OPSTANAK SRPSTVA  - SAVE(S)T DIJASPORE


Rastakanje srpske drzave i zatiranje srpskog roda, u trecoj   godini
treceg milenijuma, postaje sve snaznije i sve evidentnije.   Izgleda, u
toku je zavrsna faza ubistva i samoubistva Srbije. Sile koje   se
svojski trude da nam pomognu da sto pre skoncamo, cine to vrlo vesto,
perfidno, planski i, reklo bi se, bez greske. Mi, opet, sa svoje strane,
ne preduzimamo gotovo nista da bi te zloslutne oblake rasterali i da bi
sprecili  preteci suicid.  Sve se svelo na pojedinacne, usamljene vapaje
pojedinaca u zemlji i svetu, kojima je jasno kuda sve to vodi, ali cak
ni ti pojedinci nisu u stanju da  se barem medjusobno povezu, te da
oforme iole ozbiljnije kulturno-politicko telo, sposobno da se
suprostavi smrtonosnim centrifugalnim silama, koje danas u srpskom
korpusu narastaju do neslucenih granica. 

Isto tako, svedoci smo da se, s vremena na vreme, pojavljuju izvesne
srpske organizacije u zemlji i svetu, koje gromoglasno objavljuju svoju
"beskompromisnu borbu" za dobrobit svoga naroda, ali, ubrzo, rat za
"presto" ih razjedini, pohlepa zaslepi, a novac, dobijen od onih ciji je
sveti zadatak: razaranje srpskog uma, nakon kratke halabuke, sasvim ih
umiri. Dobija se utisak da je tu rec o vrlo unosnom poslu. Taktika je
vrlo prosta: Potpalite svoju obezglavljenu bracu, naravno, busajuci se u
prsa da vam je Srpstvo svetinja, nadjete Srbe cije su duse osetljive a
srca cista, tako da za vas odrade lavovski deo posla, pokupite kajmak od
svojih i tudjina, potom se ucutite i uzivate u plodovima vase
natprirodne promucurnosti (citaj: pokvarenosti). Nije jasno samo koliko
nas je koji smo spremni da krenemo tom stazom krajnjeg bescasca i bruke,
ali jasno je da su oni, koji se na taj korak odluce, odavno liseni svih,
ne samo osnovnih ljudskih vrednosti, da su otudjeni i baceni u tamnicu
koprofagskog sjaja i da nisu nista drugo vec najogavnije ruglo koje se
bestidno dici svojom "dovitljivoscu". Oni su tesko rascrvana rana ne
samo u srpskom bicu vec i malignitet u neponovljivoj sferi univerzalnog
uma. Njihov ostrvljeni pogled i zvalava gubica podmuklog lesinara
(lojave hijene) razjapljena je nad glavom celokupnog Srpstva, kao i nad
glavicama jos nerodjene srpske dece. Takve ustve (spodobe, grdobe), bez
imalo grize savesti, izdaju svoje roditelje, spremni su da i oca i majku
i sve svoje casne pretke iznesu na razvratnu, podlu pijacu laznog
dusebriznistva, jer nista im nije svetije od Junoninog hrama, za koga,
uzgred receno, nisu nikada ni culi niti znaju sta predstavlja. Utroba im
je nezajazljiva, rastegljiva, nezasita i razastrta je u beskonacnosti
njihovog ekskrementiranog (izmecarskog) mozga. Prokleti su rodjeni i kao
takvi ce i umreti. 

Potpisnik ovih redova, dakle ja, Dusan Vukotic, bio sam negde krajem
maja prosle godine u drustvu onih ljudi, cije je angazovanje u Srbiji
trebalo da unese novo svetlo, pa i spas, u duboku i sveopstu tminu
srpske stvarnosti. U hotelu "Mladost", u Beogradu, tada je zasedao
"osvezeni i obnovljeni" Savet Dijaspore, imenovan pri Vladi Srbije.
Izmedju ostalih, tamo su bili predsednik Saveta Nestorovic i
potpredsednik Jasmina Vujic, koja je na mene, u tom casu, ostavila vrlo
snazan utisak: pravi patriota, beskompromisna, casna Srpkinja!? Profesor
sa Berklija (i, koliko znam, jedan od kljucnih clanova Kongresa srpskog
jedinstva) pricala je o tome kako se u SAD napadno forsiraju nepostojeci
jezici Balkana - bosnjacki, crnogorski, dok se srpski ignorise i baca u
zapecak, govorila je o srpskoj naopakoj politici i nasoj nesposobnosti
da afirmisemo sopstvene vrednosti, a posebno, da istinu nedavnih
tragicnih dogadjaja na jasan, argumentovan i efiikasan nacin plasiramo u
svetu. Pomenuti Nestorovic je uglavnom "mudro" cutao, verovatnno, buduci
svestan  da je to najplodotvorniji nacin da na svoje zemljake ostavi
utisak vanredno umnog coveka. Tamo su se nasli jos neki ljudi (vecini
nisam upamtio imena), medju kojima i pojedinci (poput nekakvog Rajkovica
iz Kanade), kojima, cini se, nista nije bilo jasno, pa cak ni to otkud
su se oni nasli u takvom drustvu i na tako vaznom mestu. Jednom recju,
odnekuda su zalutali u Savet. 

Sledeceg dana odrzana je konferencija za stampu na kojoj je Savet,
uistinu, postavio jedno od kljucnih pitanja, a to je: realizovanje prava
glasa Srba u rasejanju i postupno inkorporiranje srpske dijaspore u
sveukupni zivot Matice . Krenulo se, izgledalo je, odlucno, gromoglasno,
da bi na kraju ispalo, tresla se gora rodio se mis! Umesto najavljivanog
spasa, ili barem nade, Savet se potrudio (sem casnih izuzetaka, kao sto
je Nikola Janic) da umesto svetla doturi jos malo mraka u nasu
grozomornu javu. Odnekud su se odlucili da svrstaju medju one
"promucurne", pomenute na pocetku ovog teksta. Umesto da budu
(pro)svetitelji, svojevoljno su, sva je prilika, izabrali drustvo
najcrnjih srpskih (nasih i svojih) grobara. Na njihovoj je savesti da
odgovore zasto su se odlucili na takav, po svemu ogavan i prizeman
korak. Zasto su pristali da budu necije marionete. Cije - to oni vrlo
dobro znaju. Cast i bruka zive dovijeka, te ce i oni tako biti vecni,
svakako, zahvaljujuci ovoj drugoj kategoriji.

Cini se da se ,zasada, samo Srpski savez Svedske, na cijem je celu
Nikola Janic, uistinu, natcovecanskim naporima trudi da zaustavi spiralu
smrti i srpsko nestajanje (umiranje). Zasto se druge srpske organizacije
sirom sveta odlucnije ne pridruze zdravim i spasonosnim inicijativama
Srba Svedske, mozda se moze objasniti izrazenim srpskim samoljubljem i
nezajazljivom sujetom. Jer, ako ja nisam prvi, onda nista nisam ucinio i
tada je, cak, bolje da se pridruzim protivnickom taboru... Zar smo
spremni da izdamo rod, samo zbog toga sto nam je samoljublje povredjeno?


 Neverovatno, ali istinito! Tuzno, tragicno, odvratno! 


S postovanjem,

Dusan Vukotic,

[EMAIL PROTECTED]





                                       Serbian News Network - SNN
                                           [EMAIL PROTECTED]
                                        http://www.antic.org/

Reply via email to