grujica spasović, glavni urednik beogradskog dnevnika »danas«
mržnja se dobro prodaje
U Beogradu izlazi 14 dnevnih listova, neki kroz to peru novac, drugi šalju neke političke poruke, ali samo su dva ozbiljna lista, Politika i Danas, a ostalo su tabloidi najgore vrste. Nisu stvoreni uvjeti za normalan rad, iako je psihološki lakše jer se ne trebaš bojati da ćeš završiti u zatvoru. Prije je bio totalni mrak, a sada je – jako loše

razgovarala mirjana rončević

Među sudionicima prvog susreta glavnih urednika i direktora vodećih medija iz Hrvatske i Srbije, što je u organizaciji medijske organizacije za jugoistočnu Europu SEEMO iz Beča, ovog tjedna održan u Opatiji, bio je i Grujica Spasović – glavni urednik utjecajnog beogradskog dnevnika »Danas«. Spasović je novinarsku karijeru započeo početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u beogradskim »Večernjim novostima«. Ubrzo je otišao za glavnog urednika jednih omladinskih novina i potom, početkom osamdesetih, bio je na čelnoj poziciji u »Dugi« s koje je skinut dolaskom Miloševića na vlast. Prešao je u »Borbu« iz koje je s cijelom ekipom izbačen na ulicu, a onda je s petnaest svojih kolega novinara, polovicom 1997. godine osnovao tvrtku i počeo izdavati dnevnik »Danas«.
   
najčešće osuđivan list

– Vrlo brzo smo došli pod veliki udar vlasti, pa smo bili i najčešće osuđivani list, čak sedam puta smo morali platiti visoke kazne od čega nas je četiri puta tužio Šešelj. U kakvim smo uvjetima radili govori i podatak da je početkom svibnja 2000. godine u zatvoru bilo osam naših novinara, među kojima je jedan osuđen na osam godina zatvora zbog navodnog širenja lažnih vijesti i špijunske aktivnosti, ali ga je Koštunica, po dolasku na vlast, pustio na slobodu. Mene je Šešelj proglasio majorom CIA-e, čak je o tome napisao i knjigu koju, doduše, nisam nikad pročitao...
    Kako su prolazili novinari drugih medija?
    – Mislim da je taj takozvani Šešeljev zakon donijet upravo zbog nas u »Danasu«, a zna se kako je prošao Ćuruvija... Sudilo nam se ne pred redovnim već pred prijekim sudom koji je postojao za kurve, narkomane i novinare, gdje se u roku od 24 sata donosila presuda a u daljnjih 24 sata si morao platiti kaznu. Nakon početnih iskustava napravili smo svoj tim koji je bio zadužen da juri pare, da nekakvim pozajmicama namaknemo za kazne... Nova nam je vlast trebala vratiti 250 tisuća maraka, jer je bila odlučila da će se tako postupiti prema onima koji su za vrijeme Miloševićevog režima kažnjavani, ali smo dosad dobili samo trećinu tog novca.
    U kolikoj ste nakladi izlazili u to vrijeme?
    – Jedno vrijeme smo se tiskali u Podgorici, a onda u Novom Sadu, pa smo jedini beogradski list koji se ne štampa u Beogradu. Naklada nam je ovisila o tome koliko možemo dobiti papira, stalno se govorilo da papira nema, a nije ga bilo uglavnom za nas. Nekad smo išli samo u tri tisuće primjeraka, a nekad i u četrdeset tisuća. Najviše, oko 70 tisuća, imali smo prije političkih promjena, na jesen 2000. godine, a kasnije, kada smo se oslobodili Slobe, i drugi su mogli slobodnije pisati pa smo sada na oko 30 tisuća tiraže.
   
senzacionalizam i pornografija

Kakva je danas situacija na medijskom prostoru Srbije?
    – Katastrofalno loša. Previše smo se nadali da će s promjenom vlasti sve postati normalno, ali nije. Najbolje prolazi senzacionalizam, pornografija, neprovjerene vijesti, neistine, a tržište to još ne sankcionira. Trenutno u Beogradu izlazi 14 dnevnih listova, neki kroz to peru novac, drugi šalju neke političke poruke, ali samo su dva ozbiljna lista, »Politika« i »Danas«, a ostalo su tabloidi najgore vrste. Nisu stvoreni uvjeti za normalan rad, iako je psihološki lakše jer se ne trebaš bojati da ćeš završiti u zatvoru. Prije je bio totalni mrak, a sada je – jako loše.
    Treba li nadmetanje s tabloidima prepustiti samo tržištu?
    – Mediji u zemljama u tranziciji, pogotovo na ovom prostoru s krvavim iskustvima rata, još uvijek imaju dvije strane medalje. Praviti novine podrazumijeva da budeš u nekakvoj misiji da se zaliječe te rane, da se sprečava ono što je možda probitačno, a mislim da je mržnja, negativna energija, još uvijek roba koja se dobro prodaje, a to je katastrofa za budućnost. Opet, ako ostane samo na misiji nije dovoljno, jer novinarstvo je posao koji mora donositi neki profit. Problem je u niskoj kulturi naših ljudi, u činjenici da ljudi koji predstavljaju temelj svakog demokratskog društva, a to je srednji sloj koji je propao, naročito u Srbiji, i oni su najviše platili cijenu ludila. Tri četvrtine kupaca »Danasa« su ljudi s fakultetom, »Politika« ima takvih 40 posto, a svi ostali tabloidi ispod 10 posto. Kada se bude opet stvorio srednji sloj, kada se čovjek ne bude morao pitati hoće li kupiti novine ili mlijeko, kada bude bolje njima, bit će i nama bolje.
   
apatin umjesto opatije

Za izradu dobrih novina treba imati dobre novinare. Ima li ih dovoljno?
    – U vrijeme kada je Milošević osvajao vlast i kad je počeo raspad svega i svačega, vrlo mali broj velikih profesionalaca i dobrih novinara se bez pogovora opre
pristupačne cijene
   
    Kako ste, za ovog posjeta, doživjeli Hrvatsku i Opatiju?
    – Ugodno sam iznenađen s pristupačnim cijenama u restoranima i kavanama. Mogu vam reći da u kavani u mom susjedstvu u Beogradu večeru platim skuplje nego što sam platio odličnu janjetinu u blizini Karlovca. Ni u Opatiji mi se cijene ne čine pretjeranima u ugostiteljskim objektima, ali u trgovinama odjeće je sve mnogo, mnogo skuplje nego kod nas.
   
    bez godišnjeg odmora
   
    Jeste li nekad razmišljali čime biste se bavili da niste novinar?
    – Kako da ne, milijun puta. To mi je kao nekakva misaona gimnastika, posebno kada sam bijesan na sebe što jedva spajam kraj s krajem, što strahovito puno radim i ne mogu se više posvetiti nekim hobijima, sportu, obitelji. U ovih sedam posljednjih godina jedva da sam iskoristio dva godišnja odmora... A što bih radio? Pa vjerojatno bih pisao knjige, imam materijala za nekoliko knjiga i kada bude manje posla vjerojatno ću nešto napisati...
dijelio za Miloševićevu stranu, većina takvih se distancirala od vlasti. Stvarala se ekipa koja je u opoziciji pokušala nešto učiniti, a stasali su i mladi, tako da je nama u redakciji sada prosjek od 25, 26 godina među novinarima. Istina, i među njima ima dosta onih koji još moraju mnogo učiti i raditi na svom obrazovanju. Evo, recimo, jedna svježa anegdota: naš mladi novinar je za rubriku »Što radite danas« anketirao novinarku Gordanu Suša, koja je izjavila kako je oduševljena i uzbuđena što ide na ovaj skup u Opatiju, a klinac je napisao da ide u – Apatin. Valjda za Opatiju nije nikada ni čuo.
    Kako su plaćeni novinari?
    – Slabo. Govori se o nekoj prosječnoj plaći od 200 eura, ali ima medija u kojima novinar zaradi i do 500 eura. Za najminimalnije životne troškove treba barem 300 eura, tako da mnogi novinari sa svojim plaćama ne mogu imati ni prosječan standard.
   
distanca od vlasti

S mnogim ljudima iz sadašnje vlasti, dok su bili u opoziciji, novinari su bili bliski. Kakav je sada odnos prema ljudima u vlasti?
    – Nakon promjene vlasti jedan od glavnih naših problema bio je ostati i dalje na distanci prema vlasti. Po mom mišljenju, nema dobre vlasti, ima samo manje ili više loše vlasti, jer ni jedna vlast ne želi slobodne medije, već samo da kalif zamijeni kalifa. To se pokazuje sada prilikom donošenja medijskih zakona, na čemu se radi vrlo traljavo. Mi u »Danasu« se trudimo da zadržimo distancu, ukinuli smo im onaj »popust« koji smo im davali kada su bili u opoziciji. Većina tih političara nije to shvatila i vrlo smo brzo pokvarili odnose s tim ljudima. Sada nam se događa da nam neće dati intervjue...
    Može li uopće postojati stvarno nezavisan medij?
    – Složio bih se s onima koji smatraju da ne postoje potpuno nezavisne novine, ali javni sektor mora pripadati javnosti. Ima mnogo privatnih medija i vlasnici medija odlučuju. Mi smo imali potencijalne kupce za naše novine, ali smo sve odbili, jer želimo da nas petnaest koji smo teškom mukom stvorili te novine i dalje odlučujemo o uređivačkoj politici. Zahvaljujući tome lani smo dobili i dva velika svjetska priznanja, proglašeni smo šampionom slobodnog medija od međunarodne medijske organizacije IPI, a »Danas« je proglašen i za novinu 2002. godine u francuskom »Vodiču kroz štampu«.
   
lijevi centar

Koja je politička opcija te uređivačke politike?
    – Kada smo krenuli s ovim listom, rekli smo da uređivačka politika ima četiri stupa: antimilitarizam, antitotalitarizam, antišovinizam i antiklerikalizam. Iz svega toga, gledano prema nekakvoj europskoj tradiciji političke kulture, uvjetno se možemo svrstati u lijevi centar. Ja želim da »Danas« promoviramo i u komunikaciji s našim čitateljima, i mislim da smo se tu negdje našli.
    Koliko je strani kapital ušao u medije u Srbiji?
    – WAZ je u »Politici«, u »Dnevniku« u Novom Sadu, još jedna njemačka kompanija je ušla u neke druge medijske kuće, riječju, strani kapital polako ulazi, a i ne zna se čiji kapital stoji iza nekih, pa mi se čini da ima dosta i domaćeg i stranog, i čistog i prljavog kapitala.
    Kako u sebi usuglašavate interese vlasnika i glavnog urednika?
    – Jedan sam od petnaest vlasnika, a naš direktor je također jedan od vlasnika. I mi smo, naravno, stalno u klinču. Jasno mi je da se kad su oglasi u pitanju moram odreći neke rubrike, ali to može ići samo do jedne granice kada kažem: e, ne može više. Onda nastane debela rasprava i uvijek netko popusti. Moram uvažiti da ne bih mogao provoditi uređivačku politiku da nemamo novaca, a istovremeno direktor ne bi došao do tog novca i do tih oglasa da mi nismo takvi kakvi jesmo. Najbolje je da on brine o financijama, a ja o uređivačkoj politici, ali ponekad se moramo sukobiti i izboriti za svoja stajališta.
   
povratak starim ljubavima

Može li se očekivati da će se tržište novina proširiti na susjedne države gdje se govori sličnim jezicima?
    – Bilo je već pokušaja da se prodaju hrvatske novine u Beogradu, i obrnuto, ali su bili loši rezultati najviše zbog transportnih problema i kašnjenja tih novina po nekoliko dana na putu do čitatelja. Međutim, ima prostora za širenje medijskog tržišta na prostorima sa sličnim jezicima, i to je šansa za sve tri države. Vjerujem da će se, naročito tjednici, probiti. Ja bih se rado vratio starim ljubavima, kao što su »Vjesnik«, »Oslobođenje«, »Slobodna Dalmacija«...
 
http://www.novilist.hr/

Reply via email to