Title: Message
 
 
 

 DRUGI PISU

 
 22.6.2003.
INTERVJU: MIROLJUB LABUS, PREDSEDNIK G 17 PLUS

Bolje susedi nego rogovi u vreci

Beogradski sporazum je mrtvo slovo na papiru, a ubili su ga oni koji su pisali Ustavnu povelju kojom se odstupilo od njegovih osnovnih principa. Ono sto je realnost jeste Ustavna povelja, a ona kaze da nemamo samo dva trzista vec da danas imamo i dve drzave. Ne zelim da zavaravam narod i da kazem „sve je super, idemo napred, harmonizujemo se”
Postoji ekstraprofiterska igra ljudi iz Srbije i Crne Gore oko naseg duga kod Londonskog kluba poverioca, zbog cega on nije do sada reprogramiran sa onim uspehom kao Pariski, za nas list otkriva predsednik G 17 plus dr Miroljub Labus.
- Mi nagadjamo koja su to lica, ali da bih izasao u javnost, moram da imam vise izvora koji potvrdjuju njihov identitet. Postoje nacini da se stvar istera na cistac i tako smo mi neke informacije i dobili. Indicije su da je polovina londonskog duga vezana za domace vlasnike, upozorava Labus. On je, nakon odlaska iz vlasti, drzavnicke aktivnosti zamenio stranackim koje su ovih dana u znaku agresivne kampanje “velikog povratka”.
Uveliko obilazite gradove Srbije; da li je to “rutinska” promocija i prikupljanje simpatizera i clanstva, ili ocekujete brze republicke izbore?

- I jedno i drugo. To jeste promocija naseg programa koji smo nazvali “Drzavni program za evropsku Srbiju “ i veoma sam zadovoljan kako tece dijalog sa gradjanima, ali pravi test, ukljucujuci i stav o samostalnosti Srbije, bice glasovi biraca. Jasno je da su neke politicke stranke vec krenule u predizbornu kampanju i mi smo se ukljucili u te tokove. Nama je svejedno hoce li izbori biti za tri ili trinaest meseci. Medjutim, kako ponovo imamo isti intenzitet sukoba na politickoj sceni koji je postojao pre godinu dana, jedini nacin da se te strasti smire su novi izbori, koji su sada zaista u drzavnom interesu.
Optuzuju vas, posebno predsednik DS Vojislav Kostunica, da se cudnom koincidencijom nalazite na istim talasima sa kontroverznim americkim biznismenom Dzordzom Sorosem, da bi “Srbiji bilo bolje bez Crne Gore, odnosno jos bolje bez Kosova i Metohije”?

- Moram da priznam da nisam cuo za te optuzbe. Sto se tice gospodina Sorosa, razgovarao sam s njim tokom njegovog poslednjeg boravka u Beogradu u prisustvu nekih ljudi, koji su inace podrzavali predsednicku kampanju gospodina Kostunice. To je bio dosta neprijatan razgovor u kome su tri osnovne ideje Sorosa bile za mene neprihvatljive. Prva je potpuno besmislena, da treba napraviti trampu nezavisnosti Kosova za clanstvo u Evropskoj uniji. Druga je jos gora, da treba praviti reviziju Dejtonskog sporazuma, i treca da se obustave isplate socijalnih davanja i penzija za Srbe na Kosovu, kako bi se oni na taj nacin okrenuli “kosovskoj drzavi”. Sve tri zamisli pocivaju na potpunom nerazumevanju ovdasnje situacije i zato sam gospodinu Sorosu savetovao da promeni svoje savetnike.
Sta znaci “istorijski dogovor sa Albancima” koji predvidjate? Oponenti kazu da je to eufemizam za otcepljenje Kosmeta?

- Ideja o trampi Kosova za clanstvo u EU je potpuno neprihvatljiva, tako da je razgovor “o ceni” za Kosovo besmislen. Ono sto je nas stav jeste da zajedno sa Albancima moramo da zivimo na ovim prostorima, sto je istorijska nuznost koja trazi istorijski dogovor. Zato moraju da pocnu oficijelni razgovori izmedju Beograda i Pristine i to sa temama od toga kako da se zastite Srbi i omoguci povratak onih koji to zele, do rasprave o krajnjem statusu Kosova. Sto se mene i G17 plus tice, zeleli bismo da vidimo zajednicku strategiju na srpskoj strani, a ona sada ne postoji. Potrebno je ukloniti razlike kako unutar same vladajuce koalicije na relaciji Covic - Trajkovic, tako i one sa ostalim strankama. Mi imamo mnogo bolje veze u inostranstvu nego sto se i pretpostavlja i mogli bismo mnogo da pomognemo da ta strategija dobije spoljnu podrsku.
Jedan ste od potpisnika Beogradskog sporazuma, a sada ga napadate. Da li time zelite da profilisete svoju stranku pred birackim telom?

- Beogradski sporazum je mrtvo slovo na papiru, a ubili su ga oni koji su pisali Ustavnu povelju kojom se odstupilo od njegovih osnovnih principa. Ono sto je realnost jeste Ustavna povelja, a ona kaze da nemamo samo dva trzista vec da danas imamo i dve drzave. Ne zelim da zavaravam narod i da kazem “sve je super, idemo napred, harmonizujmo se”. Proslo je godinu i po dana i vidimo da u Crnoj Gori ne postoji politicka volja za harmonizacijom. Meni je poznato gde u inostranstvu postoje snazni lobiji za crnogorsku nezavisnost. Istovremeno, ja vidim da izmedju Beograda i Podgorice postoji jos uvek dosta netrpeljivosti i bolje je da budemo dobri susedi, nego da zivimo kao “rogovi u vreci”.
A ovo sto je sada dogovoreno Akcionim planom?

- Akcioni plan jos uvek nije resio osnovna pitanja. Ona se u javnosti predstavljaju kao “neka tehnicka pitanja”, a u stvari su kljucna i zadiru u prirodu odnosa izmedju Srbije i Crne Gore. Prvo je da ne postoji zajednicka institucija koja vodi pregovore sa EU i koja ima ovlascenja, autoritet i obavezu da sprovode dogovoreno. Predlozeno je neko novo telo za integraciju sa EU, a njega niti ima u Ustavnoj povelji niti u nekom zakonu. Zatim, poljoprivredno trziste nije harmonizovano, jer kod najvaznijih poljoprivrednih proizvoda ne samo da je smanjena carina, nego su izvuceni iz zajednickog rezima trgovine: Crna Gora ima poseban tretman na osnovu dogovorenih kontingenata. Treca velika primedba je da se sporazumi o slobodnoj trgovini, koje sam ja dogovarao i potpisao, trenutno ne primenjuju. To je veliki udar na ugled zemlje u Evropi, jer su ovi sporazumi instrument preko koga se stvara novo Balkansko trziste koje je dogovoreno u okviru Pakta za stabilnost jugoistocne Evrope.
Na nasoj sceni se cuju ocene da je politika G17 plus “prikucavanje” uz deo one koju vodi jedan deo politicara u SAD oko Balkana i nase drzave, a iza nje stoji veliki finansijski kapital. Da li je to mozda izvor finansiranja stranke?

- Niti se mi svadjamo sa Evropom, niti zastupamo interese SAD, vec vodimo svoju politiku u interesu zemlje. U njenoj osnovi je briga za privredu. Ono sto ce biti jasno nakon sastanka u Solunu jeste da EU ne tretira Balkan kao svoj prioritet, niti ga tretira na isti, povoljan nacin kao kod deset zemalja koje ulaze u EU. Mi mozemo da ocekujemo podrsku za formiranje trzisnih institucija, ali ne i podrsku za investicije i rekonstrukciju privrede. Te pare moramo sami da privucemo. Zato je potrebno da se smanji politicki rizik, jer su kreditni rizik i rizik investiranja najveci u regionu. Jedini nacin da to uradimo i da budemo uporedivi sa nasim susedima jeste da napravimo funkcionalnu drzavu Srbiju. U toj ideji respektujemo ono sto je politika EU danas, kao i odnose Evrope i Amerike, ali i ekonomsku realnost u zemlji za koju trazimo resenje. LJudi ovde nemaju posla, industrija je zastarela, nema para da se sve to pokrene i mi prvo moramo da napravimo dobru drzavu, da smanjimo rizik investiranja, a onda mozemo da ocekujemo i svaku drugu finansijsku podrsku. G17 plus niko iz inostranstva ne finansira i nasa politika nema nikakve veze sa finansiranjem stranke.
U javnosti su velike polemike da li je potpredsednik vase stranke guverner NBS Mladjan Dinkic zloupotrebio drzavnu funkciju u stranacke svrhe. Sta vi kazete, posebno nakon oglasavanja Dragoljuba Micunovica ciji DC naglasava da ste se, uz DHS, “preracunali ako mislite da ce vas podrzati svi ljudi koji su za nezavisnu Srbiju”?

- U svakoj demokratskoj drzavi racunaju se glasovi a ne bombaste izjave. Mislim da gospodin Micunovic moze sam da proveri svoju tezu ako ubedi Vladu Srbije da raspise izbore, pa cemo videti ko ce koliko glasova da dobije. Sto se tice odnosa nase dve stranke, mi sada imamo preko jedanaest posto birackog tela sa tendencijom rasta, a oni nemaju ni pola procenta. Mislim da gospodin Dinkic nije zloupotrebio funkciju u stranacke svrhe, jer ja ne vidim da je ista lose NBS uradila, vec suprotno. Guverner ima iz sebe dobre rezultate dok mnogi politicari puno pricaju bez rezultata.
Guverneru se spocitavaju devizne rezerve iznete iz zemlje, a vama da ste jedan od glavnih krivaca za ogroman spoljnotrgovinski deficit, koji je uz neregulisan spoljni dug preteci balast Srbije?
- Devizne rezerve se uvek drze u inostranstvu i ne sme vise od pet odsto da bude na jednom mestu. One moraju da se drze u hartijama od vrednosti koje imaju najveci rejting sigurnosti. Te devizne rezerve vuku kamatu i sluze da se obezbedi likvidnost placanja sa inostranstvom. Primedbe da se one ne koriste, na primer, za finansiranje narodnih kuhinja su potpuno bez osnova jer to i nije njihova svrha.
Svi spoljni dugovi iskazani su u dolarima. Kako je dolar pao za 30 odsto, nasi dugovi su nominalno porasli, ali je nominalno porastao i nas drustveni proizvod. Kada smo mi poceli da pregovaramo dug je takodje bio dvanaest milijardi dolara, ali je drustveni proizvod bio deset milijardi. Sada je drustveni proizvod dvadest milijardi dolara, a u medjuvremenu deo duga je otpisan i uzeli smo nove kredite. Po dinamici otplate mi cemo imati najvece opterecenje od 2007. do 2009. godine i treba biti spreman za te godine. Ipak, pred nama nije duznicka kriza.
Posto me optuzuju za dugove, hocu da kazem i ovo sto moze da izgleda veoma neskromno: nema coveka koji danas pregovara o dugovima, a koji je uspeo da ugovori uslove koje sam ja dogovorio sa Pariskim klubom. Na svakom medjunarodnom skupu to stoji u mojoj biografiji.

Dragan Milivojevic
Dnevnik

Reply via email to