PREDLOG ZAKONA LIGE ZA ZAŠTITU PRIVATNE SVOJINE
Nepravda se ispravlja samo u naturi
Pravo na vraćanje imovine
imali bi svi bivši vlasnici kojima je imovina oduzeta na osnovu propisa od 1944.
godine do dana stupanja na snagu ovog zakona
Liga
za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava sačinila je predlog zakona o
vraćanju imovine i obeštećenju i na osnovu prikupljenih potpisa i narodne
inicijative, uputila ga poslanicima Skupštine Srbije na razmatranje.
Predlog
zakona o vraćanju imovine i obeštećenju uređuje uslove, način i postupak
vraćanja imovine koja je na teritoriji Republike Srbije podržavljena oduzimanjem
od bivših vlasnika – fizičkih i pravnih lica – primenom propisa o sekvestraciji,
konfiskaciji, nacionalizaciji, agrarnoj reformi i eksproprijaciji i drugih
propisa koji su u proteklih pet decenija doneti i po kojima je imovina
oduzimana. Pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje, imali bi bivši
vlasnici kojima je imovina oduzeta na osnovu propisa od 1944. godine do dana
stupanja na snagu ovog zakona. Pod bivšim vlasnicima podrazumevaju se fizička i
pravna lica koja su bila vlasnici imovine oduzete primenom propisa o oduzimanju
imovine i njihovi naslednici i pravni sledbenici koji polažu pravo na vraćanje
imovine odnosno na novčano obeštećenje po ovom zakonu.
Zabrana raspolaganja Predlog zakona o privremenoj zabrani raspolaganja određenom imovinom, čije se usvajanje traži po hitnom postupku, predviđa zabranu prometa nepokretnosti koje su vlasnicima oduzete od države a u korist opštenarodne, državne i društvene svojine primenom pedesetak uredbi, odluka i propisa. Zabrana bi se odnosila na organe Republike Srbije, organe autonomne pokrajine i lokalne samouprave za nepokretnosti u državnoj svojini nad kojima imaju pravo upravljanja, korišćenja i raspolaganja, na pravna lica – društvena preduzeća, javna preduzeća, akcionarska društva, državna i privatna preduzeća i sva druga pravna lica koja su kao takva registrovana u Trgovinskom sudu ili drugom organu kao i fizička lica za imovinu koju su stekli po osnovu prava trajnog korišćenja, stanarskog prava ili zakupa na neodređeno vreme. Zabrana bi važila do donošenja zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju. |
Pravo
na vraćanje imovine imali bi i oni bivši vlasnici kojima je presudom, odlukom
ili drugim aktom državnog organa, odnosno aktima i radnjama pojedinaca prilikom
izvršenja ovlašćenja državnog organa bila oduzeta imovina na osnovu ništavnog
pravnog posla, bez pravnog osnova ili zloupotrebom prava ili političke moći.
Odredbe ovog zakona primenjivale bi se i na vraćanje imovine odnosno obeštećenja
za imovinu koja je prešla u društvenu svojinu na osnovu pravnog posla koji je
zaključen pod prinudom, prevarom, pretnjom ili u zabludi i oduzimanjem uz
naknadu koja ne prelazi polovinu vrednosti imovine. Pravo na vraćanje imovine
nemaju bivši vlasnici koji su dobili naknadu za oduzetu imovinu od inostrane
države.
Postupak za vraćanje imovine vodio bi se po odredbama Zakona o opštem
upravnom postupku. Obveznik vraćanja imovine je Republika Srbija odnosno njen
pravni sledbenik, dok bi obveznici vraćanja podržavljenih ili privatizovanih
podržavljenih preduzeća bili država, preduzeća, odnosno druga pravna ili fizička
lica u čijoj su imovini sredstva. Imovina se vraća u naturi. Ukoliko je oduzeta
imovina uništena pravo na vraćanje se ostvaruje uspostavljanjem prava svojine
nad sličnom imovinom iste vrste, isplatom u novcu naknade prbovitno
revalorizovane vrednosti na dan podržavljenja ili tržišne vrednosti na dan
vraćanja ukoliko je to za korisnika povoljnije, zatim vraćanjem u deonicama ili
akcijama od ukupnog kapitala obveznika vraćanja ili, ako bivši vlasnik zahteva
vraćanje može biti u obveznicama ili drugim hartijama od vrednosti za čiju
naplativost garantuje Republika Srbija. U svakom pojedinačnom slučaju vraćanja
imovine koja postoji mora se poštovati obaveza vraćanja imovine u naturi.
Šta sa otkupljenim stanovima? Stambene zgrade, odnosno stanovi, poslovne prostorije na kojima ne postoji zakupni ili tome srodan odnos, vraćaju se bivšem vlasniku u svojinu i državinu. Ukoliko na njima postoji vlasnički, zakupni ili tome srodan odnos, vraćaju se uspostavljanjem prava svojine na tim nepokretnostima, a korisnici odnosno dosadašnji vlasnici postaju zakupci. Za stambene zgrade odnosno stanove Republika Srbija će obvezniku vraćanja nadoknaditi novac koji je uložio u otkup stana, a ukoliko je došlo do prodaje otkupljenog stana obveznik vraćanja ima pravo na obeštećenje od Republike Srbije i lica koje je taj stan otkupilo odnosno njegovih naslednika ili pravnih sledbenika. Na predlog bivšeg vlasnika troškove otkupa koje je imao obveznik vraćanja može podmiriti u celosti ili delimično bivši vlasnik. Na podržavljenom građevinskom zemljištu stupanjem na snagu ovog zakona uspostavlja se pravo svojine u korist bivšeg vlasnika. |
Predmet vraćanja ovog zakona su sve oduzete pokretne stvari. Poljoprivredno i šumsko zemljište sa stambenim i ekonomskim zgradama na njemu, šume, građevinsko zemljište, stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni delovi takvih zgrada, stanovi i poslovne prostorije vraćaju se pod zakonskim uslovima. Nepokretnosti čija vrednost nakon podržavljenja nije bitno porasla vraćaju se pod uslovima utvrđenim bez obračuna razlike u vrednosti. Ako je vrednost nepokretnosti bitno porasla usled novih ulaganja bivši vlasnik ima pravo da traži uspostavu svojinskog udela na nepokretnosti do visine prvobitne vrednosti revalorizovane na dan vraćanja ili tržišnu vrednost na dan vraćanja ukoliko je to za njega povoljnije. Nepokretnost čija je vrednost nakon podržavljenja bitno smanjena vraća se korisniku prava uz doplatu naknade do pune vrednosti u trenutku podržavljavanja. Poljoprivredno zemljište vraća se bivšem vlasniku u svojinu i državinu. Ukoliko na oduzetom poljoprivrednom zemljištu sada postoji pravo svojine trećeg lica to lice ima pravo na drugo odgovarajuće poljoprivredno zemljište. Ako korisnik prava ne traži vraćanje poljoprivrednog zemljišta odnosno šume u naturi pripada mu pravo na novčanu naknadu koja će se isplatiti najkasnije u roku od godinu dana od dana istaknutog zahteva.
ZAKONI O OBEŠTEĆENJU STIGLI PRED NARODNE POSLANIKE U parlament Srbije juče je zvanično stigla narodna inicijativa kojom se po hitnom postupku predlaže razmatranje i usvajanje Zakona o povraćaju imovine i obeštećenju i Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja određenom imovinom. Grupa građana, koju svojim potpisima predstavljaju Nada Bunjak, Slobodan Antić i Dragan Đokić iz Beograda prikupili su više od 40.000 potpisa, kako bi pred parlamentom mogli da se nađu njihovi predlozi. Obe zakonske inicijative na pisarnici parlamenta zavedene su krajem maja, da bi tek juče stigle u ruke narodnih poslanika. S. St. |
Preduzeće koje je bilo podržavljeno vraća se bivšem vlasniku nezavisno od
vrste delatnosti u vreme donošenja zakona. Ako je vrednost preduzeća u trenutku
vraćanja bitno porasla usled novih ulaganja, taj porast vrednosti se prebija
prihodima ostvarenim za vreme korišćenja preduzeća, bivši vlasnik ima pravo da
traži uspostavu svojinskog udela na preduzeće do visine prvobitne vrednosti
revalorizovane na dan vraćanja. U isto vreme, ako je predmet vraćanja preduzeće
čija je vrednost bitno smanjena u odnosu na vrednost koju je imalo u trenutku
podržavljenja za razliku u vrednosti bivšem vlasniku pripada tržišna naknada na
teret sredstava i imovine Republike, odnosno njenog pravnog naslednika. Novčana
vrednost podržavljenih preduzeća valorizuje se na osnovu pariteta dinara prema
USA dolaru na dan donošenja rešenja o vraćanju imovine.
Postupak za vraćanje
imovine, odnosno obeštećenje, pokreće bivši vlasnik, njegov naslednik ili pravni
sledbenik predlogom nadležnom opštinskom organu i taj postupak je hitan. Stranke
koje nemaju stalno prebivalište odnosno sedište u Republici Srbiji moraju da
imaju punomoćnika s prebivalištem u Srbiji. Svu dokumentaciju potrebnu za
vraćanje imovine državne institucije dužne su da izdaju korisniku u roku od 15
dana, i to bez takse. Pravosnažno rešenje o vraćanju imovine i obeštećenje
izvršavaju sudovi, odnosno organi zakonom određeni za vođenje javnih knjiga o
evidenciji nepokretnosti i prava na njima, Aukcijski fond kada je reč o
uspostavljanju udela u preduzeću ili naknadi u akcijama, i Ministarstvo
finansija i ekonomije, kad je reč o novčanoj naknadi i naknadi u
obveznicama.
LJ. Malešević