RAZGOVOR - Bivši šef diplomatije SRJ Goran Svilanović i ugledni britanski 
novinar Tim Džuda govore za Danas o spoljnoj politici Srbije 

DŽUDA: Beograd može da čini šta želi, samo da direktno ne ugrozi EU i SAD

Autor: Snežana Čongradin

- Vlada i opozicija na Kosovu podižu buku oko najavljenog potpisivanja 
protokola o saradnji MUP Srbije i Euleksa jer se bliže lokalni izbori i stalo 
im je da se prikažu kao „mačo“ političari, odlučni i čvrsti u svojim stavovima. 
Ali, za EU nije važno šta misle zvaničnici na Kosovu. Uostalom, Prištini je 
potrebna Unija, a ne obrnuto. Započinjanje procesa vizne liberalizacije za 
kosovske građane višestruko je značajnije pitanje od sporazuma koji potpisuje 
Euleks, baš kao što je dogovor o vizama koji isključuje Kosovo bio značajan za 
Srbe. 

Dakle, građani Kosova mogu biti kritični kada je u pitanju sporazum, ali ako 
pogledamo tu stvar u širem kontekstu, jasno je zbog čega će oni „lajati, ali ne 
i ujedati“ - kaže na početku razgovora za Danas Tim Džuda, britanski novinar i 
jedan od najboljih zapadnih poznavalaca Srbije.

Da li to znači da Euleks drži stvari pod potpunom kontrolom, odnosno da Beograd 
i Priština zapravo ni nemaju nikakvu moć da ozbiljnije ugroze bezbednost? 

- Mislim da Misija EU može da drži stvari pod kontrolom u Severnoj Mitrovici. 
Takođe, mislim da širi konflikt nije u interesu Kosova, kao ni Srbije. 

Smatrate li opravdanim očekivanja srpske vlade da će Međunarodni sud pravde 
izneti stav koji neće ići u prilog nezavisnosti Kosova, nakon čega bi, prema 
scenariju koji predviđaju, trebalo očekivati povratak za pregovarački sto?

- MSP je ipak samo savetodavno telo. Verujem da će dati neko mišljenje koje 
neće biti baš najjasnije, odnosno da će istaći da je Kosovo, iako nije bilo 
republika, ipak imalo određene federalne nadležnosti. Takođe, mislim da će 
istaći činjenicu da su 1999. godine Albanci morali da beže s teritorije Kosova. 
Možda će sudije biti podeljene. U svakom slučaju, na kraju, verujem da će 
stvari biti nešto povoljnije za Srbiju, ali ne u potpunosti. I šta onda? Ništa. 
Na primer, MSP je dao savetodavno mišljenje da je izraelska bezbednosna 
barijera ilegalna, i šta je tada bilo? Ništa. Mislim da je, što se tiče Srbije, 
cilj da odluka MSP posluži da pripremi tlo za razmenu teritorije s Kosovom. 
Međutim, zbog posledica koje bi to moglo da ima za Bosnu i Makedoniju ne 
verujem da je, u bližoj budućnosti, taj scenario moguć. Ipak, na duže staze, 
sve je moguće. Ne verujem da će, ukoliko odluka MSP bude povoljnija za Srbiju 
nego za Kosovo, 62 zemlje povući svoje priznanje nezavisnosti, a 1,8 miliona 
kosovskih Albanaca biti lepo primljeni nazad u „otadžbinu“ i zamoljeni da 
izaberu svoje predstavnike u parlament u Beogradu. Mislim da bi trebalo da MSP 
i stvaran svet, ipak, posmatramo kao dve odvojene stvari. 

Kako ocenjujete spoljnu politiku Srbije koja okreće svoj kurs u razvijanju 
odnosa s Kinom i zemljama Pokreta nesvrstanih i da li bi to moglo da uspori 
evropske integracije? 

- S obzirom da su evropske integracije Srbije u blokadi, ona može da radi šta 
joj se sviđa. Kasnije, kada bude vezana procesom stupanja u članstvo, moraće da 
se menja. Srbija trenutno nema nikakve obaveze, niti ima status kandidata. 
Britanija ima dobre odnose s Libijom (nedavno smo oslobodili čoveka osuđenog za 
teroristički napad u Lokerbiju), imamo dobre odnose sa Indijom, Egiptom, Kinom 
i većinom zemalja iz Pokreta nesvrstanih. Nema razloga da i Srbija opet ne 
uspostavi dobre veze sa ovim državama i posluje s njima koliko god je to 
moguće. Jedina stvar koje bi Srbija trebalo da bude svesna, a ministar Jeremić, 
budući prepreden, to veoma dobro zna, je da postoji granica - crvena linija 
koju ne bi trebalo preći. To znači, ne činiti ništa što bi direktno ugrozilo 
evropske i američke, odnosno zapadne interese, na primer, u smislu veza sa 
Iranom ili Severnom Korejom. 

Kako komentarišete činjenicu da ukidanje viza okončava lider SPS Ivica Dačić, a 
bivši radikal Tomislav Nikolić biva primljen kod komesara za proširenje EU na 
razgovore o svetskoj ekonomiji? 

- Surova ironija, ali takav je život. Evropeizacija radikala je, bez sumnje, u 
Briselu viđena kao najpozitivnija stvar koja se desila u srpskoj politici od 5. 
oktobra 2000. Za Dačića se misli da je obavio odličan posao, a Nikoliću se 
ukazuje poštovanje. Za Nikolića i za Srbiju može biti samo dobro da postoji 
respektabilna alternativa desno od centra, posvećena vezama Beograda s 
Briselom, a ne onim s Karlobagom i Viroviticom. 

http://www.danas.rs/vesti/politika/dzuda_beograd_moze_da_cini_sta_zeli_samo_da_direktno_ne_ugrozi_eu_i_sad.56.html?news_id=171637

Одговори путем е-поште