Umiru celi odredi 

V. C. SPASOJEVIĆ - M. RISTOVIĆ, 21.05.2010 21:00:21

Ocena: 

Komentara: 

 

Italijanski vojnici na Kosovu masovno oboleli

 

 * KAD su me otpustili sa ispitivanja u bolnici u Sremskoj Kamenici, rekli su 
mi: „Idi kući, za tu bolest nema leka!“ Ovako je Ljubiša Ivković (48), moler iz 
Prekonoge kod Svrljiga, vojni rezervista, pripadnik „Malčanskog odreda“, pre 
smrti objašnjavao svoje stradanje posle rata na Kosmetu.
- Još na ratištu, dobio sam visoku temperaturu. U Prištini su mi dali 17 
injekcija, snimili pluća. U bolnici su otkrili da imam vodu u plućima i da mi 
je celo krilo uhvatio tumor.
* Slična je bila i sudbina Dragana Stevanovića (26), kvalifikovanog bravara iz 
Donjeg Dušnika, takođe člana istog odreda. Po povratku s ratišta nije spavao, 
ni jeo, žalio se na glavobolju. Krajem avgusta 1999. godine hitno je operisan 
na Neurohirurškoj klinici u Nišu, gde mu je odstranjen tumor mozga veličine 
devet santimetra. A, onda je pao u komu. Drugi put je operisan u aprilu, a umro 
je 10. juna 2000. godine.
* Bitku s mučnom bolešću 2001. godine izgubio je i Dejan Živić (27), iz niškog 
naselja „Branko Bjegović“. Od polovine juna do kraja jula 1999. godine boravio 
je u Đakovici. Bio je na straži kada je srušen most na Bistražinskoj reci, u 
rejonu koji je gađan municijom sa osiromašenim uranijumom. Na 150 metara od 
njega pala je NATO bomba od 2,2 tone. Odmah posle bombardovanja žalio se na 
probleme sa glavom, a ubrzo mu je na vratu iskočila žlezda veličine klikera, 
koja je izrasla u veličinu pesnice. Posle dve godine lečenja, umro je u 
najtežim mukama.
I drugi pripadnici „Malčanskog odreda“, koji su kao vojni rezervisti angažovani 
1999. godine na Kosovu, na području Magure, Slatine, Uroševca i Jezerca, imaju 
zdravstvenih problema. Od 40-ak mesta u svrljiškoj opštini, u svakom je bar 
neko posle Kosova oboleo: Jovica Dimitrijević iz Beloinja kod Svrljiga, Boban 
Aleksić iz sela Drajinac, Milomir Antić iz Okruglice...

Mrtvačke glave

URANIJUMSKA municija naplatila je račun i u Vranju.
- Moj muž je nekoliko meseci posle bombardovanja svakodnevno bio na 
Pljačkovici. Postavljao je sa kolegama zaštitnu ogradu oko mesta gde su padale 
bombe. Nije imao nikakvu posebnu opremu osim radnog odela koje je i inače 
nosio. Dve-tri godine kasnije počeli su problemi. Dijagnoza je bila rak pluća. 
Sećam se da mu je doktorka u sanatorijumu u Surdulici rekla da će „Vranjanci 
tek da imaju problema“ - seća se Saveta, supruga Miroslava Jovića (52), zidara 
u vranjskom „Vodovodu“, koji je preminuo 2004.
Od raka pluća umro je i njegov kolega Goran Mitić. I on je radio četiri meseca 
na postavljanju zaštitne ograde na Pljačkovici. Njegova supruga Dragana tvrdi 
da pre toga nije bio bolestan.
- Plašio se. Govorio je stalno da će svi koji su bili na Pljačkovici umreti. Sa 
opakom bolešću borio se skoro godinu i po. U Knez Selu, gde je išao na 
zračenje, govorili su nam da tu ima najviše ljudi iz Vranja - priča Dragana.
Osim njih dvojice, preminuo je još jedan radnik vranjskog „Vodovoda“. I on je 
bio u grupi koja je postavljala ogradu. Nekoliko preostalih i danas imaju 
probleme - povremeno im se na koži javljaju plikovi i čudne fleke.
- Nismo imali ni rukavice, ni maske, samo uobičajena radna odela. Svuda oko nas 
su bile žute zastavice sa mrtvačkim glavama. Odmah nam je firma otvorila 
zdravstvene kartone. Valjda su pretpostavili kako će se završiti - priča, za 
„Novosti“, jedan od preživelih radnika, koji je želeo da ostane anoniman.
Do sada nije urađeno nijedno ozbiljno istraživanje da li je opasni uranijum već 
ušao u lanac ishrane. Istraživanje stručnjaka vranjskog Zavoda za javno 
zdravlje pokazalo je da je broj obolelih od malignih bolesti u Pčinjskom okrugu 
za 25 odsto veći nego u Braničevskom i Kolubarskom regionu. Rezultate je u 
februaru prezentovala radna grupa. 

Prema podacima Ministarstva za životnu sredinu, Vranje je često grad sa 
najvećim zračenjem u Srbiji. Neretko je po tome ispred Vinče, gde se nalazi 
nuklearni reaktor i skladište radioaktivnog otpada!

Bez 11 organa

RATNOG vojnog veterana Milana Radića pronašli smo odmah po povratku sa 
Hilandara. Kaže, tamo ide jednom, dva puta mesečno od 2006. godine, kada se 
„ponovo rodio“. Radić je prvi veteran koji je dobio i zvaničnu lekarsku potvrdu 
u Institutu za medicinu rada i radiologiju u Beogradu da je njegov papilarni 
karcinom nastao kao posledica uranijumske municije. Ovaj rak prenosi se krvlju, 
a kod Radića je metastazirao. Izvađeno mu je 11 različitih organa, među kojima 
štitna žlezda i limfni čvorovi. Druga operacija, 21. septembra 2006, trajala je 
šest i po sati, i tada mu je izvađen tumor dimenzija četiri puta pet 
centimetara.
- Poslednjih pola sata osećao sam kako me zašivaju. Rekao sam: „Požurite, 
gospodo, još njih čeka operaciju“. Kasnije, doktori su mi rekli: „Hvala bogu da 
ti i supruga niste dobili dete. Ko zna šta bi se rodilo?!“ - kaže Radić.
On trenutno vodi sudski postupak za povećanje stepena invaliditeta (sada je 
invalid 60 odsto) i pokreće postupak za dobijanje odštete. Zasad još nije 
ostvario ni penziju. Ako mu bude dodeljena, biće to prvi takav slučaj u Srbiji, 
za razliku od Italije, koja je do sada već isplatila 1,4 miliona evra vojnicima 
zbog „balkanskog sindroma“.

Umiru i lekari

REDAKCIJA „Novosti“ uspela je da dođe do Falka Akamea, bivšeg admirala u 
italijanskoj Ratnoj mornarici, danas prvog čoveka veteranske Asocijacije vojnih 
žrtava i njihovih porodica (Anavafaf). Prema njihovim podacima, 174 italijanska 
vojnika su umrli u mirovnim misijama od posledica osiromašenog uranijuma, a 
gotovo 3.000 je obolelo od raka.
- Teško je reći da li su se kontaminirali u Somaliji, Bosni, Iraku, Avganistanu 
ili na Kosovu, jer se posledice javljaju kod nekoga posle godinu, a kod drugog 
posle 15 godina - kaže Akame. - Ako je bio u vojnim operacijama u Somaliji 
1992-1994. godine, i u Bosni 1995, a razboleo se 1997. godine, kažite mi vi, 
gde se kontaminirao?
Akame kaže da mnogi vojnici nisu dobili odštetu pošto nisu imali para za skupe 
procese. Neki su dobili između 100.000 i 200.000 evra, ali ima i onih koji su 
dobili više od pola miliona. Recimo, Đanbatista Marika dobio je od Civilnog 
suda u Florenci, u prvom stepenu, nadoknadu od 545.000 evra, a žalbeni postupak 
je u toku. Porodica S. Melonija, koji je umro od raka, dobila je konačnom 
presudom pred Civilnim sudom u Rimu pola miliona, a porodica S. Vece je dobila 
u prvom stepenu više od milion evra.
Među umrlima od raka je i Franko Nobile, lekar koji je sa vojnicima boravio na 
Kosovu, i koji je objavio knjigu o prvih 13 slučajeva umrlih od „balkanskog 
sindroma“. Oboleli vojnici leče se širom Italije, između ostalog, i u Glavnoj 
vojnoj bolnici u Rimu, u Centru za lečenje tumora u Milanu i u vojnom Centru za 
lečenje tumora u Avijanu.

ZATRAŽILI KOLEKTIVNE PREGLEDE
PRIPADNICI „Malčanskog odreda“ su posle NATO bombardovanja tražili od nadležnih 
u tadašnjoj Trećoj armiji VJ da organizuje kolektivni pregled, kako bi se 
proverilo njihovo zdravstveno stanje, jer su petorica rezervista obolela od 
malignih bolesti, a 12 je imalo simptome takvih oboljenja.
Tokom 2000. godine Informativna služba Treće armije VJ oglasila se saopštenjem, 
u kome je istakla „da postoji veliko moralno opravdanje za preduzimanje hitnih 
mera kako bi se tačno utvrdile posledice izloženosti radioaktivnoj municiji.“ 
Konstatovali su i da nema konkretne strategije za suočavanje sa ovim problemom, 
za šta su potrebna i velika finansijska sredstva.

1,2 MILIONA ZA DEKONTAMINACIJU
DAG Veir je koordinator Međunarodne koalicije za zabranu uranijumskog oružja 
(ICBDU) iz Mančestera, koja je prošlog meseca boravila u Srbiji, a na jesen će 
se pojaviti sa rezolucijom pred UN.
- Biće to treća rezolucija o uranijumskom oružju, koja će biti dostavljena kao 
preporuka vladama. Nadamo se da će Srbija podržati i ovu rezoluciju, kao što je 
podržala prethodne dve - kaže Veir za „Novosti“.
- U Srbiji postoji stručna i politička volja da se 1,2 miliona evra izdvoji za 
dekontaminaciju. U BiH je trebalo šest godina da NATO otkrije na kojim 
lokacijama je korišćeno uranijumsko oružje, što je dovelo do nepotrebne 
izloženosti civila zračenju. Na Kosovu postoji oko 100 lokacija na kojima je 
korišćena municija sa osiromašenim uranijumom, a Kfor je ponešto uradio na 
uklanjanju uranijumskih metaka. Međutim, nema dokaza da je urađena opsežna 
dekontaminacija.

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4 
<http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=179733&title_add=Umiru%20celi%20odredi&kword_add=nato%20bombardovanje%2C%20uranijum>
 
&status=jedna&vest=179733&title_add=Umiru%20celi%20odredi&kword_add=nato%20bombardovanje%2C%20uranijum

 

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште