Kosovo bi moglo potonuti u novo bezakonje, sukobe i rat Autor Pise Nikola Sever Seni Ubojstvo Envera Haradinaja, brata bivsega kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, pokusaj atentata na predsjednika Ibrahima Rugovu, podmetnuta bomba u sjedistu stranke Vetona Surroija, sve je to rezultat politickih previranja na Kosovu, kazu bolji poznavatelji kosovskih prilika. Rijec je o klasicnim politickim obracunima u borbi za vlast. U ocima Kosovara, bombe i ubojstva u posljednjih petnaestak dana samo su generalna proba za nemire koje ocekuju neposredno prije pregovora o konacnoj sudbini Kosova, najavljenih za sredinu srpnja. No, to ih ne zabrinjava pretjerano. Na tim pregovorima, izvjesno je, medunarodna zajednica, ciji je protektorat Kosovo, zauzimat ce se za rjesavanje statusa Kosova u fazama. Od cina stjecanja samostalnosti napravit ce proces koji bi, prema rijecima nekadasnjega kosovskog politicara Azema Vllasija, mogao zavrsiti za dvije godine. Bomba u sjedistu ORA-e Ne smatram to nuzno losim rjesenjem. U tom razdoblju Kosovo ima sansu izgraditi institucije pravne drzave, organizirati ministarstva unutarnjih poslova i pravosuda koji su sada u rukama UN-a. Kosovo mora postati moderna europska zemlja kaze Azem Vllasi, danas ugledni pristinski odvjetnik.
Vllasi se ne slaze u cijelosti s predvidanjima politickih analiticara. Smatra da ce nemira biti, ali ne u ozbiljnijim razmjerima. Ima napetosti, ima nervoze, ali vjerujem da ce se sve zaustaviti na izoliranim incidentima. Sve sto je ozbiljnije od toga, za mene ce biti iznenadenje kaze. Incidenti koji su zaredali u posljednjih 15 dana na Kosovu, iako se u mnogocemu razlikuju, svi imaju jednu zajednicku, politicku pozadinu. Eksplozija bombe u sjedistu ORA-e, politicke stranke Vetona Surroija, rezultat je politickog obracuna koji nije imao za cilj ubiti nekoga, vec samo upozoriti i zastrasiti. Surroijeva politika nasla se procjepu izmedu dviju glavnih politickih struja: one tradicionalne i konzervativne predsjednika Kosova Ibrahima Rugove i one naprednije koju zagovara Alijansa za buducnost Kosova nekadasnjeg premijera, danas haaskog uznika Ramusha Haradinaja. Kad je Surroijeva politicka moc, zasnovana uglavnom na potpori medunarodne zajednice, toliko narasla da moze konkurirati glavnim politickim snagama u zemlji, bombom su ga pokusali zastrasiti. Nekadasnji novinar i publicist nikad nije uzivao veliku podrsku naroda, na izborima je osvojio tek oko sedam posto glasova proeuropski orijentiranog birackog tijela u gradovima. Politicki ugled stekao je kao novinar. Njegove novine Koha Ditore najcitanije su na Kosovu. No danas mu gradani zamjeraju ulazak u politiku, a na sljedecim izborima upitno je hoce li uspjeti osvojiti i upola manje glasova. Mogu ga spasiti tek biraci u velikim gradovima, redom mladi ljudi koji dosad nisu pokazali vece zanimanje za politiku, pa tako ni za izbore. I ubojstvo Envera Haradinaja, iako ima sva obiljezja krvne osvete, zapravo je politicki obracun. Prema obicajnom zakonu, krvna osveta primjenjuje se samo kada su protivnici na istim pozicijama. Kako su Haradinajevi oslabljeni odlaskom glave obitelji u Haag, nitko se od Kosovara ne bi odlucio na krvnu osvetu zbog njihove trenutacne ranjivosti. Ramush Haradinaj, iako u Haagu, uziva veliku potporu naroda. Haradinaj je svoju politicku poziciju gradio na ratnom putu, na simbolizmu borbe protiv srpske prevlasti. Kad je dobio vlast, vrlo je uspjesno svoju ikonu borca za slobodno Kosovo upotpunio sa 100 dana iznimno uspjesnog vodenja zemlje. Pokretanjem velikih politickih projekata, ponajprije jasno artikuliranom borbom za neovisnost Kosova, postao je zrela politicka licnost i svojevrsni idol naroda objasnjava A. Vllasi. Njegovim odlaskom u Haag, odnos snaga na politickoj pozornici nije se promijenio, medutim, koalicija s Rugovom tek je formalno nastavljena: rezultati su izostali, usporeno je mnogo projekata. U politicki zivot Kosova vratio se kaos koji odgovara nekim politicarima. To stanje uskoro bi se moglo promijeniti, ako Haradinaja Tribunal pusti na slobodu do pocetka sudenja. Politicka elita sve otvorenije rogobori: povratkom u Pristinu opet ce stati, iako posredno, na celo drzave i pokusat ce uvesti red. Politicki protivnici pokusali su zato ubojstvom Envera Haradinaja uskomesati i dodatno oslabiti mocnu kosovsku obitelj. Medutim, politicki okrsaji, bombe i ubojstva nisu uspjeli uskomesati Kosovare. Pristina zivi punim plucima: incidentima se ne pridaje osobita pozornost, grad se obnavlja, siri, svakodnevno nicu brojna gradilista. Na ulicama cvate sverc, cijene su u eurima. Na ogradu Skupstine objeseno je dvjestotinjak plastificiranih fotografija Kosovara koji su nestali 1999. godine. Cim zastanete ispred svojevrsnog "zida boli", Kosovari ce vam prici i na engleskom jeziku objasniti simboliku. To su ljudi ubijeni prije sest godina. Kosovo je nastalo u ratu, ovo je samo podsjetnik na one kojih vise nema, na vremena kad su sudbinu Kosova pokusali krojiti Srbi objasnio je postariji gospodin pokazujuci sliku svojih sinova i necaka. Podjele o ulozi UN-a Svaki je stranac, osobito iz Slovenije, Hrvatske i BiH, u Pristini dobrodosao. Jedini je problem jezik: Kosovari ne zele govoriti srpski, pa sa svojim donedavnim sunarodnjacima pokusavaju razgovarati na engleskom. Nakon nekoliko minuta mucenja i razgovora na englesko-njemacko-albanskom, Kosovari, iako nevoljko i potiho, popustaju: "Ma jebo engleski, kako se ono kaze, ajmo mi prijatelju po naski Je li, kako je u Zagrebu, Zagrepcanke su uvek, ovaj uvijek, bile najljepse u celoj Jugoslaviji. Samo nemoj da me lazes, stvarno si Hrvat?" Nakon ovakve ili slicne recenice upoznavanja, Kosovari ce s bivsim sudrzavljanima rado popiti "kafu", popricati, a sve skupa zavrsiti: "E, da nije bilo Srba i Milosevica, gde bi nama bio kraj: mogli biste vi kod nas i mi kod vas bez vize i carine, ali jebi ga, taki je zivot..." Na prvi pogled bezbrizan zivot Pristine remete tek bijeli terenci s oznakama Ujedinjenih naroda. No o njihovoj prisutnosti Kosovari su podijeljeni: jedni smatraju da bi bilo najbolje da odmah odu, jer su na Kosovo donijeli drogu, prostituciju i spolne bolesti. Drugi pak zele da "bijeli" ostanu sto dulje iskljucivo iz financijske koristi: iznajmljuju im stanove, a "bijeli" ne pitaju za cijenu. Da se nesto sprema, najlakse je uociti u neposrednoj blizini UN-ovih baza. Na metalne ograde vojnici uzurbano postavljaju bodljikavu zicu. No cak ni to Kosovare ne plasi, oni zive po svome: "Sto bismo se nervirali prije nemira, nervirat cemo se kad opet zaredaju bombe i pucnjava. Ako bude rata, a kazu da hoce, onda cemo se brinuti!" http://www.vecernji-list.hr/ Srpska Informativna Mreza [email protected] http://www.antic.org/
