluci, u oficijelnom Sarajevu stvar pokušavaju da omekšaju. Nudi se, opet,
decentralizovana BiH, ali sad po “geografskim, istorijskim merama” – četiri-pet
regiona sa jakom centralnom vlašću, sadašnjih entitetskih granica
nigde.
Nakon dužeg ćutanja oglasili su
se i bosanskohercegovački Hrvati čija je ubedljivo najjača stranka, HDZ,
zasedala samo dan nakon Rezolucije iz Strazbura. Oni nude koncept
decentralizovane BiH sa najmanje tri dela, što su bezmalo svi razumeli kao
pokušaj vraćanja u igru Herceg-Bosne koja je nestala u ratnom vihoru i
Vašingtonskim sporazumom koji je prethodio Dejtonu.
Bosnu i Hercegovinu, i to sve njene delove, sve češće pohode već zaboravljene grupe stranih novinara i drugih istraživača. Domaći hroničari u tome vide nekakav znak burnih događaja. Desetogodišnjica mirovnog sporazuma je krajem ove godine.
|
Milorad
Dodik Tražiću samostalnost RS Kako ste shvatili
rezoluciju Evropskog parlamenta, onaj deo o “entitetima kao
smetnji...”? - To je direktan poziv za
promjenu Dejtonskog sporazuma, a to nije dobro. Zašto? - Ako neko misli da se taj
sporazum može mijenjati samo tako, onda mora računati da će se pojaviti i
ideje o otcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Na jedne
radikalne dolaze druge radikalne ideje. I to kao posljedica strahova koji
vladaju među ljudima. Jednostavno, ljudi se boje da će taj novi koncept
donijeti majorizaciju jednih nad drugima, a onda smo opet na
početku. Kako će se postaviti
Savez nezavisnih socijaldemokrata kao, u ovom trenutku, najjača opoziciona
stranka, ukoliko uslede pritisci za radikalne izmene sadašnje konstrukcije
BiH? - Za nas nema ustavnog
prekrajanja BiH bez konsenzusa sva tri konstitutivna naroda i bez ustavom
predviđene procedure. Ukoliko bi, pak, neko pokušao da ignoriše volju bilo
kojeg od tri naroda ili da preskoči predviđenu proceduru, SNSD, a i ja,
zatražićemo referendum građana Republike Srpske o samostalnosti i
izdvajanju iz BiH. O svemu drugom, o funkcionalnijim zajedničkim
institucijama, o efikasnijoj entitetskoj vlasti, naravno, možemo i moramo
razgovarati. Nije li to za
socijaldemokratiju prilično radikalno? - Ne. To je samo realno
stanje stvari. Ukoliko ovdje u Banjaluci, u Sarajevu, u Mostaru budemo
imali realne ljude i realne političke opcije, moguće je naći rješenje i
nastaviti put prema evropskim integracijama. Oružja više nema, ali listiće
ima svaki narod i tu demokratsku formu niko ne može
osporiti. |
Branislav Božić

