Title: Message
 
 
 
Nedelja, 23. 2. 2003
 
Dosije:
 

Nakon podizanja Haške optužnice protiv četvorice Albanaca: lista zločinaca je mnogo duža

Sitne ribe i krupni zločini

Fatmir Ljimaj bio u lancu komandovanja, a Baljaj, Musliju i Murtezi zatvorski čuvari

Zvaničnici Kfora ne žele da komentarišu hapšenje i privođenje u Hag Haradina Baljaja, Isaka Musliua, Agima Murtezija i Fatmira Ljimaja. Još manje bi da odgovaraju na pitanja o eventualnim novim hapšenjima.

Činjenica da je optužnicu protiv ove četvorice pripadnika "OVK" glavni tužilac Haškog tribunala Karla del Ponte potpisala 24. januara, da ju je sudija El Mahdi potvrdio tri dana kasnije, a da je otpečaćena tek po pristizanju optuženih u pritvorsku jedinicu UN u Ševeningenu, 18. februara, dovoljno govori o tajnosti u kojoj je sve obavljeno. Ali, i o tome da među pripadnicima međunarodne zajednice na Kosovu, kada su u pitanju hapšenja Albanaca, vlada veliki oprez.

Dugačak spisak

Podatak da je Ljimaj napustio Kosovo redovnim avionskim letom dve i po nedelje pošto su Kforu bili uručeni optužnica i nalog za hapšenje, što je potvrdila i sama Del Ponte, dovoljan je da bi se izveo zaključak da će ostala hapšenja, ukoliko ih bude, biti izvedena u još većoj tajnosti. Tim pre što su i ova hapšenja izazvala revolt kosovskih Albanaca, koji smatraju da su sva ubistva bila opravdana, jer su izvršena " u ime demokratije" i uz znanje međunarodnih zvaničnika.

Broj ubijenih i nestalih Srba, civila, policajaca i vojnika daleko je veći - premašuje 2000. Veliki broj stradao je u terorističkim napadima koji su izvođeni iz zasede, na putevima širom Kosova i Metohije, ili odvođeni iz svojih kuća, pa potom ubijani u nekom od 125 zatvora koje je "OVK" imala širom Pokrajine. Imena rukovodilaca ovih zatvora nisu tajna.

Tužilaštvo ima dokaze da su od svog osnivanja 1995. godine do kraja 1998. pripadnici terorističke "OVK" izvršili više od 1.800 oružanih napada na pripadnike i objekte MUP-a Srbije i građane svih nacionalnosti i ubili 364, a ranili 605 osoba. U istom periodu izvršili su 25 napada na naselja i objekte u kojima su bile smeštene srpske izbeglice iz Krajine. Napadi su intenzivirani 1999. godine. Od 1. januara do 24. marta te godine "OVK" je izvršila 586 napada, od kojih je najveći broj počinjen u vreme održavanja mirovnih pregovora u Rambujeu.

Najveći broj zločina, ujedno i najtežih, teroristi "OVK" počinili su 1998. godine: napadi na pijacu u Kosovskoj Mitrovici, kafić u Peći, oni koji su se dogodili u selu Klečka, rudniku Volujak kod Kline, u Rznićkim šumama kod sela Glođane. Na tim stratištima pobijeno je više desetina Srba. Brojna su i ubistva iz zasede, a kidnapovano je i nestalo više od 1300 Srba.

Veliki broj zločina nad Srbima, kao i progon stanovništva, izvršen je posle juna 1999. godine, odnosno nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma i ulaska trupa Kfora na Kosovo i Metohiju. Tada je proterano više od 250.000 Srba, kao i oko 100.000 pripadnika ostalih nacionalnih zajednica, a broj nestalih popeo se na oko 2000. U leto 1999. u selu Staro Gracko ubijeno je 14 žetelaca, a da krivci nisu pronađeni.

Nekažnjeno je prošao i napad na autobus kod Podujeva, kao i mnogi drugi, mada dokaza o njihovim, kao i ostalim zločinima ima napretek. Samo je naše ministarstvo pravde dostavilo haškom Tužilaštvu oko 40.000 stranica dokaznog materijala.

Pitanje je, međutim, da li će ako ne svi, a ono najodgovorniji ikada odgovarati i biti kažnjeni. Kosovski Albanci veruju da će istrage o zločinima "OVK" biti obustavljene, a da će četvorica optuženih u Haškom tribunalu biti oslobođena i sumnjaju da će Tužilaštvo pronaći svedoke. Broj Srba koji bi mogli da svedoče o ovim zločinima je mali, a Albanci se plaše svedočenja. Jer, "OVK" pamti i sveti se. "Glas" saznaje da je za sada 80 svedoka spremno da govori o zločinima "OVK", ne samo u Drenici, već i ostalim krajevima.

U pritvoru su četvorica Albanaca od kojih je samo jedan, Limaj, bio u komandnom lancu. Ostala trojica su bili izvršioci. Ljimaju, Balji, Musliu i Murteziju Del Ponte stavlja na teret planiranje, protivpravno zatvaranje, ubistva, nasilno ponašanje protiv civila Srba i Albanaca. Fatmir Ljimaj je de jure i de fakto komandovao i kontrolisao članove "OVK" koji su delovali u zatvoreničkom logoru u Lapušniku kod Glogovca.

Njegov posao bio je da naređuje, ali i da kažnjava podređene ako bi kršili pravila vojne discipline. Kao viši oficir on je za to imao ovlašćenje i bio je odgovoran za ponašanje svojih potčinjenih jer je znao, ili je morao da zna, da su oni počinili krivična dela i bio je obavezan da preduzme korake da to spreči i kazni počinioce.

Krematorijum u Klečki

Ljimaj je bio komandant kasarne "OVK" i logora u selu Klečka. Po završetku akcije policije u Klečki, 28. avgusta 1998. godine, otkrivena je jaka teroristička baza sa kasarnom, magacinima, drugim pratećim objektima i zatvorom, a do njega i zakopan deo krupnijih ljudskih kostiju koje nisu u potpunosti sagorele. Ostaci kostiju pronađeni su i u krečnoj peći. Pronađene su i žice kojima su teroristi vukli streljane Srbe do krečane u kojoj su ih spaljivali. U Klečki je pogubljeno 22 Srbina. Streljano je dvoje dece starosti od osam i 11 godina, tri žene od 28 do 32 godine, mladići i stariji muškarci. Njihovo pogubljenje naredili su Fatmir Ljamaj, Gani Krasnići i Ismet Kikaj, komandant iz Mališeva.

Od maja 1998. do 25. jula 1998. "OVK" je pod Limajevom komandom držala najmanje 35 srpskih i albanskih civila iz opština Štimlje, Glogovac i Lipljan u zatvoru u Lapušniku, gde su bili psihički i fizički maltretirani, podvrgavani torturi i ubijani. Balja i Musliu osumnjičeni su da su učestvovali u mučenju i ubistvu šest zatvorenika.

Kada su 25. jula 1998. snage srpske policije preuzele oblast Lapušnika, "OVK" je morala da napusti zatvorenički logor, a Balja i Murtezi su sproveli oko 25 zatvorenika iz ovog logora na planinu. Balja ih je podelio u dve grupe. Prva, u kojoj je bilo devet zatvorenika, bila je oslobođena, dok je druga sprovedena u šumu u kojoj je od 13 ljudi 11 streljano.

U terorističkom štabu pronađene su i fotografije na kojima se vide zločinci i njihove žrtve, masakrirane, unakažene, a jedna i sa odsečenom glavom.

Ovo je samo jedan od brojnih zločina koje je počinila drenička grupa "OVK". Podjednako surovi bili su teroristi iz Metohije, takozvana Dukađinska grupa, Lapska, koja je delovala oko Podujeva i Prištine, Šaljska… Akcije i zločini su osmišljavani u samom vrhu "OVK", gde su se nalazili Hašim Tači, Agim Čeku, Naim Maljoku, četvorica braće Haradinaj, od kojih najpoznatiji, Ramuš, s ponosom ističe da su oni zapalili ratni požar u Metohiji, koji se potom proširio i na Kosovo. Po komandnoj odgovornosti prvo bi u Hagu trebalo da se, osim njih, nađu i Tahir Zemaj, Redžep Selimi, Azem Sulja, Sokol Bašota, Naim Maljoku, Šaban Šalja, Sulejman Selimi, Rustem Mustafa…

Ubijanje "izdajnika"

Malo je poznato da je "vlada" fantomske "Kosovo republike", čiji je premijer bio Bujar Bukoši, jasno podržavala i svojim saopštenjima podsticala terorističke akcije i zagovarala ubistva Srba, ali i svojih sunarodnika koji su bili protiv "OVK". Na smrt je osuđeno 13 Albanaca koje je "OVK" proglasila " narodnim izdajnicima", a koji su potom likvidirani. Prema nepotpunim podacima do kojih je "Glas" došao, teroristi "OVK" od 1995. do 1998. godine ubili su više od 65 svojih sunarodnika koji nisu hteli da im se pridruže.

Ljiljana Staletović


Reply via email to