INTERVJU: MIROLJUB LABUS,
PREDSEDNIK G 17 PLUS
Bolje susedi nego rogovi u
vreci
Beogradski sporazum je mrtvo slovo
na papiru, a ubili su ga oni koji su pisali Ustavnu povelju kojom se
odstupilo od njegovih osnovnih principa. Ono sto je realnost jeste
Ustavna povelja, a ona kaze da nemamo samo dva trzista vec da danas
imamo i dve drzave. Ne zelim da zavaravam narod i da kazem „sve je
super, idemo napred, harmonizujemo se” Postoji ekstraprofiterska
igra ljudi iz Srbije i Crne Gore oko naseg duga kod Londonskog kluba
poverioca, zbog cega on nije do sada reprogramiran sa onim uspehom
kao Pariski, za nas list otkriva predsednik G 17 plus dr Miroljub
Labus. - Mi nagadjamo koja su to lica, ali da bih izasao u
javnost, moram da imam vise izvora koji potvrdjuju njihov identitet.
Postoje nacini da se stvar istera na cistac i tako smo mi neke
informacije i dobili. Indicije su da je polovina londonskog duga
vezana za domace vlasnike, upozorava Labus. On je, nakon odlaska iz
vlasti, drzavnicke aktivnosti zamenio stranackim koje su ovih dana u
znaku agresivne kampanje “velikog povratka”. Uveliko obilazite gradove Srbije;
da li je to “rutinska” promocija i prikupljanje simpatizera i
clanstva, ili ocekujete brze republicke
izbore? - I jedno i drugo. To jeste promocija naseg
programa koji smo nazvali “Drzavni program za evropsku Srbiju “ i
veoma sam zadovoljan kako tece dijalog sa gradjanima, ali pravi
test, ukljucujuci i stav o samostalnosti Srbije, bice glasovi
biraca. Jasno je da su neke politicke stranke vec krenule u
predizbornu kampanju i mi smo se ukljucili u te tokove. Nama je
svejedno hoce li izbori biti za tri ili trinaest meseci. Medjutim,
kako ponovo imamo isti intenzitet sukoba na politickoj sceni koji je
postojao pre godinu dana, jedini nacin da se te strasti smire su
novi izbori, koji su sada zaista u drzavnom
interesu. Optuzuju vas, posebno predsednik
DS Vojislav Kostunica, da se cudnom koincidencijom nalazite na istim
talasima sa kontroverznim americkim biznismenom Dzordzom Sorosem, da
bi “Srbiji bilo bolje bez Crne Gore, odnosno jos bolje bez Kosova i
Metohije”? - Moram da priznam da nisam cuo za te
optuzbe. Sto se tice gospodina Sorosa, razgovarao sam s njim tokom
njegovog poslednjeg boravka u Beogradu u prisustvu nekih ljudi, koji
su inace podrzavali predsednicku kampanju gospodina Kostunice. To je
bio dosta neprijatan razgovor u kome su tri osnovne ideje Sorosa
bile za mene neprihvatljive. Prva je potpuno besmislena, da treba
napraviti trampu nezavisnosti Kosova za clanstvo u Evropskoj uniji.
Druga je jos gora, da treba praviti reviziju Dejtonskog sporazuma, i
treca da se obustave isplate socijalnih davanja i penzija za Srbe na
Kosovu, kako bi se oni na taj nacin okrenuli “kosovskoj drzavi”. Sve
tri zamisli pocivaju na potpunom nerazumevanju ovdasnje situacije i
zato sam gospodinu Sorosu savetovao da promeni svoje
savetnike. Sta
znaci “istorijski dogovor sa Albancima” koji predvidjate? Oponenti
kazu da je to eufemizam za otcepljenje
Kosmeta? - Ideja o trampi Kosova za clanstvo u EU je
potpuno neprihvatljiva, tako da je razgovor “o ceni” za Kosovo
besmislen. Ono sto je nas stav jeste da zajedno sa Albancima moramo
da zivimo na ovim prostorima, sto je istorijska nuznost koja trazi
istorijski dogovor. Zato moraju da pocnu oficijelni razgovori
izmedju Beograda i Pristine i to sa temama od toga kako da se
zastite Srbi i omoguci povratak onih koji to zele, do rasprave o
krajnjem statusu Kosova. Sto se mene i G17 plus tice, zeleli bismo
da vidimo zajednicku strategiju na srpskoj strani, a ona sada ne
postoji. Potrebno je ukloniti razlike kako unutar same vladajuce
koalicije na relaciji Covic - Trajkovic, tako i one sa ostalim
strankama. Mi imamo mnogo bolje veze u inostranstvu nego sto se i
pretpostavlja i mogli bismo mnogo da pomognemo da ta strategija
dobije spoljnu podrsku. Jedan ste od potpisnika
Beogradskog sporazuma, a sada ga napadate. Da li time zelite da
profilisete svoju stranku pred birackim
telom?
- Beogradski sporazum je mrtvo
slovo na papiru, a ubili su ga oni koji su pisali Ustavnu povelju
kojom se odstupilo od njegovih osnovnih principa. Ono sto je
realnost jeste Ustavna povelja, a ona kaze da nemamo samo dva
trzista vec da danas imamo i dve drzave. Ne zelim da zavaravam narod
i da kazem “sve je super, idemo napred, harmonizujmo se”. Proslo je
godinu i po dana i vidimo da u Crnoj Gori ne postoji politicka volja
za harmonizacijom. Meni je poznato gde u inostranstvu postoje snazni
lobiji za crnogorsku nezavisnost. Istovremeno, ja vidim da izmedju
Beograda i Podgorice postoji jos uvek dosta netrpeljivosti i bolje
je da budemo dobri susedi, nego da zivimo kao “rogovi u
vreci”. A ovo
sto je sada dogovoreno Akcionim
planom? - Akcioni plan jos uvek nije resio osnovna
pitanja. Ona se u javnosti predstavljaju kao “neka tehnicka
pitanja”, a u stvari su kljucna i zadiru u prirodu odnosa izmedju
Srbije i Crne Gore. Prvo je da ne postoji zajednicka institucija
koja vodi pregovore sa EU i koja ima ovlascenja, autoritet i obavezu
da sprovode dogovoreno. Predlozeno je neko novo telo za integraciju
sa EU, a njega niti ima u Ustavnoj povelji niti u nekom zakonu.
Zatim, poljoprivredno trziste nije harmonizovano, jer kod
najvaznijih poljoprivrednih proizvoda ne samo da je smanjena carina,
nego su izvuceni iz zajednickog rezima trgovine: Crna Gora ima
poseban tretman na osnovu dogovorenih kontingenata. Treca velika
primedba je da se sporazumi o slobodnoj trgovini, koje sam ja
dogovarao i potpisao, trenutno ne primenjuju. To je veliki udar na
ugled zemlje u Evropi, jer su ovi sporazumi instrument preko koga se
stvara novo Balkansko trziste koje je dogovoreno u okviru Pakta za
stabilnost jugoistocne Evrope. Na nasoj sceni se cuju ocene da je
politika G17 plus “prikucavanje” uz deo one koju vodi jedan deo
politicara u SAD oko Balkana i nase drzave, a iza nje stoji veliki
finansijski kapital. Da li je to mozda izvor finansiranja
stranke? - Niti se mi svadjamo sa Evropom, niti
zastupamo interese SAD, vec vodimo svoju politiku u interesu zemlje.
U njenoj osnovi je briga za privredu. Ono sto ce biti jasno nakon
sastanka u Solunu jeste da EU ne tretira Balkan kao svoj prioritet,
niti ga tretira na isti, povoljan nacin kao kod deset zemalja koje
ulaze u EU. Mi mozemo da ocekujemo podrsku za formiranje trzisnih
institucija, ali ne i podrsku za investicije i rekonstrukciju
privrede. Te pare moramo sami da privucemo. Zato je potrebno da se
smanji politicki rizik, jer su kreditni rizik i rizik investiranja
najveci u regionu. Jedini nacin da to uradimo i da budemo uporedivi
sa nasim susedima jeste da napravimo funkcionalnu drzavu Srbiju. U
toj ideji respektujemo ono sto je politika EU danas, kao i odnose
Evrope i Amerike, ali i ekonomsku realnost u zemlji za koju trazimo
resenje. LJudi ovde nemaju posla, industrija je zastarela, nema para
da se sve to pokrene i mi prvo moramo da napravimo dobru drzavu, da
smanjimo rizik investiranja, a onda mozemo da ocekujemo i svaku
drugu finansijsku podrsku. G17 plus niko iz inostranstva ne
finansira i nasa politika nema nikakve veze sa finansiranjem
stranke. U
javnosti su velike polemike da li je potpredsednik vase stranke
guverner NBS Mladjan Dinkic zloupotrebio drzavnu funkciju u
stranacke svrhe. Sta vi kazete, posebno nakon oglasavanja Dragoljuba
Micunovica ciji DC naglasava da ste se, uz DHS, “preracunali ako
mislite da ce vas podrzati svi ljudi koji su za nezavisnu
Srbiju”? - U svakoj demokratskoj drzavi racunaju se glasovi
a ne bombaste izjave. Mislim da gospodin Micunovic moze sam da
proveri svoju tezu ako ubedi Vladu Srbije da raspise izbore, pa cemo
videti ko ce koliko glasova da dobije. Sto se tice odnosa nase dve
stranke, mi sada imamo preko jedanaest posto birackog tela sa
tendencijom rasta, a oni nemaju ni pola procenta. Mislim da gospodin
Dinkic nije zloupotrebio funkciju u stranacke svrhe, jer ja ne vidim
da je ista lose NBS uradila, vec suprotno. Guverner ima iz sebe
dobre rezultate dok mnogi politicari puno pricaju bez
rezultata. Guverneru se spocitavaju devizne
rezerve iznete iz zemlje, a vama da ste jedan od glavnih krivaca za
ogroman spoljnotrgovinski deficit, koji je uz neregulisan spoljni
dug preteci balast Srbije? - Devizne rezerve
se uvek drze u inostranstvu i ne sme vise od pet odsto da bude na
jednom mestu. One moraju da se drze u hartijama od vrednosti koje
imaju najveci rejting sigurnosti. Te devizne rezerve vuku kamatu i
sluze da se obezbedi likvidnost placanja sa inostranstvom. Primedbe
da se one ne koriste, na primer, za finansiranje narodnih kuhinja su
potpuno bez osnova jer to i nije njihova svrha. Svi spoljni
dugovi iskazani su u dolarima. Kako je dolar pao za 30 odsto, nasi
dugovi su nominalno porasli, ali je nominalno porastao i nas
drustveni proizvod. Kada smo mi poceli da pregovaramo dug je takodje
bio dvanaest milijardi dolara, ali je drustveni proizvod bio deset
milijardi. Sada je drustveni proizvod dvadest milijardi dolara, a u
medjuvremenu deo duga je otpisan i uzeli smo nove kredite. Po
dinamici otplate mi cemo imati najvece opterecenje od 2007. do 2009.
godine i treba biti spreman za te godine. Ipak, pred nama nije
duznicka kriza. Posto me optuzuju za dugove, hocu da kazem i ovo
sto moze da izgleda veoma neskromno: nema coveka koji danas
pregovara o dugovima, a koji je uspeo da ugovori uslove koje sam ja
dogovorio sa Pariskim klubom. Na svakom medjunarodnom skupu to stoji
u mojoj biografiji.
Dragan
Milivojevic Dnevnik
|